Kad je Varaždinac Damir Vujnovac 2016. godine sasvim neplanirano sudjelovao na Saharskom maratonu, nije ni mislio kako će njegov boravak tamo imati dalekosežnije posljedice.
Naime, tamo se upoznao sa Saharawi narodom, čiji su stanovnici protjerani iz svojih domova u izbjeglištvo na tromeđi Alžira, Mauritanije i Zapadne Sahare, gdje žive već četrdeset godina.
– Kako nisam maratonac, sudjelovao sam na utrci hodanja 10 kilometara, a važnije je to da sam više vremena proveo družeći se s tamošnjim stanovništvom – upoznao sam njihovu kulturu, način života te sam upijao energiju pustinje koja mi odgovara – započeo je Damir koji je na putu primjetio još nešto.
– Boraveći u Sahari uvidio sam koliko su tamošnji ljudi kulturni, pristojni, druželjubivi i pismeni, premda imaju jako malo tragova vlastite pismenosti. Prijelomni trenutak, u kojem sam dobio inspiraciju za cijeli projekt, bio je kad sam vidio kamion s knjigama, putujuću knjižnicu, koja ima stotinjak naslova. Na pamet mi je pala ideja da probam skupiti dječje literarne radove i prevesti ih na nekoliko jezika – hrvatski, engleski, arapski i španjolski – kazao je Vujnovac o nastanku projekta ‘Dječji glas iz Sahare – A child’s voice from the Sahara’.
Razlike u društvu – ogromne
Nakon toga Vujnovac je zamolio tamošnju učiteljicu za pomoć u skupljanju dječjih radova.
– Djeca su imala slobodu u pisanju, mogla su napisati što žele, bez zadane teme.
Povratno je dobio četrdesetak radova, nakon čega je odlučio objaviti knjigu.
– U Hrvatskoj je, baš uoči mog ponovnog odlaska tamo krajem veljače ove godine, tiskana knjižica ‘Glas iz Sahare’ u kojoj se ti radovi nalaze, popraćeni s nekoliko fotografija, dok je na naslovnici crtež jedne učenice iz zagrebačke osnovne škole, s obzirom da sam tamo održao predavanje o saharskoj djeci. Radovi su prevedni na arapski, hrvatski i engleski, dok zbog manjka financijskih sredstava zasad nisu prevedni na španjolski.
Projekt je trajao godinu dana, a osim objavljene publikacije, želja mu je bila širu javnost upoznati s tamošnjim stanovnicima.
– Za vrijeme jednogodišnjeg trajanja projekta održao sam dvadesetak predavanja o Saharcima i boravku tamo koji me se neopisivo dojmio. Naime, razlike u društvu su ogromne. Oni 40 godina, koliko žive u izbjeglištvu, pa sve do prošle godine nisu imali struju. Ipak, uspjeli su organizirati svoje škole, ambulante, bolnicu, komunalni život koji funkcionira u pustinjskim uvjetima – opisao je Vujnovac.
– Žive na zapadu Alžira u pustinjskim kampovima u kojima borave samo oni, okruženi pijeskom i kamenjem. Izravno ovise o dostavi humanitarne pomoći i pitke vode jer bez toga nema života.
‘Mnogo sam plakao, ali tih se suza ne sramim’
Boravak tamo veoma ga je impresionirao, tako da je ‘osjetio potrebu i zadatak da drugim ispriča njihovu priču’.
– Ljudi su mi se učinili dragima, poznatima, bila je to ljubav na prvi pogled. Saharawci su topli, otvoreni za razgovor. Neposredni su otvoreni, žele razgovarati, a iako ne znaš neki od jezika kojim pričaju to nije važno, otvorite srca i pričate – kazao je.
Damir je zadovoljan ishodom jednogodišnjeg projekta.
– Drago mi je što sam u tih godinu dana ‘proširio glas’ o njihovom postojanju. Ponovni susret s njima ove godine bio je poprilično emotivan, a prije polaska sam bio uzbuđen i pod stresom. Knjige su bile tiskane, no trebalo se pobrinuti o transportu. Osim toga, učenici varaždinske Prve gimnazije su pomogli u skupljanju školskog pribora za njih. Bio sam stvarno uzbuđen hoće li i kako projekt završiti.
Izbjeglice nisu te koje stvaraju probleme u društvu
Prva promocija te knjige bila je ove godine, krajem veljače, upravo u centru kampa u Sahari.
– Promocija je prošla predivno, s mnogo emocija. Bio je to divan susret s ljudima koje sam upoznao godinu prije. Ne sjećam se kad su mi toliko puta suze navirale na oči, koliko u tih sedam dana boravka tamo, a nije me sram ni jedne – odlučan je Vujnovac.
Iako iduće godine ne planira na Saharski maraton, njegove aktivnosti na tom planu ne prestaju.
– Nakon ‘službenog’ završetka projekta predstoji mi promoviranje knjige, ali prije svega njihove poruke po Hrvatskoj. Želim ukazati na to da izbjeglice nisu osobe koje stvaraju neprilike, nego ljudi koji žive mirno, skromno i pristojno čekajući povratak kući.
Iz Sahare je, kaže, knjiga otišla u 15 zemalja svijeta čime se dogodio pozitivan efekt.
– Španjolci su sami izrazili želju da će knjigu prevesti na španjolski i baskijski, a moguć je i prijevod na njemački. Stvara se nova priča, što me veseli. U planu su nova predavanja, snimanje dokumentarnog filma u suradnji s VTV-om, a već sam počeo pisati i dječji putopis o Sahari koji će, nadam se, svjetlo dana ugledati krajem godine – zaključio je Vujnovac.
