Posljednjih dana jedna od aktualnijih tema u hrvatskom društvu jest povratak vojnog roka u Republici Hrvatskoj.
Naime, prema pisanju Večernjeg lista, potvrdi li to ove godine Hrvatski sabor, Ministarstvo obrane 2018. godine pokrenut će pokusni projekt ponovnog uvođenja obveznog vojnog roka, a 2019. obveza služenja vojske obuhvatila bi godišnje oko 30.000 mladih u Hrvatskoj.
Uglavnom mladića, jer bi budući vojni rok bio obvezan za sve muške građane ove zemlje, dok će u vojsku one djevojke koje se dragovoljno jave.
Konture projekta znati će se na proljeće, kada bude dovršena i nova strategija nacionalne sigurnosti zemlje. No, radi se o uvođenju tzv. ligt vojnog roka, dakle više je riječ o kratkotrajnom uvježbavanju i savladavanju osnova vojničke obuke. Stoga bi isprva taj vojni rok trebao trajati samo četiri tjedna, razmatra se varijanta i obuke od samo tri tjedna.
Takva se rješenja razmatraju, naravno zbog ušteda, jer bi vraćanje prethodnog roka, koji je trajao šest mjeseci, a ukinut je 2008., bilo izrazito skupo. Pogotovo u prvoj godini, kada bi trebalo napraviti i kompletnu infrastrukturu koja može prihvatiti 30-ak tisuća mladih godišnje.
Vojni analitičar Igor Tabak na portalu Obris – obrana i sigurnost u tekstu ‘Cirkus zvan ‘obvezni vojni rok’ u Hrvatskoj’, argumentirano je obrazložio zašto ta ideja nije dobra, štoviše – suluda!
U tekstu je spomenuo kako se gotovo zanemaruje činjenica da su u Hrvatskoj gotovo svi postojeći vojni objekti devastirani, a i teško je pribaviti naoružanje i streljiva za oružane snage RH.
– Od vojnoga roka od godinu dana već se davno spalo na 10 mjeseci, a onda i na šest mjeseci. Da može i manje pokazao je sustav dragovoljnih ročnika, čija je obuka prvo trebala trajati 14 tjedana, da bi se to krajem 2009. godine (u doba nastupanja gospodarske krize) smanjilo na 8 tjedana. Dok su se mnogi kleli kako manje od pet mjeseci obuke zapravo nema smisla (tri mjeseca osnovne, i još dva specijalističke), praksa je pokazala da je i ukupno dva mjeseca sasvim dovoljno – smatra Tabak i dodaje:
– Dnevne novine zato sada spominju trajanje ‘vojnoga roka’ od ‘tri tjedna ili najviše mjesec dana’, dakle, maksimalno do 4 tjedna. Naravno, uz takvo trajanje nalik malo duljem kampiranju nema ni govora o ikakvome iole ozbiljnome savladavanju vojničkih vještina koje bi nadilazile pojedinca. U opis poslova sudionika takvog ‘kampiranja’ išlo bi da se sudionici trebaju ‘upoznavati s oružjem, vježbati pucanje, svladati prvu pomoć, naučiti iskopati rov ili skloniti se kad prašte eksplozije i savladati slične praktične vještine’ – ne bi li se time dopunilo obrazovanje generacija mladih koji ‘ne znaju ni kako zaleći na tlo u slučaju eksplozije, ni kako staviti masku na lice, ni kako pomoći drugome, ugroženome ili ozlijeđenome’ – piše Tabak.
Nakon ukidanja gomile praktičnih školskih predmeta (kao Domaćinstvo, Tehnički odgoj, Prva pomoć, Obrana i zaštita, i drugi), nastavlja Tabak u tekstu, sada bi se manjak u školovanju mladih prebijao preko Ministarstva obrane, bez da time išta korisno dobiju bilo djelatne snage Oružanih snaga RH ili pričuva, za koju takva mladež isto ne bi bila dovoljno uvježbana.
– Pri tome se najednom očekuje da u nekoliko ljetnih tjedana odgoj i školovanje mladih (pretežito muškaraca) tu na neki način obavi vojska, nakon što si je država priuštila luksuz da od čitavog svog obrazovnog sustava napravi dinosaurusa zakočenog zastojem nacionalne kurikularne reforme.
Naravno, ako nešto ne može obrazovni sustav milom kroz niz godina, valjda će to bolje ići vojsci, silom kroz samo tri ili četiri tjedna ljetnog radnog logora. U takvom kontekstu onda ne čude ni prijedlozi o laganom oblačenju danas pretežito urbanih mladih, koje bi se tako krajem srpnja ili tijekom kolovoza (možda i na plus 40) usrećilo kopanjem rovova po divljinama zapuštenih vojnih objekata širom Hrvatske. Pri tome je svaki smisao takve aktivnosti već u startu izgubljen, i jedino nije jasno zašto bi se tu prisilnu parodiju zvalo ‘vojnim rokom’ umjesto nekim prikladnijim nazivom – istaknuo je Tabak.
Cijelu Tabakovu analizu pročitajte ovdje.
