Na današnji dan 1675. godine u Lepoglavi je preminuo jedan od najpoznatijih pavlina po kojemu danas ime nosi tamošnja gradska knjižnica – Ivan Belostenec.
Belostenec je bio jedan od prvih djelatnika u hrvatskoj književnosti i jezikoslovlju, koji se svjesno zauzimao za gradnju jedinstvenoga hrvatskog književnog jezika. Iako njegov lik nije sačuvan, na njega podsjećaju brojna djela i spomen-ploče. Bio je najučeniji među pavlinima svojega doba, odnosno 17. stoljeća.
Ovaj se pavlin školovao u Beču i u glasovitom zavodu Collegium Germanicum u Rimu. Djelovao je kao prior u samostanima u Lepoglavi, Sveticama pokraj Ozlja, Čakovcu i Crikvenici te kao administrator i provincijal u Istri. Stoga ne čudi što je Belostenec, rođenjem kajkavac, kao nitko drugi, svjesno ustrajao u unošenju južnih jezičnih elemenata u kajkavštinu.
Dvojezični latinsko-hrvatski rječnik ‘Gazofilacij ili riznica latinsko-hrvatskih riječi’ najvažnije je Belostenčevo djelo. U njemu su dva dijela: prvi, latinsko-hrvatski, sadrži oko 40 000 latinskih riječi s mnogo većim brojem hrvatskih značenja, a drugi, hrvatsko-latinski dio, donosi oko 25 000 riječi.
Rad na golemu jezičnom blagu prikupljenom u latinsko-hrvatskom dijelu rječnika Belostenec je držao zadaćom svojega života pa je na tom dijelu Gazofilacija s velikim marom radio do kasnih godina.
S obzirom na činjenicu kako je ovaj rječnik nastao znatno prije poznate ‘Encyclopaediae Britannicae’, Lepoglavčani vole reći da je zbog Belostenca i pavlina Lepoglava kolijevka hrvatske pismenosti.
