Varaždinske likovne umjetnice Mateja Rusak i Ivana Stepan Kauzlarić, ujedno i magistre likovne pedagogije, vješto balansiraju između kreativnog stvaranja i nastavničkog poziva za koji su se opredjelile. Ove nastavnice likovne likovne skupine predmeta na Srednjoj strukovnoj školi prilično često izlažu ili pak sudjeluju u raznim radionicama. Tako su i nedavno u kratkom razdoblju boravile sedam dana u Celju, a vrlo brzo nakon toga već su bile u Novoj Gradiški.
Rusak i Stepan Kauzlarić bile su sudionice XVI. međunarodne radionice grafike, koja se od 26. studenoga do 3. studenoga održavala u Celju.
A 12. siječnja otvorena je izložba njihovih radova pod nazivom ‘Feelings’ u Domu kulture u Novoj Gradiški. Izložbu su dodatno oplemenili radovi tamošnje vrtićke djece nastali na radionici koju su za njih vodile varaždinske umjetnice.
Celjska radionica ima dugu tradiciju. Održava se od 2002. godine i nosi naziv ‘Arhitektura i povijest Celja’. Iza toga projekta stoji Mihailo Lišanin, koji u Sloveniji aktivno radi na povezivanju umjetnika iz raznih država u području likovne kulture.
Radionica svake godine okuplja nove autore, a svaki može prisustvovati dvaput. Tako je Mateja Rusak sudjelovala i na lanjskoj radionici, a ove godine ponovno je dobila priliku za rad u Celju i pritom naučiti nešto novo, a pridružila joj se Ivana Stepan Kauzlarić. S njima je na radionici sudjelovao i bugarski umjetnik Nikolai Penkov te crnogorska studentica likovne umjetnosti Andrea Miljanić.
– Lišanin je odabrao fotografije Celja koje su nam poslužile kao idejni predlošci za naše radove. Tema je, dakle, povijest Celja, a naš zadatak bio je napraviti tri grafike, jedan akt i i jednu grafiku slobodne tematike – objašnjava Mateja Rusak.
Ivana Stepan Kauzlarić dodaje da rad na tome projektu ne traje samo sedam dana, koliko je trajanje radionice.
– Rad počinje već kod kuće, jer sedam dana u Celju ne bi bilo dovoljno. Radile smo skice, Lišanin je napravio odabir, a onda smo kod kuće izradile matrice u tehnici dubokog tiska, bakrorez i aquatinta, koje smo u Celju otisnuli. Radile smo oko dva tjedna i to svaki dan najmanje po šest sati – kaže Ivana.
Tijekom boravka u Celju polaznici radionice obišli su grad, ali i tamošnji stari grad, krenuli u razgled povijesnih muzeja i izložaba, a bio je organiziran i izlet u Ljubljanu.
Radovi nastali na radionici, odnosno odabrani dio od 20 otisaka svake grafike, pohranjeni su u grafičkom arhivu grada Celja. Vrlo je vjerojatno da ih u budućnosti čeka i izlaganje, sudeći prema tome da je lani postavljena izložba radova nastalih od 2002. do 2016. godine. Na jednome mjestu predstavljeni su tako radovi 57 grafičara i slikara te 5 kipara iz 16 europskih država.
Varaždinskim umjetnicama pripala je i diploma za promicanje likovne kulture mladih.
– Ta radionica zapravo je dio našeg usavršavanja, i umjetničkog i nastavničkog. Naučili smo neke nove tehnike i dobili nove ideje. Osim toga, doznali smo i mnoge korisne informacije o novim natječajima namijenjenim učenicima – ističe Rusak dobrobiti ove kreativne edukacije.
A njihovo gostovanje u Novoj Gradiški 12. siječnja predstavilo ih je tamošnjoj publici i kao autorice i kao nastavnice. Naime, održale su radionicu za najmlađe i izložile vlastite radove.
Rezultat je to suradnje s Pučkim otvorenim učilištem Matija Antun Reljković iz Nove Gradiške. Rusak i Stepan Kauzlarić javile su se na natječaj za izlaganje svojih radova, a naknadno ih je ravnateljica POU-a Danijela Juranović, nakon što je saznala da su Varaždinke likovne pedagoginje, zamolila i za održavanje radionice.
– Sudjelovalo je 30-ak mališana iz vrtića. Radili smo tehnikom karton tiska, s time da smo, zbog ograničenog vremena, mi pripremile elemente koje su oni slagali u kompozicije. Tema je bila ‘Četiri godišnja doba’, tako da su djeca napravila svoj kalendar. Njihovi radovi su i izloženi na našoj izložbi i djeca su došla na otvorenje – prepričava nam iskustvo iz Nove Gradiške Mateja Rusak.
Naziv izložbe bio je ‘Feelings’, to je bio koncept koji povezuje njihove radove.
– Poznajemo se dugi niz godina, zajedno radimo, kolegice smo i prijateljice. Često biramo slične tehnike i povezuje nas sličan način razmišljanja. Nerijetko se događa i da nam se radovi na određeni način poklapaju – iznosi nam prirodu njihovog odnosa Stepan Kauzlarić.
Tako su se zajedno ovoga puta pronašle u temi o osjećajima.
– Moji radovi bave se skrivanjem osjećaja ispod maski. Time propitujem svoja emocionalna stanja i ličnost – kaže Stepan Kauzlarić, a Rusak dodaje:
– Moji radovi baziraju se na dnevničkim zapisima, istražujem svoju intimu apstraktnim formama. Ono što su Ivani maske, meni su kutije. Ideja je da se ne otvaramo, skriveni smo u kocki. Ispod grafičkih objekata je zrcalo, ono nam govori o postojanju i onom dijelu nas koji ne pokazujemo. Nismo samo veseli i dobri, no prilagođavamo se normama i društvenim očekivanjima.
Obje umjetnice diplomirale su na Akademiji primijenjenih umjetnosti u Rijeci. Upravo to je povod za njihov sljedeći projekt pod nazivom ‘Hommage Rijeci’. U njemu sudjeluju s još dvije autorice vezane i uz Varaždin i uz Rijeku, Dinom Zebec i Dorom Bakak.
No to je već jedna nova priča koja nas tek čeka…
