Franjo Škoranec iz Sračinca ima jednu strast – obradu drva ili, kako on kaže, drvariju. Već je više od dvije godine u mirovini, a nekad je radio kao vatrogasac u Varteksu, prije toga u ljevaonici na odražavanju strojeva, dok je po struci strojobravar.
Franjo je obradu drva i izradu ukrasnih i uporabnih predmeta započeo nakon povratka s ratišta. Tamo je vidio druge kako rade predmet od šperploče, a to ga je nagnalo da i sam krene u produkciju – počeo je izrađivati noćne lampe, lustere,…
Nakon nekog vremena presto je raditi takve predmete i posvetio se izradi okvira za slike.
– Do sad sam izradio oko 700 okvira za stare slike, koje najčešće nalazim pod mostom na Banfici u Varaždinu gdje se subotom može pronaći svakakva stara krama, pa i slike.
Usput rezbari raspela, svece, a došao je i na ideju da u drvu rezbarenjem napravi i jaslice.
– Do ideje je došlo sasvim spontano. Jedan mi se komad drveta sam ponudio da ga u nešto pretvorim pa sam na njega nacrtao jaslice i odlučio ih izrezbariti. Jedan slučajni susret s gospođom Mirjanom Škreblin bio je zaslužan da su i drugi vidjeli moje jaslice. Gospođa Mirjana i njezin suprug Marko došli su kod mene doma i jaslice su im se jako svidjele. Ona je inače članica Udruge jasličara grada Zagreba, koja već godinama organizira izložbe jaslica, ove je godine bila u Velikoj Gorici – kaže gospodin Franjo.
Očito su se Franjine jaslice svidjele i komisiji koja ih je izabrala kao jedne od pet jaslica koje će predstavljati Hrvatsku na izložbi u Rimu.
Njegove jaslice nastale su rezbarenjem u lipovom drvetu, a dimenzije su 70 x 44 centimetara.
Rezbareni dijelovi su obojani, a kako sam Franjo kaže, nije ih radio za izložbu već za svoj gušt. Opisuje nam dalje kako je bilo u Rimu.
– To je vrhunac! Meni je to doslovno kao da sam osvojio medalju na Olimpijskim igrama! Svake se godine u blizini Vatikana u dvorani bazilike Santa Maria del Popolo održava izložba 100 jaslica, ‘100 Presepi’. No uvijek ih bude malo više, ove je godine izloženo 147 jaslica iz cijelog svijeta, iz Hondurasa, sa Filipina, Rusije, Kine… Biti među njima za mene je velik uspjeh i priznanje – s neskrivenim uzbuđenjem govori Franjo.
Nakon što smo pogledali njegovu radionicu s nebrojenim primjercima starih alata za obradu drva, odveo nas je u kuću koja postaje sve tjesnija od stotina slika i drugih njegovih radova u drvu.
Stare slike svetaca, bogorodice, svete obitelji, ali i pejsaži, nekoliko ulja na platnu, ogledala, sve su ove starine dobile novi život s njegovim okvirom izrađenim u duhu vremena u kojem su nastale.
Pokazuje nam okvir ogledala i pita: Što misliš koliko mi je vremena trebalo za ovaj okvir?
– Šest mjeseci rada i to po osam do deset sati dnevno.
Sve rezbarije na radovima izrađuje ručno i to nožićem, na teži način. Naporan je to i dugotrajan posao, ali za Franju to je zadatak koji si je postavio i izvršava ga kao da mu je posao.
Radne navike dugogodišnjeg rada u smjenama ostavile su pozitivan trag na njega – i nakon umirovljenja ostao je aktivan, čak i više nego dok je radio.
– Na kraju moram zahvaliti dobrim ljudima bez kojih do svega ovog ne bi ni došlo – to su Mirjana Škreblin i njezin suprug Marko, gospodin Josip Barlek, predsjednik Udruge jasličara grada Zagreba, gospođe Vera Kovač i Danijela Križanec koje su me vodile i brinule za mene ta četiri dana u Rimu.
I tu je priči pomalo kraj, bar za sad, siguran sam da će iz radionice Franje Škoranca iz Sračinca izići još mnogobrojni zapaženi radovi, njemu jedne Olimpijske igre sigurno neće biti dovoljne.
No ima i još poneki Franjo bitan za našu priču! Prvi je sveti Franjo Asiški koji je izradio prve božićne jaslice 1223. godine želeći približiti Božić narodu. Tako je započela tradicija koja se održava sve do danas. Drugi je papa Franjo, kojeg je naš Franjo vidio u Rimu na općoj audijenciji. Jer kakav je to put u Rim, ako ne vidiš papu!?
