Maksima svakog chefa da jelo naprije pojedete očima jasna je sama po sebi. Tome u prilog idu i nove djelatnosti poput stilista za hranu koji postoje upravo zato da bi jelo zasjalo, bilo ujednačeno i imalo savršen oblik. Znanost također potvrđuje da perspektiva hrane utječe i na ukus i miris.
No, što se događa kad je jedenje očima jedino iskustvo, a ne tek prvi korak prije pravog kušanja hrane?
Dio znanstvenika vjeruje da fotografije hrane potiču želju za jelom. Istraživanje iz 2012. dokazalo je da samo gledanje u fotografije hrane može biti dovoljan podržaj za rastom hormona gladi imena grelin.
Dok jedemo, različiti dijelovi našeg mozga rade na različite načine. Nije riječ samo o okusima, nego evociramo i vid, sluh i razne druge podržaje kojima naš mozak nastoji detektirati što to zapravo jedemo.
No, jedno drugo istraživanje pokazalo je da kad je riječ o apetitu, fotografije hrane mogu biti nadomjestak za samu hranu. Istraživanje iz 2011. pokazalo je da gledanje u fotografije ukusnih jela može ljude odvratiti od pravog jela, no samo ako je jelo na fotografiji slično okusu kojeg smo planirali ručati. Nakon što su ispitanici pregledali fotografije slanih grickalica a potom konzumirali slani kiriki, uživali su u njima kraće nego ljudi koji su gledali fotografije slastica.
Istraživanjem iz 2013. objavljenome u časopisu Nature Neurescience, znanstvenici su centre u mozgu miševa nagradili inzulinom, hormonom koji potiče osjećaj punoće. Miševi su izgubili zanimanje za vraćanjem na mjesta gdje im je ranije davana hrana što sugerira, tvrde autori, da centri u mozgu ne reagraju na hranjenje ako mozak šalje informacije da je želudac pun, piše The Atlantic.
Psihijatrica Valerie Taylor na kanadskom samitu pretilosti predstavila je istraživanje kojim tvrdi da je objavljivanje jela na društvenim mrežama znak poremećena odnosa s hranom.
“Fotografiramo ono što nam je važno, a nekim ljudima hrana postaje središnje mjesto svega, dok su posao, hobiji, međuljuski odnosi… manje bitni”, rekla je Taylor.
