Planirani smjer razvoja Gradskih bazena Varaždin, zacrtan još 2013. godine, sastojao se od dva dijela: ulaganje u nove sadržaje te ulaganje u projekte energetske učinkovitosti.
Od ulaganja u sadržaje do dana današnjeg nije se dogodilo ništa, iako su, tvrdi ravnatelj Mladen Putar, preduvjeti stvoreni. No, prema njegovim riječima, izostala je politička volja, a bez podrške osnivača, Grada Varaždina, ništa od planiranog nije bilo moguće realizirati.
BAZENI (2) Planirano proširenje s vodenim parkom ostalo je – nedosanjani san
Istovremeno s tim, kaže ravnatelj, bilo je nužno poraditi na energetskoj učinkovitosti bazena. Naime, sam prostor bazena nositelj je energetskog razreda razine E, a prostori uprave, restorana i ostalih sadržaja razreda C.
Pri projektiranju i gradnji bazena uopće se nije vodilo računa o tome dijelu. Također je cijela koncepcija bazena tehnički problematična, napominje ravnatelj, a i sami radovi su odrađeni loše.
No to je jedna zasebna priča. Dovoljno je tek reći da se protiv tvrtke Brodosplit-inženjering, koja je bila izvođač radova, vodi spor težak 5 milijuna kuna!
> BAZENI (1) U 12 godina za njih smo izdvojili 100 milijuna kuna!
U međuvremenu, kaže Putar, uprava Bazena nastojala je realizirati barem projekte koji bi uštedjeli energiju.
– Još 2012. godine prijavili smo se na Program obnove zgrada javnog sektora Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja. Ministarstvo je poslalo komisiju, koja je, nakon analize, dala zeleno svjetlo. Studija isplativosti nezavisne tvrtke pokazala je da se ulaganja vraćaju već nakon tri godine – objašnjava Putar.
Uz sve to, lani je Regionalna energetska agencija Sjever napravila analizu potrošnje u kojoj je ustvrdila, pokazuje nam Putar dio iz elaborata, da bazeni troše dvostruko više energenata u odnosu na standardne vrijednosti.
No još je krajem 2014. godine ravnatelj bazena u svome planu rada i financijskom planu za iduću godinu ukalkulirao ulaganja u projekte energetske učinkovitosti. Što se u međuvremenu dogodilo? Ništa.
– Osnivač je tada prihvatio moj plan. No sredstva nisu ušla u proračun. Jednako tako ni godinu dana nakon toga. Nakon toga više nisam ni pokušavao.
A računica koju nam je Putar predstavio pokazuje povrat uloženog u već dvije i pol godine, kada bi Grad bez zaduživanja uložio 2,6 milijuna kuna. Dodatnih 1,7 milijuna dao bi Fond za energersku učinkovitost i zaštitu okoliša.
Druga opcija je bila zaduživanje na šest godina. Rata kredita bila bi mjesečno oko 70.000 kuna, dok sada, pokazuje izračun, bazeni prosječno mjesečno troše 105.000 kuna više nego što bi u slučaju da se realiziraju projekti energetske učinkovitosti.
– Dakle, kredit sam sebe otplaćuje. Ono što bismo platili za energente preusmjerili bismo, uslijed smanjene potrošnje, na otplatu kredita – pokazuje nam Putar.
Od svega navedenoga nije realizirano doslovno ništa. Gradski bazeni od 2012. do 2015. u prosjeku su trošili 2,5 milijuna kuna godišnje na energente i vodu, a uz projekte energetske učinkovitosti ta je brojka trebala pasti na 1,3 milijuna.
No, usprkos svemu, uspjeli su smanjiti dio troškova, i to tako, prema riječima ravnatelja, da su nastojali premostiti promašaje u samom projektiranju bazenskog sustava.
Primjerice prilično šokantno zvuči podatak da bazeni godišnje desetke milijuna litara tople vode ispuštaju u kanalizaciju!
Tako je 2011. godine ispušteno 45.000 kubika vode, dok su nakon toga u sljedećim godinama tu brojku uspjeli spustiti na oko 30.000 kubika vode. Ali topla voda se i dalje ispušta, samo u manjoj mjeri.
– Ono što je najsmješnije je da analiza vode Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo pokazuje da je voda na izlazu bakteriološki i minerološki čista, mana joj je tek to što je zamućena. Znate kako se to riješava? Filterom od pijeska ili aktivnog ugljena. Zašto to ne napravimo? Zato jer je sustav potrebno cjelovito rješavati. I tu trenutno stojimo.
