Nominalna vrijednost marke bila je 0,75 kuna, a naklada milijun primjeraka.
21.11.1905. U Lepoglavskoj Vesi rođen je Ivo Flajšman, istaknuti
hrvatski pedagog i dječji pisac. Završio je učiteljsku školu u
Zagrebu, radio je kao učitelj u Stipanu kraj Vrginmosta,
Komarovu, u učiteljskim školama u Petrinji i Kastavu, a od
1957.godine bio je prosvjetni savjetnik u Rijeci. Autor je mnogih
školskih priručnika i stručnih radova koje je objavljivao u
«Školskim novinama» i drugim časopisima. Kao književnik pisao je
igrokaze i priče za djecu surađujući u «Modroj lasti», «Smibu»,
«Radosti» i riječkom listu «Galeb» kojemu je bio glavni urednik.
Za svoj pedagoški rad dobio je brojna priznanja među njima i
najugledniju Nagradu «Ivan Filipović». Ivo Flajšman umro je u
Rijeci 1995.godine.
21.11.1984. U organizaciji Gradskog muzeja Varaždin i Foto –
kluba Sloboda – VIS Varaždin otvorena je u Galeriji slika izložba
fotografija i dijapozitiva u boji. To je bila šesta izložba
fotografija koju je organizirao Fotoklub Sloboda – VIS. Na
izložbu je pristiglo 1290 fotografija i dijapozitiva, 275 autora
iz cijele tadašnje države. Žiri je izabrao 332 rada od 161
autora.
STUDENI 1970. Krajem studenog 1970. godine u Beletincu je
otvorena nova trgovina iznad koje su se nalazili
komforni stanovi za liječnike i prosvjetne radnike. Dobiven
je jedan dvosoban stan za jednog prosvjetnog radnika, te trosoban
stan za liječnika pa je tako ambulanta u selu postala još
korisnija za stanovnike tog kraja. Otvorenjem “Veletrgovine”
mještani Beletinca dobili su potpuno opremljenu trgovinu u svom
selu.
~~~
Prva poštanska marka koja prikazuje Varaždin tiskana je 1942.
godine. Na njoj je slika Starog grada. Nominalna vrijednost marke
bila je 0,75 kuna, a naklada milijun primjeraka. Godinu dana
kasnije, 1943. godine, izdana je marka s dvorcem Trakošćan u
vrijednosti od 3,50 kuna. Trakošćanska marka tiskana je u 16
milijuna primjeraka.
~~~
U 18.stoljeću Varaždin je dobio prvu tiskaru u kojoj su se
tiskale knjige i molitvenici a 1774. tiskan je i prvi varaždinski
kalendar pisan na latinskom jeziku. U to vrijeme nisu postojale
novine pa su kalendari bili jedino štivo koje se koristilo u
varaždinskim građanskim kućama. U kalendarima tiskanim na
latinskom, njemačkom i hrvatskom jeziku bili su različiti savjeti
za vođenje gospodarstva, opisi poslova, zatim priče, poslovnice,
imena mjeseca, zapisani važni događaji od prethodne godine. Na
praznim listovima svoje bilješke su ispisivali vlasnici
kalendara. Od 1821.godine u Varaždinu je redovno godišnje
izlazio “Horvatski kalendar” kojeg je prvih pet godina uređivao
književnik Tomaš Mikloušić. Kalendar je kasnije mijenjao ime – u
“Varaždinski kolendar” i u “Novi varaždinski kolendar”.
Pojavom novina krajem 19.stoljeća smanjeno je
zanimanje za kalendare.