Razgovarali smo s nedavno umirovljenim inspicijentom Radomirom Šalamunom, koji je 45 godina radio u HNK u Varaždinu.
Radomir, zvan Radek sa svojih je 19 i pol godina počeo raditi i zaljubio se u kazalište, a ovom nam je prilikom ispričao o svom prvom i jedinom poslu u životu, kojem je bio predan, a da ga netko pita bi li radio isti posao ponovno – odgovorio bi, s radošću, potvrdno.
Što zapravo radi inspicijent, odnosno voditelj predstave?
– Sjećam se, prije otprilike 35 godina na Radiju Varaždin, postojala je emisija pod nazivom ‘Zagonetna ličnost’. Zvali su ljude i ispitivali o neobičnim zanimanjima. Pitanje je bilo ‘Tko je inspicijent?’ Ljudi su svašta govorili. Nisu imali pojma što radi inspicijent, a čak su ga povezali i s nogometom. Bilo je zanimljivih odgovora. Na kraju je pogodio jedan student iz Zagreba – kroz smijeh se prisjetio Radomir.
Radomir je po struci elektrotehničar, no nikada nije radio struci.
– U to sam vrijeme htio izbjeći vojsku, a to sam jedino mogao pronalaskom posla. Moj je kolega radio kao električar i pomogao mi je u pronalasku posla. Raspisao se natječaj u varaždinskom HNK za zanimanje inspicijenta. Ja nisam imao pojma što je to, ali prijavio sam se i primili su me. Počeo sam raditi 31. ožujka 1971. godine. To je bilo vrlo zanimljivo proljeće.
Iza njega je ukupno 220 vođenih predstava
Kaže kako je tada ušao u neki novi svijet, zahvaljujući pokojnom Tomislavu Lipljinu, koji mu je puno pomogao, budući da je na svoj posao ‘upao’ 10 dana prije premijere predstave kao inspicijent i ton majstor.
– Inspicijent ili voditelj predstave kontrolira tijek predstave, daje znak glumcima kad trebaju izaći na scenu, tehničarima daje znakove za promjene scene, svjetla, glazbe… Redatelj kad napravi predstavu, predstava ostaje na meni – sve što smo ponavljali na probama ide preko mene, od ulaska publike do pljeska. Važna je koncentracija prije svega i dobra suradnja s ostalim djelatnicima.
Čovjek ne zna što sve nosi u sebi, kaže Radomir, a on je imao sreće da je dobio taj posao, jer ga je odmah zavolio.
– U 45 godina radnog staža odradio sam 220 predstava, od kojih su 33 predstave pokojnog redatelja Petra Večeka, kojem sam također posebno zahvalan – istaknuo je Radomir.
Naglasio je kako mu je žao što nije zapisivao neke momente, budući da je u 45 godina bilo zanimljivih i zabavnih situacija.
Ljudi, kaže, zaista ne znaju što se iza scene događa, iz gledališta se vidi samo krajnji produkt, odnosno predstava.
– Ono što se događa iza kulisa, e to su prave predstave! – kroz smijeh govori Radomir i dodaje kako su mu ljudi iz kazališta postali jedna velika obitelj.
Za vrijeme njegovog rada u kazalištu promijenilo se osam ravnatelja, a to su bili redom: Vid Fijan, Mladen Zorko, Tomislav Lipljin, Ernest Fišer, Petar Veček, Marijan Varjačić, Lujo Gerovac i današnja ravnateljica Jasna Jakovljević.
– Susjedi su mi znali reći: ‘Kak ti imaš lepo radno vreme, nikad na posel nejdeš prije 9 vjutro’, ali ono što moji susjedi nisu znali, jer su spavali, iz kazališta s proba sam dolazio oko 1 ili 2 u noći. Stresan je to posao, jer moraš imati sve pod kontrolom, a ja uvijek krivim sebe kada nešto ne štima.
Kaže kako odlazi sretan u mirovinu, no svakako će dolaziti u Rogoz na kavu ili druženja.
Njegov posao preuzet će rekviziter Vedran Dervenkar.
– Za taj posao ne postoji škola – iskustvo se dobije kroz rad. U kazalištu ostaje onaj čovjek kojega je obuzeo njegov miris. Mislim da se posao jednostavno mora voljeti da bi se dobro radio. Ja sam dvije trećine života ‘udisao’ taj miris.
Fotografije nastale u razmaku od 20 godina, u isto vrijeme na istome mjestu – Radomir Šalamun i šaptačica Natalija Gligora Gagić (Prva fotografija snimljena je 1996. godine, a druga 2016.)