Izložba Varaždinca Domagoja Rogine pod nazivom Plivač otvorit će se u ponedjeljak, 6. ožujka, u zagrebačkoj Galeriji Vladimir Filakovac u 19 sati.
Varaždinci su Domagojev rad već imali priliku vidjeti na Špancirfestu 2015. godine u najkreativnijoj ulici – Uskoj, a sada će ga imati prilike vidjeti i zagrebačka publika.
‘U svojim slikarskim prostranstvima upisuje tragove osobnih težnji suočavajući se s vlastitim nemirima. U zaglušujućoj samoći egzistencijalnih praznina otvaraju se tako njegovi misaoni krajolici.
Surovost nepoznatih predjela odiše monumentalizmom koji je ispunjen uznemirujućom tišinom Rogininih neprimijetnih koraka.
U tom bremenitom smiraju kreće na ekspediciju intimnih nedostižnih utočišta. Do njih se probija metaforički prigrlivši ekspresivnost kao i energičnost izraza, iza sebe ostavljajući materični likovni trag.
Sasvim daleko, hladnim i zemljanim tonovima, probija se do nepoznatih mjesta unutarnje prirode ne nazirući njezine nepregledne horizonte.
Divlja mora, polarne zime, bijele noći, zaleđeni oceani, avetinjska polja čine granice otuđenosti u kojima odjekuju Roginina propitivanja.
Lov na morske nemani tamnih dubina tako prerasta u ponavljanu priču o borbi i opstanku, o rastu i odrastanju kao o prolaznosti i vječitosti. Gotovo dječačkom avanturom, neustrašivo kreće u potragu za srećom, vrijednostima i odgovorima.
U neporaženim divljinama koje ujedno dijele i uskraćuju, Domagoj Rogina vodi svoju borbu od koje ne odustaje.
Morski psi kao motivski likovi personificiraju veličinu i nadmoć kao i samoostvarenje svega onoga čemu teži. Životni su to okršaji s idealima, težnjama i većim smislom od pukog bivanja gdje se zrelom slikarskom poetikom stvara atmosferičnost koja sama sebi nije svrha.
Nepristupačni zaljevi morskih ponora, prelomljeni ledenjaci ili pak otoci u strujama čine luke i sidrišta vlastitih tumačenja gdje se tek ponegdje pojavljuju likovi.
Manje ribe postavljene u korelaciju s morskim psima, udaljeni bik, mračan lik i sugestivan autoportret pripovijedaju priču prepunu simbola i prenesenih zapleta.
Autor se hvata u koštac s vremenom, pritiskom i neizvjesnošću koje ono nosi za sobom dok materičnim, gustim potezima oživotvoruje njegovu fizičku prisutnost, prolaznost i težinu.
Postupno gradi sliku organskim rastom baš poput taloženja tla prirodnih masiva i nanosa. Kopna između sna i jave, oluja i zatišja, izviru kompozicijski smisleno i odmjereno postajući teritorijem potrage, pustolovine i nadmetanja.
Ikonografija lovca kao što su mreže, osti i harpuni te lovine poput leđnih peraja i ralja, ulovljenih zlatnih rogova mitskih interpretacija ovdje dobivaju dvostruke uloge. U tom opasnom bestijariju velikih i malih riba lovac postaje lovinom zarobljenom u krug potjere i stalnih vrebanja.
Domagoj Rogina praznine pejzaža ili pak tijela bića tvori razlaganjem formi na osnove svog slikarskog jezika prizivajući tjeskobu zaleđenih stijena, pučina, žalova i planina. Time, doziva trenutke tik pred nevrijeme mijenjajući ih u skladu s vlastitom slikarskom poetikom.
Modre dubine, sive širine i ledene blizine uvijek iznova izazivaju strahopoštovanje opstajući trajno u samoći slikarske prirode.’, piše Marijana Paula Ferenčić o Domagojevom radu.
Izložba je otvorena do 30. ožujka radnim danom od 10 do 19 satiu Galeriji Vladimir Filakovac.
