Zbirka eseja poznatog varaždinskog kolumnista Branka Detelja predstavljena je proteklog tjedna u Gradskoj knjižnici.
Knjiga ‘Bog iza rešetaka’ autora Branka Detelja predstavljena je u srijedu, 15. svibnja, u Gradskoj knjižnici i čitaonici ‘Metel Ožegović’ u Varaždinu. Riječ je o zbirci društveno-političkih eseja probranih iz mnoštva tekstova koje je Detelj u formi novinske kolumne tijekom niza godina objavljivao u nekoliko varaždinskih medija. Nakladnik knjige – koja je objavljena uz potporu Grada Varaždina putem javnog poziva za potrebe u kulturi – je tvrtka Fronta Impress, oblikovanje naslovnice potpisuje Marijana Horvat, a lektor je Petar Bekić. O knjizi su, uz autora, govorili Goran Štimec, Zdravko Zima i Vladimir Kurečić.
Ovakav šaroliki ‘ljevičarsko-desničarski’ sastav govornika sasvim je sigurno iznenadio dobar dio publike (koja je, napomenimo i to, pokazala iznimno zanimanje za Deteljevu knjigu). No upravo zbog navedenog ovakav pristup promociji na neki način je doprinio razvoju kulture dijaloga, a možda i razbijanju nerijetkih predrasuda o strogim i rigidnim, crno-bijelim, ideološko-svjetonazorskim podjelama.
Knjiga koja je važna iz bar dva razloga
Kako je uvodno naznačio urednik izdanja Goran Štimec, ‘Bog iza rešetaka’ važna je knjiga iz najmanje dva razloga.
“Odabrane Deteljeve kolumne ne samo da svjedoče o jednom društveno-političkom trenutku koji je iza nas, već nam otkrivaju da su, nažalost, mnoge od tih tema i dalje najmanje jednako aktualne. Osim toga, ova knjiga također je iznimno važna jer nas podsjeća da je u varaždinskom lokalnom medijskom prostoru u jednom razdoblju postojalo novinarstvo koje nije posezalo za sveprisutnim kompromiserstvom”, naglasio je Štimec.
Ideologije, religijsko licemjerje, zločini…
Dodao je da su teme kojima se Detelj bavio u svojim kolumnama – a koje je pisao od 2008. godine; najprije u Varaždinskim vijestima, kasnije na portalu eVaraždin, a u zadnjoj fazi na portalu Varaždinski.hr – dominantno bile vezane uz zločine države, Crkvu i religijsko licemjerje te nacionalizam, ali i probleme u sustavu obrazovanja, budući da ga je to područje zanimalo kao gimnazijskog nastavnika.
Bard hrvatske esejistike, novinar i književni kritičar, urednik niza novina i knjiga Zdravko Zima – trenutno na funkciji Savjetnika za kulturu Predsjednika Republike Hrvatske – vrlo jasno je uvodno naznačio da ga je s autorom povezala svjetonazorska bliskost, lijeva politička pozicija, ali i slična razmišljanja i strast prema književnosti.
Obraćenje Darija Kordića
Zdravko Zima uvodno je rekao kako ga je naslov Deteljeve knjige ‘Bog iza rešetaka’ podsjetio na zbirku ‘Jezična rešetka’ istaknutog njemačkog pjesnika Paula Celana. Njegova hermetična poezija neizravno se znala doticati onog neizrecivog što proizlazi iz ratnih užasa i tu se možda može pronaći još jedna asocijacija. Naime, Detelj za naslov svoje knjige koristi naziv predavanja koje je Dario Kordić, pravomoćno osuđeni ratni zločinac, svojedobno održao zagrebačkim studentima na poziv kapelana don Damira Stojića. Kordić javno prepričava svoje iskustvo kada mu se Bog obratio prilikom njegova boravka u haškom zatvoru. No je li zaista u tome slučaju došlo do pokajanja i obraćenja možda najbolje govori lanjska Kordićeva izjava da bi ‘sve učinio isto’.
“Iznimno poštujem vjernike. Ali prave vjernike, a to Kordić svakako nije”, iznio je svoje viđenje Zdravko Zima.
Temporarni portreti
No Deteljeva knjiga ‘Bog iza rešetaka’ nije knjiga o Dariju Kordiću. Ona sadrži eseje o temama vezanima uz cijeli niz javnih osoba, istaknutih imenom i prezimenom.
“Autor je knjizi dao podnaslov ‘Temporarni portreti’, što je iznimno duhovito, a otprilike bi to trebalo značiti da je riječ o promjenljivim, vremenu i prilikama primjerenim tekstovima”, naznačio je Zima i pridodao još par duhovitih detalja iz Deteljeva diskursa: “Tako je Zlatko Hasanbegović, zbog svoje laži da se slikao s ustaškom kapom, postao Hasanokio. Ivana Čehoka nazvao je švarckinstlerom, za Varaždin je rekao da je grad roka, baroka i Čehoka, u javnoj polemici s njim ustvrdio je da Čehok piše kao Joyce na amfetaminima, za Zekanovića je ustvrdio da je plišani zeko krezube desnice, i tako dalje.”
‘Smeće od pamfleta’
Vladimir Kurečić – istaknuti član HDZ-a ne samo u lokalnom okruženju, nego u jednome razdoblju i na nacionalnoj razini – ‘zaledio’ je publiku uvodnim ‘igrokazom’ u kojem je, parafrazirano, retorički postavio pitanje kako da se ispravan Hrvat i domoljub odnosi prema ovakvom ‘smeću od pamfleta’ kao što je Deteljev ‘Bog iza rešetaka’. Ipak, nakon tih nekoliko uvodnih rečenica naznačio je da se šali te pokušao objasniti kako su on i Detelj, dvije osobe naizgled nepomirljivih ideološko-svjetonazorskih promišljanja, našli zajednički jezik.
Zdrav razum i elementarno poštenje
Govorio je Kurečić o utjecaju koji su na njega tijekom života imali Krleža, Matvejević, Kiš, Mandić i drugi književni velikani, ali i jedne kultne tjedne novine.
“Nećete vjerovati, to je isto možda šokantno, ali uvjeravam vas da smo se jednako tako 90-ih nadahnjivali Feralom i onime što su dečki sjajno pisali, razotkrivajući sve gluposti i zablude koje su se tada, u zanosu stvaranja i oslobađanja Hrvatske, događale”, rekao je Kurečić pa dodao: “Ako tako razmišljamo, ako imamo takav literarni fundament, i ako nam je životna nit vodilja ‘zdrav razum i elementarno poštenje’, onda se ne možemo s Brankom Deteljem ne složiti u dijagnozi našega društva.”
Zima i Kurečić istu su riječ upotrijebili za suštinu Deteljeva pisanja, rekavši da on u svojim tekstovima postavlja – dijagnoze hrvatskoga društva.
Rijetkost u varaždinskom novinarstvu
“Branko o tome progovara pišući istinito, točno, precizno. Pritom etiketira, kako i treba. Jedna je od velikih rijetkosti u Varaždinu koja tako piše”, kaže Kurečić. Ispričao je sasvim otvoreno i o svojem odnosu s bivšim prijateljem biskupom Vladom Košićem, kao i o odnosu s nekadašnjim hrvatskim premijerom Ivom Sanaderom.
“Ovako hrabro, drčno pisanje jako je važno. Branko to radi na ovaj način zato što je siguran u svoje znanje i zato što ima savjest koja mu ne da mira”, zaključio je Kurečić.
Prva kolumna bila o Nives Celzijus
Zanimljivo je da Deteljevi prvi tekstovi koje je objavljivao u svojoj kolumni nisu bili politički komentari.
“Moj prvi tekst bio je o Nives Celzijus. Dakako, afirmativan. Ja sam kasnije shvatio da bih radije sto godina pisao o Nives Celzijus nego dva sata o Andreju Plenkoviću ili Ivanu Čehoku. Imao sam nesreću da me dopalo pisati o politici, ali sam u toj nesreći imao sreću što su me ti političari živcirali. A istovremeno su me i fascinirali”, rekao je.
Fascinirala ga besramnost političara
Pojasnio je kako su ga to ‘fascinirali’:
“Znate, negdje u Ini ili Elektri ili ne znam gdje nestane milijardu kuna, koje završe kod nekakve bakice. I sad tamo nekakav Škugor ili nekakva Martina pitaju Plenkovića: ‘Što si rekao novinarima?’, a on kaže: ‘Rekao sam da te ne poznajem’. I onda se oni odvale od smijeha, daju si petice i navale na janjetinu i mladi luk. Zar to nije fascinantno? Meni je to sjajno! Sjajna mi je ta besramnost. I onda, kad vidiš kako ti se smiju u lice i kako ti pokazuju srednji prst, ne preostaje ti ništa drugo nego da, ako imaš prostor, ti napraviš to isto”.
Sjesti pred prazan papir
Branko Detelj kolumne je pisao dugi niz godina i to je radio iz tjedna u tjedan, što nije jednostavno kako se možda može činiti.
“Redatelj Danis Tanović jednom je rekao jednu sjajnu rečenicu: ‘Čovjek nikad ne zna koliko je glup tako dugo dok ne sjedne pred prazan papir’. Ako se čovjek ne boji toga da će ispasti glup, ako je ustrajan u tome da iz dana u dan i iz tjedna u tjedan možda i ispadne glup, ali želi ispuniti prazninu tog papira, i ako pritom ima sreće, onda mu pisanje može postati i posao. Meni je pisanje postalo posao. Ili, možda bi bolje bilo reći, jedan od poslova. Jer pisanje je toliko potplaćeno… Da sam čekao honorare iz novina, nikad ne bih imao ove stanove, jahte i apartmane”, našalio se Detelj.
Najgore je – odustati
Rekao je i da mu se čini da se proces pisanja nerijetko mistificira, u smislu da bi za to bila nužna neka posebna inspiracija.
“Ja to zaista ne bih mistificirao. Pisanje je zanat. No to jest težak posao. Rečenica je neki dan kvrgava, neki dan ide teško, neki dan ide lakše”, iznio je svoje iskustvo te zaključio: “No čini mi se da je najgore – odustati.”
