Gdje god se pojavio, uvijek je donosio svoj osmijeh, vic, vrlo često i na svoj račun, i nikog nije ostavljao ravnodušnim. Bio je poseban, specifičan, bio je – jednostavno, 'Mujc Varaždinski'.
Umro Mujc. To je tužna poruka koja nas je dočekala danas ujutro.
Te dvije riječi bile su dovoljne da znamo da se radi o
Zdravku Mačeku. Iako je malo ljudi zapravo
i znalo njegovo krsno ime. On je bio varaždinski Mujc, usudili bi
se reći i prvi Mujc Varaždina.
Odrastao je u poznatoj varaždinskoj obitelji
Maček, koja je dala brojne sportaše i
glazbenike, a već u mladosti pokazivao je afinitete
prema sportu i glazbi.
Živjeli su u susjedstvu s drugom poznatom obitelji
Rauš, koja je također iznjedrila poznate
sportaše i glazbenike. Varaždin je tih godina bio obilježen
Mačekima i Raušima, a sport i glazba Varaždina nezamislivi su bez
njih, do dana današnjeg.
Bio je i jedan od osnivača grupe Lord, krajem
70-ih najpopularnijeg glazbenog sastava u Varaždinu. Lord je
izdao čak i jedan album autorske glazbe, a najpoznatiji su bili
po svojim svirkama na krovu restorana VAMA.
Sastav postoji do 90-ih, a Mujc cijelo vrijeme svira bubnjeve i
pjeva prateće vokale u Lordu.
Nogomet i sport bili su njegova velika ljubav, a posebno je bio
vezan za NK Varteks. Igrao je nogomet za
Mladost Biškupec i Slobodu, a
kasnije za veterane Varteksa. Prvoligaške utakmice na stadionu
Varteksa bile su nezamislive bez Mujca, njegovog razglasa i
vidljivog prisustva, uvijek spreman na šalu, ali i na britak
odgovor svakome tko je vrijeđao njegov Varteks ili Varaždin.
Nevjerojatnu toplinu i ljudskost pokazao je prema svim strancima
koji su dolazili u Varteks, i to nevezano koje su bili nacije,
vjere ili boje kože. Mujcu su svi bili isti. Nije tu bila
problem ni jezična barijera, sjećamo se Goyoage,
Carlosa, ali i brojnih, brojnih drugih, koji su
toplinu Varaždina doživjeli upravo preko Mujca.
Osim što im je pomagao da premoste taj kulturološki jaz, bio je
tu za njih oko svega, pomagao oko stanova, administracije,
obiteljskih problema, čak im i kuhao. I svi
odreda uvijek su se na povratku u Varaždin javili prvo
Mujcu. Stan nedaleko stadiona, u Ulici Tina Ujevića, bio je
utočište i sigurna luka za sve, a on je mnogima bio poput oca.
Gdje god se pojavio, uvijek je donosio svoj osmijeh, vic, vrlo
često i na svoj račun, i nikog nije ostavljao ravnodušnim. Bio je
poseban, specifičan, bio je – jednostavno – Mujc
Varaždinski.
Svoj Varaždin je neizmjerno volio, odrastao je na njegovim
ulicama, sa stanovnicima našeg grada, i nema ih mnogo koje Mujc
na ovaj ili onaj način nije dotaknuo. Ponekad se činilo da je
duha i vedrine imao dovoljno za sve.
Posljednjih godina mučio se s bolestima koje su rapidno
napredovale, ali i s nekoliko osobnih tragedija, a posebice ga je
pogodila smrt najstarijeg sina, od čega se nije oporavio.
Posljednji ispraćaj Zdravka Mačeka bit će u srijedu, 20. ožujka,
u 14 sati na varaždinskom groblju. Iskrena sućut supruzi
Maji te sinovima Bojanu i Saši, kao i cijeloj širok rodbini.
