Istaknuo je Bakić da je u Varteks uložio pedesetak milijuna kuna...
Nenad Bakić objavio je kako je prodao svoja potraživanja prema
Varteksu. Bakić je na Facebooku objavio kako je potraživanja
prodao ‘kompaniji koja će ih profesionalno pokušati naplatiti’.
– Nažalost, zbog nemogućnosti dogovora drugih vjerovnika oko toga
kome će pripasti koliko od nužnih transakcija – ja sam uvijek
micao osiguranja svojih tražbina i nisam uzeo ni kunu – ne vidim
kako u tom smislu mogu biti koristan – napisao je Bakić.
U objavio je napisao i kako je 2018. godine kroz dokapitalizaciju
uložio pedesetak milijuna kuna ‘za financiranje plaća i
proizvodnje’. Dodao je kako je situacija bila teža nego kako ju
se predstavljao. Dodao je kako su iduće godine napravili snažan
zaokret te da je rast prihoda u maloprodaji bio ‘nevjerojatnih
70%). No, dodao je i kako je Varteks bio ‘visokozadužena
kompanija s gubicima od skoro milijardu kuna’.
Tekst prenosimo u cijelosti:
‘U petak sam prodao potraživanja prema Varteksu, u kojem sam
manjinski dioničar, kompaniji koja će ih profesionalno pokušati
naplatiti. Nažalost, zbog nemogućnosti dogovora drugih vjerovnika
oko toga kome će pripasti koliko od nužnih transakcija – ja sam
uvijek micao osiguranja svojih tražbina i nisam uzeo ni kunu – ne
vidim kako u tom smislu mogu biti koristan.
Budući da je Varteks na Burzi, pa iako već neko vrijeme nisam ni
član NO, ne mogu vam ovim putem reći sve što bih htio, ali nadam
se da će i ovo biti dovoljno – sve materijalne informacije su
javno dostupne.
2018. sam kroz dokapitalizaciju, nakon što su potencijalni
partneri odustali, uložio nužna – i tada se činilo – dovoljna
sredstva za preokret ove kompanije veličanstvene tradicije.
Nažalost, situacija je bila daleko teža nego je to bilo
predstavljeno i to nije bilo dovoljno, te sam od onda
(beskamatno) posudio značajne novce (pedesetak milijuna kuna), za
financiranje plaća i proizvodnje, kako bi se napravio preokret,
što mislim da nitko u Hrvatskoj nije radio u ovakvim situacijama.
Varteks je 2019. i napravio snažan preokret, uz potpuno
oživljavanje branda, uključivo vrhunsku kvalitetu, uz rast
prihoda u maloprodaji od nevjerojatnih 70%, i izrazito pozitivnu
dinamiku koje se sjećate.
Svejedno, Varteks je visokozadužena kompanija, s gubicima od
skoro milijardu kuna (!) u mandatima prethodnih uprava i
rasprodanom najvrijednijom imovinom, tako da povremeno nisam
vjerovao da ćemo uspjeti jer su nam financijske ustanove
nemilosrdno stezale omču, a partnera nije bilo. U pravu su bili
oni koji su mi rekli (kao tadašnji župan) ‘Ni sam ne znaš u što
si se uvalio, nemaš šanse uspjeti!’. Kad smo krajem 2019.
organizirali proslavu 100 godina kompanije u MSU, jedino čemu sam
se nadao je da nećemo otiću u stečaj prije toga, kako bismo
pokazali što je bilo moguće. Naime, tada sredinom godine sam
prekinuo ubacivanje novih sredstava jer je to bilo potpuno
besperspektivno jer su s druge strane čekale banke da novac
izvuku i zapravo otkinu od usta radnika (mislim da su nam baš
tada HBOR i Zagrebačka banka ukinule prvi dio kredita za obrtna
sredstva za izvoz). Radnici to nisu znali i bili su ponosni kako
ih netko napokon tretira kao ljude i daje vjeru u budućnost i
optimizam (video je s Božićne proslave 2019.).
Ipak, to su bili najcrnji trenuci i prije korona krize smo
zapravo praktički spasili kompaniju.
Naravno, modna i tekstilna industrija su bile naročito pogođene
krizom. Varteks je po poslovnom modelu modna kompanija ali po
broju radnika najviše tekstilna.
Otkaz narudžbi iz inozemstva (najviše BOSS) je ostavio najveći
dio radnika u pogonu bez posla, ali smo odlučili ne otpuštati,
sačuvati ta radna mjesta i egzistencije. Na hrvatskom tržištu je
situcija bila loša, ali podnošljiva (iako bi bilo bolje da je u
jesen 2020. proglašen lockdown, pa kompanije dobile nadoknade),
te se kompanija nadala da će uspjeti vratiti dugove i provesti
restrukturiranje kroz aktiviranje neaktivne imovine, u vrlo
kompliciranoj situaciji koja je ipak krenula pravim putem.
Neke od najvećih tekstilnih kompanija u Hrvatskoj gase poslovanje
i otpuštaju sve radnike. Svi koji smo bili tijekom krize
uključeni u upravljanje smo ponosni da smo tijekom krize uspjeli
sačuvati sva ta radna mjesta – nadoknada države je pokrila samo
manji dio toga.
Ključ nastavka zaokreta je u rješavanju viška imovine koji i
financijski opterećuje kompaniju, zapuštenog tvorničkog
kompleksa, što je išlo prilično teško, jer ne radi se o nekom
kompleksu u Zagrebu. Primjerice, samo zgrada na Trgu bana Josipa
Jelačića koja je bankama isporučena u prethodnoj fazi, je
vrijednija od cijelog kompleksa u Varaždinu, a to je samo jedna
od stotinjak rasprčkanih nekretnina, što je temom i nekih
kaznenih postupaka – ali trebalo je biti dovoljno.
‘Slučajno’, za područje tog kompleksa u Varaždinu nisu bili
doneseni urbanistički planovi, vjerujem zbog nekretninskih
ambicija prethodnih uprava, tako da je još 2019. Varteksu
savjetovano da – kako bi se izbjeglo moguće reketarenje lokalne
politike – krene na tzv. ‘Strateški projekt’, koji zapravo nije
ništa drugo nego definiranje gdje će biti i kakva komunalna
infrastrukura, i omogućilo je novoj lokalnoj vlasti da počne
izdavati neke dozvole. Jako je žalosno da su taj instrument razni
ljudi koji su se iz drugih razloga htjeli obračunavati sa mnom
izvrtali kao ‘država Bakiću daje xxx milijuna’ (kao prvo, strana
nije ‘Bakić’, nego Varteks, kao drugo – ne daje ništa), plasirano
u kritičnim trenucima, te pokušavali srušiti kompaniju s 1000
zaposlenih u ovakvim trenucima kako bi svetili meni.
Kao što rekoh, prodaja opterećujućih nekretnina su se počele
događati, ali sporijim tempom nego što je moglo – uz stoga
daljnje kumuliranje gubitaka – ponajviše zbog teških opstrukcija
banaka (uskoro ću objaviti neke emailove). I svaki put kad je
neke rata za neku nekretninu trebala doći, pohlepne i brutalne
banke su inzistirale na značajnoj naplati, umjeto da su više
ostavile kompaniji i čak i sigurnije se naplatile kasnije. Ja sam
uvijek micao svoja osiguranja s nekretnina i nisam tražio ni
kune, iako sam bio najveći vjerovnik.
Posebno je zanimljiva uloga Hrvatske banke za obnovu i razvoj
(Hrvatska + obnova) koja je, dok sam ja ubacivao novac za plaće,
pohlepno naplatila drugi dio izvoznog kredita pri prvom dotoku
novca ‘jer im je malo smanjeno osiguranje’ u trenutku najgore
krize. Sve je to bilo u suporotnsti s, doduše usmenim, dogovor s
nositeljem klupskog kredita Zagrebačkom bankom da će se
naplaćivati srazmjerno ‘faktoru pokrića’. Iako je ZB koja je
dakle bila u istom klupskom kreditu rekla da Varteks može novce
zadržati.
Varteks je valjda jedina kompanija kojoj je je HBOR inzitirao na
povratu nedospjelog duga usred krize – možda i u EU što se tiče
sličnih banaka – i to se još radilo o kreditu za izvoz. Umjesto
da podrži kompaniju. Za vjetrenjače koje svi plaćamo, novca je
bilo. Zanimljivo, prva kompanija kojoj je u Italiji odobrena
krizna pomoć (i to kroz ulaganje u kapital) bio Corneliani,
ugledna modna kuća, i to zbog ‘značaja za kulturu i tradiciiju’.
Iako je odnos s komercijalnim bankama bio bolji (a jedna nam je
čak i pomogla, doduše to je bila kap u moru), znate i sami kako
to izgleda kada preko Zooma moraš moliti stranca, člana uprave
strane banke koji nabada loš engleski, da ti ne zavrne vrat, ‘jer
eto to može’.
Mi nismo molili novce od države / HBOR, ali i očekivali smo da
nam se ne zabija nož u leđa. A u odnosima s bankama nije ništa
pomoglo da smo upravo mojim ulaganjima i trudom uprave i radnika
uspjeli spasiti preostala ulaganja banaka i poreznih obveznika,
koja su prije toga bile nesmotreno dana, iako su već i prije toga
lijepo naplatile velik dio tih potraživanja uz fine kamate.
Mislio sam da bi nam svima trebalo biti u interesu da sačuvamo ta
radna mjesta, kao i tradiciju hrvatske tekstilne i modne
industrije. Ali eto tako je, kako je – zbilja sam ispao
idiot što sam pokušavao tako težak projekt. Za mene je
razdoblje kad sam vodio kompaniju kao privremeni predsjednik
uprave možda bila i najteža godina u životu. Inače, radio sam za
minimalac jer sam smatrao da nije u redu da imam veću plaću sve
dok ima radnika koji rade za minimalac.
Kao što rekoh, kompanija je na Burzi pa ne mogu reći previše, ali
iz javno dostupih informacija je jasno da postoje pregovori
vjerovnika, kao i da najavljene ključne transakcije čekaju, te da
su kritične. Nadam da se će se vjerovnici nešto dogovoriti (jer
ja nisam nikad bio problem, uvijek sam se odricao osiguranja,
kamata, naplata …) jer kompanija definitivno ima potencijala’,
napisao je Bakić.