Veliki dio slikarskog opusa Stančić je vezao uz rodni grad i po njegovim slikama Varaždin je postao poznat u svjetskoj likovnoj umjetnosti.
1.3.1926. U Varaždinu se rodio, u Aninoj ulici,
Miljenko Stančić, slikar. Otac Valent,
željeznički činovnik bio je rodom iz Jerovca, majka Marija iz
Ivanca. U rodnom gradu Miljenko Stančić završio je pučku školu i
realnu gimnaziju gdje mu je profesor crtanja bio akademski slikar
Ladislav Kralj – Međimurec. Akademiju likovnih umjetnosti
diplomirao je 1949. godine. Prvi puta izlagao je na godišnjoj
izložbi slikara i kipara Hrvatskog zagorja i Međimurja 1949.
godine, sudjelovao je na oko 400 kolektivnih i imao tridesetak
samostalnih izložbi. Izlagao je u Italiji, Francuskoj, Poljskoj,
Belgiji, Japanu i drugim zemljama. Od 1961. pa do smrti 1977.
godine Miljenko Stančić profesor je na Likovnoj akademiji u
Zagrebu. Veliki dio slikarskog opusa Stančić je vezao uz rodni
grad i po njegovim slikama Varaždin je postao poznat u svjetskoj
likovnoj umjetnosti.
1. i 2.3.1909. Nakon odluke gradskog
poglavarstva da poveća poreze na točenje vina, rakije i piva,
varaždinski su gostioničari proglasili štrajk.
Sve gostionice u gradu bile su zatvorene pa je to prisililo
poglavarstvo da odustane od povećanja poreza. Tako je štrajk
gostioničara u Varaždinu bio kratak i uspješan.
1.3.1878. Konstituirano je i počelo djelovati
društvo za tjelovježbu “Varaždinski sokol”. Za
predsjednika društva izabran je Slavoljub plemeniti Pump, sudski
vijećnik, a u radu je sudjelovalo 45 izvršujućih i 25 podupirućih
članova. Sokolaši su prvih godina vježbali na gombalištu u
Graberju.
1.3.1716. Prvi puta se spominje novosagrađena
kapelica svetog Roka na kraju Zagrebačke ulice u
Varaždinu. Spomenuta je u izvješću zagrebačkog kanonika
Singespielera. Kapelicu su dali sagraditi Varaždinci u znak
zahvale svetom Roku kojemu su se molili da ih zaštiti od kuge
koja je harala 1712. godine.