Varaždinski književnik i novinar Nikola Leskovar dobitnik je nagrade Prozak za 2016. godinu, koja se dodjeljuje za najbolji proznio rukopis autora do 35 godina starosti.
Žiri u sastavu Kruno Lokotar, Olja Savičević Ivančević i Marko Pogačar odabrao je upravo Leskovarov rad, roman ‘Tijelo od soli’, kao najbolji na lanjskome natječaju.
Tako je Varaždin dobio još jednog dobitnika ove nagrade, nakon što je na njemu 2013. godine pobijedila Iva Tkalec, objavivši potom svoju knjigu ‘100% društveni uzgoj’.
Nagrada koja Leskovaru pripada također je objava knjige, sa svim pripadnim pravima, kod uglednog nakladnika.
– Kada je lani raspisan natječaj, poslao sam na njega ulomak iz tog romančića u nastajanju. Tada je žiri odabrao pet radova koji su ušli u uži izbor te sam trebao poslati cijeli roman. Zapravo, radi se o gruboj verziji romana – rekao nam je Leskovar, dodajući da bi tijekom ove godine, kako pretpostavlja, u suradnji s urednikom izdanja trebao raditi na konačnoj verziji romana.
Autobiografski elementi
Roman radnog naziva ‘Tijelo od soli’ sastoji se od nekoliko proznih cjelina, otriva autor. Radnja počinje u Tuzli za vrijeme rata, prati lik Nenada Namjesnika, čija obitelj seli na sjever Hrvatske. Kasniji tijek radnje događa se i u Rijeci.
Nije teško u tim detaljima skice romana uočiti autobiografske elemente.
Naime, Nikola Leskovar rođen je u Mostaru 1983., gdje je živio prvih pet godina. Prva dva razreda osnovne škole završio je u Tuzli, a ostatak u općini Sračinec. Srednju Medicinsku školu završio je u Varaždinu, a studij hrvatskog jezika i književnosti u Rijeci.
– Točno je da ima autobiografskih elemenata. No kaže se da pisac krade tuđe priče dok istovremeno ruje po svojima. Tako bih rekao i da ja pričam o tuđim životima dok istovremeno rujem po svojem – kaže Leskovar.
Trenutno Nikola Leskovar radi kao novinar kulture u županijskom tjedniku Varaždinske vijesti. Predsjednik je književne udruge Katapult, koja se nedavno iz Rijeke preselila u Varaždin.
Objavljivao je u fanzinima i časopisima Sloboda, Zarez, Ulaznica, Književnost uživo, u zbirci Izvan koridora – najbolja kratka priča 2011.
Ulomak iz nedovršenog ‘Romana u nestajanju’ uvršten je u pregled novih hrvatskih prozaika Bez vrata bez kucanja.
Godine 2015. bio je dobitnik 1. nagrade Slavko Kolar za kratku priču – satiru.
Kratki sinopsis romana
Od autora smo uspjeli doznati i kratki sinopsis romana…
“Nenada Namjesnika, dječaka iz Tuzle, upoznajemo odmah na početku rukopisa. Vrijeme je rata u Tuzli, Nenad je s prijateljima pobjegao iz skloništa zgrade za vrijeme opće opasnosti. Igraju graničar dok na Majevici bljeskaju projektili. Izbjegavaju lopte i granate. Nenad je rođen u Mostaru, Nenadovi roditelji rođeni su u Varaždinu, njegov identitet je krhak. Ne zna što je: Hercegovac, Bosanac, Hrvat, Jugoslaven…
Da je Hrvat, saznaje tek kad se s roditeljima vrati na sjever Hrvatske u njihovo rodno mjesto, gdje ljudi uslijed nacionalne histerije nisu blagonakloni prema ‘mješancima’ , a gruba seljačka okolina ne mari za senzibilne pojedince. To je svojevrsni ‘bildungsroman’ u kojem dječak kako odrasta kao da neprestano traži način da umre, osjeća krivnju jer je ‘pobjegao’ iz Tuzle, u kojoj umiru njegovi vršnjaci, a on je otišao na sigurno. Prezire s jedne strane korporativno-klijentelističko, a s druge strane malograđansko, maloseljačko društvo koje se gradi nakon rata, svijet u kojem nema mjesta za ljude poput njega.
U njegovoj se nutrini sudaraju tuzlanski asfalt i varaždinska polja, voli gradsku kulturu i popločane trgove, ali voli i šume, poljoprivredu, šumu i rijeku. Međutim, prignječen je na selu, njegovi roditelji ne mogu dobiti posao za koji su se školovali jer su ‘sumnjivi’. Nenad Namjesnik je introvert, neprestano bježi od ljudi i jedina su mu utjeha knjige, jedino što mu je ostalo iz Tuzle, koje skriva pod stepenicama da ih netko od susjeda koji dođu na kavu ne bi primijetio jer su pisane na srpsko-hrvatskom jeziku. Nenadovi roditelji se zbog nemogućnosti da nađu posao počinju baviti poljoprivredom, njegov otac kupuje koze jer ga podsjećaju na Tuzlu (Cijela Tuzla jednu kozu muzla).
Kad farma njegovih roditelja dođe pod ovrhu, Nenad bježi sa sela i zaustavlja se u prvom gradu koji zamiriše na Tuzlu…”
