Iznimno velik interes vlada za ovom knjigom, pitko pripovjedanje približilo je povijesnu temu širokom krugu čitatelja.

Predstavljanje knjige 'Zidine u šumi', autora Petra Babića, održano proteklih dana u Varaždinu, privuklo je u palaču Herzer zaista veliki broj znatiželjnika. Razlog tome vjerojatno bi se mogao tražiti u dobro pogođenoj temi - a riječ je o srednjovjekovnim utvrdama na južnim padinama Ivanščice, koje su česta omiljena odredišta brojnih planinara i ljubitelja prirode - ali i u pristupačnom stilu pisanja i dobro odmjerenom odnosu između stručnih podataka i dijelova teksta bližih širem čitateljstvu.

Vezana galerija:

Prestavljanje knjige 'Zidine u šumi' autora Petra Babića, 2.2.2023

Petar Babić profesor je povijesti, engleskog jezika i književnosti, ali ne samo to. Također je spašavatelj u Hrvatskoj gorskoj službi spašavanja - stanica Varaždin, zaljubljenik u prirodu, a mnogi ga znaju i kao glazbenika. Knjiga 'Zidine u šumi' na neki način povezuje njegovu struku s njegovim hobijem i strašću, dakle povijest s planinarenjem odnosno boravkom u prirodi. Korijeni nastanka knjige sežu još u vrijeme kada je Babić završavao fakultet. Naime, ovaj je materijal nadogradnja njegova diplomskog rada. 

Diplomski rad o zidinama

Sadržaj se nastavlja...

- Moj diplomski rad bavio se tom temom, no ova knjiga ipak je ponešto drukčija. Daleko je šira od diplomskog rada te je pisana drukčijim jezikom. U njoj nema znanstvenog žargona, jer cilj je bio učiniti je što razumljivijom čitateljima izvan struke. Željeli smo ovu temu predstaviti široj publici, a da istovremeno pokrijemo sve ono što struka traži od ovakvog izdanja - rekao je Babić u intervjuu s Andrejom Žigić Dolenec u emisiji Aktualac.

Srednjovjekovne fortifikacije na južnim padinama Ivanščice dobro su poznate planinarima, no ova ih knjiga približava još više.

- Sreća nas stanovnika ovih krajeva u tome je što imamo ovakvu povijesnu baštinu, što imamo tako nešto prisutno u prirodnom kontekstu naše najveće planine. To možda nije jedinstvena situacija, ali je posebna i odlična - smatra Babić i dodaje da mu se čini da tome pridajemo premalo pozornosti. Ova knjiga jedan je korak prema promijeni takvog stanja.

Ivanščica kao prirodni bedem

Utvrde o kojima Babić piše građene su u razvijenom i kasnom srednjem vijeku. 

- Ugrubo je riječ o početku 13. stoljeća. Radi se o fortifikacijskom sustavu koji je nastao nakon prve provale Tatara. U bijegu pred njima Bela IV. je shvatio da oni ne mogu lako osvojiti utvrđene gradove na visini. Stoga su odlučili jedan prirodni bedem, kakav je Ivanščica, koja je dugačka oko 40 do 50 kilometara, jednostavno pojačati fortifikacijama. Time je dobivena neka vrsta neprobojnosti. Južna Ivanščica mnogo je razvedenija od sjeverne, padine su joj blaže, i na mnogo mjesta moguća je vizualna komunikacija između tih točaka. Kad utvrde promatramo kao sustav, to je jedna zatvorena cjelina i jedan zgodan detalj - opisuje Babić.

(Foto: Krešimir Stančić)

Od Pustog Lobora do Grebengrada

Čak postoji i planinarska staza koja prati te gradove, napominje.

- Sustav utvrda počinje na zapadnoj strani s Pustim Loborom, zatim slijedi Oštrc, pa Belec, i to na mjestu gdje je Ivanščica najšira, niz se nastavlja na Židovinu, gdje je ostala samo rupa u zemlji s nekoliko zidova, i odakle se vizualno može komunicirati s Milengradom, koji je "maneken" tih utvrda, najfotografiranija od njih. Dotakli smo se i Gotalovca; to je jedna od najvećih utvrda, no danas nema ništa od nje, ni jedan kamen. Završavamo s Grebengradom - nabraja.

(Foto: Krešimir Stančić)

Suradnja s Državnim arhivom Varaždin

Tom je nizu utvrda u knjizi dan povijesni i geografski kontekst. Postignut je dobar balans između atraktivnih fotografija i teksta, a ton i jezik pisanja prilagođen je široj publici.

- Knjiga sadrži dovoljno faktografskih podataka da zadovolji struku, a istovremeno ima i dovoljno opisa putova kojima se lokalitetima može pristupiti i što se sve može vidjeti, što bi trebalo zadovoljiti laike. Te dvije stvari smo fizički odvojili u poglavljima, kako bi čitateljima snalaženje bilo lakše, ovisno o afinitetima. 

Partner Petru Babiću u izdanju ove knjige bio je Državni arhiv Varaždin.

- Kad sam počeo istraživati za diplomski rad, prva postaja bila mi je Knjižnica. Međutim, tamo nije baš bilo dovoljno literature i oni su mi sami predložili da pokušam u Državnom arhivu. Vrata mi je otvorio Kruno Sudec; kad sam mu rekao što me zanima, on se počeo smijati i uveo me u njihovu čitaonicu. Ispalo je da je baš toga dana iz tiskare stigla knjiga 'Milengrad - zagonetna utvrda', knjiga kojom je počeo niz izdanja o srednjovjekovnim utvrdama u tri sjeverne županije, u izdanju Državnog arhiva Varaždin. I ja sam tako toga dana kupio prvi primjerak. Kruno je imao dosta toga već spremnoga, mogao mi je mnogo pomoći oko istraživanja. Tako sam završio svoj rad, a Kruno je na kraju bio i glavni urednik 'Zidina u šumi' - prisjeća se Babić prvog kontakta s djelatnicima Državnog arhiva.

(Foto: Nikola Podhraški)

Česti odlasci na teren

S vremenom nastala je ideja da bi ova knjiga koja je sada ugledala svjetlo dana mogla biti logičan nastavak te edicije. 

- Jer sljedeće godine izašla je 'Konjščina', arhiv je bio partner i na knjizi 'Burg Paka' Marine Šimek, koja je isto relativno nedavno izašla. Zaključili smo da bi ovo bio dobar nastavak, ali više kao vodič koji ne cilja samo povjesničarsku publiku, već dosta širu - objašnjava.

Osim proučavanja pisane građe, bilo je potrebno često obilaziti teren.

- Išli smo na teren više puta, bilo je to potrebno najviše zbog fotografija. U knjizi je korišten fond Državnog arhiva Varaždin, primarno fond obitelji Erdödy, zatim fond obitelji Gotal kojeg je pripremila Karmen Levanić, te preslika najstarije isprave u Državnom arhivu Varaždin, povelje Andrije II. iz 1209., kojom Varaždin dobiva status slobodnog kraljevskog grada. U njoj se spominje i Grebengrad kao posjed. 

Grafike Milana Šenoe

Osim toga, korištena je i građa Hrvatskog državnog arhiva. 

- Možda najzanimljivije su grafike Milana Šenoe. Riječ je o najstarijem sinu Augusta Šenoe, koji je krajem 1880-ih upisao studij povijesti i geografije i kao brucoš obilazio te utvrde i crtao ih. One odlično pokazuju što je zub vremena učinio utvrdama u tih 130 godina. Ovo je također prvi puta da su grafike objavljene u tiskanom obliku - otkriva jednu ekskluzivu vezanu uz izdanje.

(Grafika: Milan Šenoa, Hrvatski državni arhiv)

Legende vezane uz tursku opsadu

U vezi dvoraca ili utvrda nije neobično da postoje razne legende. Tako je i u ovome slučaju. Babić ukazuje na to da nije rijetkost da se iste ili slične legende vežu uz više lokaliteta.

- Česta legenda vezana je uz opsadu Turaka, gdje stanovnici utvrde praktički ostaju bez zaliha i onda svoje zadnje zalihe bacaju pred Turke. U jednoj varijanti te legende uzeli su janjeću kožu napunjenu pšeničnim zrnima, u drugoj varijanti napunili su je heljdinim zrnima i bacili pred Turke. I onda su Turci pomislili kako ovi očigledno ne oskudijevaju ničime i povukli se. Nešto slično je to legendi s Picokima...

Od Gotalovca nije ostalo ništa

Najzanimljivije na terenu bilo je u Gotalovcu, ističe Babić, iako tamo od nekadašnje utvrde nema više - ničega.

- Postoji fotografija iz 1920-ih i jedna sa samog kraja 19. stoljeća. Pokušali smo na temelju nje identificirati poziciju, koristili smo i dron. Imali smo ideju gdje bi to bilo, ali nikako da sve to povežemo. U jednom trenutku su lokalni stanovnici došli do nas i pitali što radimo. Ispalo je da su se mnogi od njih, koji su sada u trećoj životnoj dobi, kao djeca igrali u ostacima toga dvorca. Nekoliko njih je reklo da se u podrum moglo ući kroz pukotinu u stropu i da su unutra bili boltani stropovi i ogromne drvene bačve, ali da se to sve urušilo. Pokazali su nam mjesto gdje je stajao taj dvorac i otprilike je to mjesto na koje smo i mi ciljali. Pokazali su nam zadnji ostatak utvrde, jedan zid preko puta ceste, gdje su zapravo bile gospodarske zgrade. Na brijegu iznad našli smo kuću koja je građena u dvije etaže, a donja etaža evidentno je građena materijalom iz dvorca. Vidi se to iz materijala i načina obrade kamena. Međutim, koga god smo pitali, nitko nam nije znao točno reći kad je točno ta kuća građena. Neko vrijeme nam je trebalo da otkrijemo tko je mogući vlasnik, ali nitko nije znao reći točno kada je građena. Najbliža informacija je sredina 20. stoljeća - iznio je autor jedan od detalja s terena.

Ima prostora za konzervaciju

Za utvrde o kojima piše Babić kaže da su dosta istražene. Rađena su arheološka istraživanja i sondiranja kod većine njih. 

- Tako da mi zapravo povjesničarskom i arheološkom literaturom ne oskudijevamo. Sigurno da ima još mjesta za istraživanje, ali još više ima za konzervaciju - smatra autor.

(Foto: Nikola Podhraški)

I to je bila, kaže, jedna od ideja - potaknuti institucije da se malo intenzivnije pozabave konzervacijom. 

- Ima nekih detalja koji su vrlo osjetljivi. Jedan dobar potres i ostajemo bez nečega vrijednog. S druge strane, željeli smo javnosti reći ne samo da sve to postoji, već da je riječ o delikatnim lokalitetima, gdje vrijede ipak neka pravila ponašanja.

Turistički potencijal, ali oprezno

Utvrde imaju i turistički potencijal, ali, upozorava Babić, pritom valja biti oprezan. 

- Trend boravka na otvorenom u zadnjih deset godina u velikom je porastu; od planinarenja do gorskog trčanja, gorskog biciklizma, paraglidinga, raznih vrsta penjanja, pa čak do motornih vozila koji se kreću po brdu. Ono što je bitno razlučiti je potencijal moguće posjete takvom lokalitetu i gdje je granica da taj delikatan balans ne narušimo, i tu u priču ulazi konzervacija. Imamo odličan primjer konzervacije na Čanjevu, na Paki, na Velikom Kalniku i trenutno na Milengradu i Grebengradu. Nadam se da će se taj trend nastaviti - kaže Babić.

(Foto: Kruno Sudec)

Na predstavljanju knjige u Varaždinu uz autora su govorili i Damir Hrelja, ravnatelj Državnog arhiva Varaždin, zatim Marina Šimek, arheologinja i autorica jednog od predgovora, te Dubravko Šincek, predsjednik Planinarskog društva 'Ravna gora', koji je autor drugog predgovora. Babić ističe zadovoljstvo partnerstvom s Državnim arhivom.

Napisati knjigu nije ni pola posla

- Ispalo je da napisati tekst za knjigu, i da on bude dobar, nije ni polovica posla i rada na knjizi. Sve ono što je slijedilo bilo je daleko izazovnije i teže. Imao sam sreće što sam imao partnera kakav je Državni arhiv, gdje rade ljudi koji imaju veliko iskustvo u cijelom procesu - zahvalan je Babić.

Naposljetku, poseban naglasak stavio je na fotografije, čiji su autori Kruno Sudec, Nikola Podhraški i Krešimir Stančić.

- Imao sam sreće i s odabirom partnera za fotografije. One dodatno, i nemjerljivo, podižu kvalitetu knjige - kaže Petar Babić.

Knjiga 'Zidine u šumi' može se kupiti u Državnom arhivu u Varaždinu i na webstranici Arhiva.