'A imamo fini proizvod za piti i - prodati', priča Damir Štefanec iz Selnika kod Maruševca, čiji je bazgin ocat postao nacionalni šampion!
Bila je veljača 2011. godine kad je Damir
Štefanec, tijekom svog boravka u Austriji, po prvi puta
vidio voćnjake u kojima je rasla – bazga. Ovaj grm, koji u našim
krajevima raste samoniklo uz rubove šuma, tamo je bio posađen u
uredne redove, a čak nije ni izgledao kao što bi se očekivalo.
Deset godina kasnije
– Nisam vjerovao da su to bazge, jer su bile formirane u stablo,
kao jabuka. Onda su mi objasnili da je to zbog prozračnosti i
radi lakšeg orezivanja i održavanja – prisjeća se Štefanec svog
prvog susreta s uzgojem ove biljke. Danas, deset godina kasnije,
njegov vlastiti voćnjak u Selniku kod Maruševca
već naveliko daje plodove, a OPG Štefanec nedavno se
okitio titulom nacionalnog šampiona za ocat od bazge!
– Četiri godine proveo je u octenom vrenju, taj naš šampion –
kaže nam. Objašnjava da postoji pet kategorija odnosno vrsti
octa; vinski, voćni, kvasina, aromatizirajući i balzamski ocat. –
Mi radimo balzamski, zato je aromatičniji.
Počeli s 23 sadnice
Vino i ocat počeli su radili prije pet godina, a prvu bazgu
posadili prije devet, odmah idućeg proljeća nakon što je
Damir vidio kako se to radi u Austriji.
– Kupio sam 2012. prve 23 sadnice. Htio sam se time početi
baviti, a imao sam ravno nula kuna. Ali shvatio sam da bazgu ne
treba špricati, da to nije biljka koja zahtijeva puno novaca. Jer
ja za herbicide nemam, nisam imao čak ni za 100 sadnica, nego sam
skupio novac za njih 23. Pa da probam, rekao sam.
Odmah prve godine – zeznuo
Tako je krenulo. I odmah prve godine je, kako kaže, zeznuo.
– Krivo sam ih orezivao, otišle su mi u grm. Dobio sam tada
savjet da sve izvadim i posadim nove. Ali, razmišljao sam, pa
znam da bazga mlade tjera iz korijena, zašto da sve uništim. Pa
sam tako ostavio, pusto ih da izrastu, a onda posjekao staro
stablo, no sačuvao sam već formirani korijen.
Eksperimenti s receptima
Uštedio je tako i vrijeme i novac, a onda su počeli eksperimenti
s recepturom za bazgine sokove. Vino i ocat još nisu bili na
vidiku.
– Počeli smo tada, kada su rodile prve bobice, raditi od njih
sok. Učili smo na svojim greškama, jer recepti s interneta… To
baš ne funkcionira. To je kao i recept za varaždinski klipič,
probaj ga doma napraviti, nema šanse da ti uspije kao onima koji
znaju. Tako da su svi recepti koje danas koristimo baš naši. No,
nismo mi puno toga prolili, više smo na silu popili – smije se
Štefanec.
Nagrade za vino
A onda je na red došlo i vino.
– Prve godine nije bilo dobro, drugo je bilo na pola dobro, a
nakon treće godine smo dobili dobro vino. Osvojili smo srebro u
Vinici, gdje ima i ozbiljnih vinara. Pa su nas
zezali da tu sve poznamo i da smo zato dobili, pa smo vino
odnijeli na Kalnik. Tamo je žiri rekao: ‘Znate
kaj, nama je problem da mi to nikad nismo pili i zato ne
znamo kako zlato izgleda’. Pa smo dobili srebro.
Pokazni voćnjak u Međimurju
Nitko se tada, kad je obitelj Štefanec počinjala, nije u ovim
krajevima bavio uzgojem bazgi.
– Mi tada nismo imali koga pitati. Ali kroz godine sam doznao da
je bio jedan pokazni voćnjak u Međimurju. Austrijanci su dolazili
ovdje tražiti kooperante. No to nije zaživjelo, jer kod nas su
sve parcele male i ljudima se ne isplati na cijelu parcelu
posaditi drveće koje će nakon pet godina njemu dati po kili jedan
euro. Od prodaje sirovine nema zarade, a mi smo išli sa ciljem da
krenemo u preradu bobice.
Bobice ipak nisu otrovne?
Nekuhana bobica bazge, suprotno uvriježenom mišljenju, nije
otrovna, tvrdi Štefanec.
– Ja sam je probao, kad su doma bila dva auta na dvorištu, da me
ima tko odvesti na hitnu. Ali ništa mi nije bilo. Bazga je jaki
diuretik i laksativ, i ukusna je, ali nije neko slatko voće
kojega možeš puno pojesti.
Svi dijelovi biljke korisni
Od bazge se može koristiti svaki dio biljke, objašnjava nam, ali
korijen, kora stabala i list imaju ljekovita svojstva i njegov
OPG time se na bavi.
– Samo cvijet i bobice. Koristimo do 15 posto cvijeta, za
miješani sirup s bobicama. Osim toga, radimo crni sok od bobica,
vino i ocat – nabraja Damir.
Danas 350 stabala
Danas imaju oko 350 stabala, na oko 6.500 kvadrata.
– Posla ima kao u običnom voćnjaku, ali nema špricanja.
Nikakvoga. Bazga tek ima uši na proljeće, ali samo dok traje
cvatnja. I to ne na svakom stablu. Siva uš ne smeta, jer cvijet
ne beremo. Ali znamo pošpricati biološkim sredstvom, samo da ih
ne gledamo. Od ostalog posla, treba kositi, na proljeće
orezivati. To, berba i prerada su glavni poslovi.
Radi cijela obitelj
Sve rade sami, obiteljski – uz njega, tu je i supruga, majka,
očuh, a pomažu i prijatelji.
Ove godine dobili su nakon berbe oko 750 litara tekućine, što
sokova, što vina, što octa.
– Radimo i likere od bobica i cvijeta, i rakije od bobica, ali
samo za prijatelje i za doma, to su premale količine.
Nema napetosti kod bazge
Damir radi kao snimatelj na televiziji, supruga
Andreja kao odgojiteljica u vrtiću.
– Kako stignemo baviti se bazgom uz svoje poslove?
Jednostavno, bazga je strpljiva. Nema napade peronospore. Ako
trava malo pobjegne u zrak, pokosimo je malo kasnije, nema
napetosti oko toga. Ne moramo danas, budemo sutra ili prekosutra,
ništa se neće dogoditi.
Iznimno zdrav sok
Osim što je ukusna, bazga je i izuzetno zdrava biljka. Damir nam
otkriva samo jedan detalj, vezan uz antocijanin, jednu vrstu
flavonoida. On bobicama bazge daje tamnu boju, ali je istovremeno
u prehrani snažni antioksidans.
– U bazi ima antocijanina na razini 1816, crno grožđe ima 750,
kupine 1200, aronija 1500. Bazga je najjače crno bobičasto voće –
iznosi gazda neke od vrlina ove biljke.
Mitovi i legende o bazgi
Zanimljivo je da se uz bazgu vežu mnogi mitovi i legende.
– Bazga je rasla prije ledenog doba, ima svašta u svojim genima –
priča Damir. – Kad prolaziš pored bazge, moraš skinuti šešir i
pokloniti se. To je vjerojatno zato jer su je se ljudi bojali. U
prirodi ima 30 vrsti bazge, a među njima je i otrovna bazga, ima
isti cvijet, jedino bobice nikad nisu crne, nego su crvene, i
stabljika je zelena, nikad drvenasta. Ljudi su svašta nekad jeli
pa su se tako najeli i tih koje nisu baš za šalu.
Osim toga, keltski zapisi o bazgi datiraju do 300 godina prije
Krista, objašnjava nam i pokazuje etiketu svojeg vina.
– Pet crta. Zato jer bazgin cvijet ima 5 petiljki i na njima
raste po 5 cvjetića. Kelti su poštivali drveće, a bazga je bila
horoskopski znak za prosinac. Legenda o bazgi vezana je i uz
Majku Božju u Biškupcu. Osim toga, Juda je bio obješen o
bazgu, a na njoj danas raste gljiva koja se zove judino uho –
nabraja nam neke detalje iz narodne predaje o bazgi.
Ne žele se širiti
Sve to zvuči kao dobra podloga za jednu zanimljivu
marketinšku priču. No, dok se u južnoj Austirji i Mađarskoj bazga
naširoko uzgaja, kod nas je još uvijek nema. Slučajevi poput
ovoga obitelji Štefanec rijetki su. Možda će se to s vremenom i
promijeniti, no zasad nema naznaka da bi to moglo biti
tako.
OPG Štefanec istovremeno nema ambicije za širenje i povećavanje
proizvodnje.
– Siguran sam u to, devedeset i devet posto. Prodaja i marketing
funkcioniraju nam zasad preko društvenih mreža i poznanstava.
Imamo dovoljno taman toliko da ono što proizvedemo možemo prodati
na taj način. S većim količinama gubi se kvaliteta. A mi hoćemo s
bazgom lijepo živjeti, da nam je to zabavno, da se ne ubijemo od
posla, da imamo fini proizvod za piti i točka – zaključuje Damir
Štefanec.
