Mladi Varaždinac u petak će otvoriti samostalnu izložbu u Zlatom ajngelu pa je ovo bila sjajna prilika da s njim porazgovaramo o strip sceni, filmovima, školstvu, slikarstvu, izdavaštvu...

Varaždinaca Mihaela Bađuna prije četiri godine imali smo prilike upoznati kao sjajnog sportaša i crtača, tada još kao novopečenog studenta na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu.

U međuvremenu, završio je svoje akademsko školovanje, učitelj je likovne kulture na jednoj osnovnoj školi, a prošle godine u programu 'Podrum ponedjeljkom' održao je prvu samostalnu izložbu 'Glave'.

'Glave' su sada već daleka prošlost, a u petak, 11. veljače 2022., u varaždinskoj galeriji Zlati ajngel otvorit će jedinstvenu izložbu 'Abadon'. Što je 'Abadon', koliko je nastajao i hoćemo li ga ikada uzeti u ruke, saznali smo od Bađuna koji se nalazi usred priprema za izložbu.

'Abadon' je naziv tvoje druge samostalne izložbe u Varaždinu, a prije nekoliko tjedana, upoznala te i zagrebačka publika. Kakvi su dojmovi sa zagrebačke premijere?

Izložba se održala u Galeriji 'Crta'. Bio je to prvi izlazak 'Abadona' pred javnost. Odaziv je bio dosta dobar, dobro popraćeno od strane Akademije, poznanika i ljudi koji vole strip. U Varaždinu ćemo se nadovezati na zagrebačku izložbu, jedino u širem opsegu i sve će biti detaljnije i konkretnije prikazano.

Tvoj kolega i suradnik Denis Vedak je idejni kreator i autor scenarija, a poznate se još od srednje škole. Projekt 'Abadon' počeo je prije pet godina – odlučili ste se na žanrovski, utvrđeni okvir – to je priča kriminalističkog karaktera – zašto i koji su utjecaji?

Kada smo 2017. godine počeli s 'Abadonom', mi smo prvo na pameti imali scenarij, a ne strip. Denis je idejni kreator i došao je s tom idejom. Okušali smo se u pisanju filmskog scenarija po pravilima struke. Možda je to krenulo iz nekog gušta. Usporedno sa studiranjem, pisali smo scenarij dvije godine. Nakon napisanog teksta, palo mi je na pamet da bi, kako nismo filmaši ni dramaturzi, bilo dobro 'stripizirati' tu priču.

Strip/scenarij je nastajao kroz fakultetsko obrazovanje – koje su bile glavne odrednice kojima ste se vodili – prvenstveno mislim na situaciju da je u jednom trenutku scenarij postao ideja za strip, znajući da ste se vodili utjecajem filmova kao što su 'Privedite osumnjičene' i 'Sedam'.

Osim tih kultnih filmova, volimo taj žanr. Ima dosta kriminalističkih, ali malo njih drže vodu. Zato je zanimljivo pratiti neke slične natruhe u skandinavskoj književnosti ili južnokorejskoj kinematografiji koja ima crtu bizarnosti, kao što postoji i ta nesvakidašnjost kod Davida Lyncha. Likovi tamo nisu nužno serijske ubojice, ali donose mistiku i bizarnost što je nama upalo u oko. Bitno nam je da likovi nisu crno-bijeli, da postoji slojevitost kod likova, da sve što je napisano ima smisla te da priča nema rupa. Mi smo prvo krenuli od likova, a zatim ušli u priču.

O ljubavi prema stripu i kako je do toga došlo pričali smo i prije četiri godine pa smo doznali da ti je strip kao medij blizak od osnovne škole, a kasnije si ga samostalno nadograđivao, a usko uz to je išao i tvoj talent za crtanje. Je li stil/kadrovi u Abadonu nešto što bih nazvao izvorno svojim ili je mješavina stilova nekih umjetnika poput von Kaufmanna ili Halea?

Strip se generalno crta, što znači da se koriste crtačke tehnike. Olovka, tuš, marker ili danas digitalno tablet. Moj likovni jezik je slikarski. Koristim uljane boje, tempere, akril – to sam sve koristio u 'Abadonu'. Nit vodilja bili su mi baš spomenuti umjetnici koji su vrhunac slikarstva na svjetskoj sceni. Oni u svom radu uvijek imaju narativnu komponentu. Njihove slike pričaju, ali isključivo vizualno. 'Abadon' je strip-album koji priča i slikom i tekstom. Trudim se da crtež uvijek nosi priču, a tekst je lišen opisa. Sve što želim reći, napravim to crtežom, kroz velike kadrove.

Koliko je Abadon kompleksan za čitatelja? Govori se, u ovom slučaju, o stripu za odrasle?

Priča je mračna, eksplicitna. Nismo išli na nekakvu cenzuru ili PG rating. Išli smo do kraja. Istovremeno, probali smo da ne odemo isključivo u taj 'mrak', već da ponudimo životne, emotivne trenutke u kojima se razvija ta radnja i nudi dobro poznata i bliska svakodnevica. Uz dozu sitnih životnih radosti.

Radnja u 'Abadonu' smještena u domaće podneblje. Koliko je kod tebe bilo nemoguće izbjeći da je to podsvjesni prikaz hrvatske stvarnosti, odnosno da postoji distinkcija između npr. Zagreba i ostalih gradova?

Vremenski okvir je neka sadašnjost i bliža budućnost. Mjesto je nedefinirano. Sigurno se vuku utjecaji iz okoline. Istovremeno se može prepoznati i amerikanizacija što je po uzoru na filmove koji su neminovno utjecali na nastanak scenarija. Prošlost jednog od likova smještena je u veći grad te on zatim dolazi u manju sredinu. Nije veliki naglasak stavljen na to, ali ako se promatra i čita između redaka, vidljiv je taj odnos između razvijenijih i manje razvijenijih sredina.

Kada će i hoće li 'Abadon' ugledati svjetlo dana i za čitatelje?

To je bio jedan od glavnih strahova - kako ćemo mi prezentirati nekome ono što smo napravili. Mnogim smo ljudima iz struke dali u ruke svoje djelo i stvorila se određena doza interesa. Sada imamo kontakte, a veliki vjetar u leđa bio nam je i natječaj Ministarstva kulture, koji se odnosi na književno stvaralaštvo, te smo dobili poticaje. To je potencijalnim izdavačima zanimljivo jer smo mi djelomično isplaćeni za svoj rad, što njima smanjuje troškove. Izdavača sada imamo, ali čekamo i druge ponude. ALU je zainteresiran da podrži projekt i nema razloga da ne izađe dok se to sve ne dovrši. Stvorila se dobra priča i atmosfera oko 'Abadona' te vjerujem u izlazak početkom 2023. godine.

Strip scena u Hrvata nije brojna, ali ljubitelja i strastvenih sakupljača i čitatelja ima.

Ima i u Varaždinu, radi se o pojedincima, ali sve je više-manje koncentrirano na Zagreb. Strip scena u Varaždinu je možda bila bolja kad su se stripovi objavljivali u novinama, raznim časopisima, dok je danas sve više vezano uz svojevrsne ilustracije.

Većina strip knjižara je u Zagrebu, izložbe stripova, retrospektive, strip festival također se održava u Zagrebu – sve to privlači ljude. Tamo se okupljaju izdavači, autori i interesenti koji sve mogu dogovoriti na jednom mjestu. To je jednostavno tako. Ali zato postoji taj forum, točnije web stranica Stripovi.com gdje ljudi iz cijele zemlje prate izdavače, pišu recenzije, a stranica služi i za predstavljanje novih izdanja, kao što sam napravio s Abadonom, kako bi proširio glas.

U hrvatskim knjižnicama postoji i puno dječjeg stripa, a pohvalio bih i fundus varaždinske Gradske knjižnice 'Metel Ožegović' jer zaista imaju sjajan izbor stripova, od starijih do recentnih izdanja izloženih svima.

Radiš u osnovnoj školi kao učitelj likovne kulture. Što bi se moglo ili što već i sam poduzimaš na satovima kako bi strip približio djeci?

Strip je moguće uvesti kroz likovnu kulturu. Kroz nastavne programe i planove, pogotovo danas iako reforma nije provedena kako spada, omogućava se korištenje popularne kulture koja je djeci bliža. Sam nastavni plan predviđa korištenje filma i stripa u nastavi. To su primjeri kako i sam radim, uvod u umjetnička razdoblja i granice epoha nisu toliko strogi i po meni se danas u filmu mogu vidjeti utjecaji, na primjer renesanse, preko kadrova, zlatnog reza i slično.

Kod djece se tako stvara dublje razumijevanje i njeguje se kultura pogleda, bilo kritičkog, bilo zabavnog, a ujedno određuje čemu posvetiti pažnju, a čemu ne.

Kao najava izložbe u Varaždinu – Denis i ti predstavit ćete prošireni sastav izložbe i ono što se događalo iza kulise.

Idemo sa sedam novih, finalnih strip tabli u odnosu na ranije. Bit će tu više skica, popratnog sadržaja, a prostor Zlatog ajngela omogućuje da bude ekspozivan u odnosu na prije. Željeli smo da se prikaže više sadržaja, a opet da se ne otkrije cjelovita priča stripa. Tu želimo biti još tajnoviti.