Julia Klier mlada je Ludbrežanka koja živi u Varaždinu, a završila je studij režije na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu. Nakon studija, sa svojim se dečkom Draženom Krešićem, koji je također završio režiju u Sarajevu, vratila u Varaždin gdje su oboje prije nešto više od godinu dana započeli svoj rad u varaždinskom HNK na stručnom osposobljavanju.
Julia je u varaždinskom HNK režirala predstavu ‘Mala princeza’ čija je premijera bila 15. listopada ove godine, dok je Dražen bio asistent u režiji.
Tim smo povodom odluči malo bolje upoznati rad mlade redateljice, koja je tek u usponu, ispitati njezine interese i planove. Osim toga, Julia i Dražen zajedno su nam ispričali o svom boravku u Sarajevu i radu na akademiji, a naposljetku dotaknuli smo se i aktualne predstave ‘Male princeze’, koja je trenutno na repertoaru varaždinskog HNK.
Budući da surađuju zajedno, Julia i Dražen otvorili su svoju produkcijsku kuću DROOLIA te su nam zajedno otkrili kakvi su im daljnji planovi, s obzirom na to da im je stručno osposobljavanje u HNK završilo.
Prvo zanimanje prema kojem je osjetila uzbuđenje
– Kad sam bila mala voljela sam pisati priče i romane, a nakon toga počela sam pisati scenarije, iako nisam ni znala kako se to radi. Pisala sam ih u namjeri da snimim film, ali naravno, to se nikada nije realiziralo, sve je ostalo samo na papiru – priča Julia.
Kaže kako joj se se želja za režijom javila u četvrtom razredu srednje kada je počela proučavati režijski posao, istraživati studijske programe i što je sve potrebno za prijemni ispit.
– To je bilo prvi put da sam osjetila uzbuđenje prema nekom zanimanju.
Kad je nakon četvrtog razreda odlučila da će otići na prijemni u Sarajevo bila je, kako kaže, vrlo uplašena. Na ljetnom roku nitko nije bio primljen, međutim Julia je prošla u uži krug i to joj je bila motivacija da dođe ponovno na jesen.
– Na jesenskom roku upisala sam akademiju u Sarajevu i odmah je počelo vrlo intenzivno. Kad si na akademiji to jednostavno postaje tvoj novi svijet jer si tamo većinu svog vremena.
Na rijetko kojem fakultetu imaš zadaću pogledati film, predstavu ili pročitati knjigu
– Svaka godina je koncipirana u dva dijela, u prvom semestru baviš se kazalištem, a u drugom filmom – objasnio nam je Dražen te dodao kako svatko u klasi godišnje napravi šest do sedam predstava i 20 do 30 filmova te nastaje hiperprodukcija.
Kao najdraže projekte sa studija ističu dokumentarni film ‘Veida: Začarani svijet vila’ , kojeg je režirala Julia, a Dražen potpisuje produkciju i montažu. Taj je film pobijedio na Sarajevskom filmskom festivalu u studentskoj konkurenciji.
– To je najcjelovitiji projekt na kojem smo radili. Samo snimanje je trajalo oko godinu dana, ali rezultiralo je zaista pozitivnim stvarima – rekao nam je Dražen.
Julia kaže da je za dokumentarni film najvažnija tema, koja mora biti zanimljiva, a sam proces iziskuje puno truda i vremena. Zajedno ističu kako im je prilikom snimanja dokumentarca bilo najdraže to što su se zbližili s obitelji koju su snimali godinu dana.
– Što se predstava tiče, meni je najdraža moja diplomska predstava ‘Lekcija’ Eugenea Ionesca, koja je, između ostalog, gostovala u HNK Varaždin. Draga mi je baš zato jer je prva koja je prikazana u Varaždinu. Došlo je puno prijatelja, rodbine, ali i varaždinske publike općenito. Bilo mi je drago vidjeti toliku zainteresiranost za moju predstavu – kaže Julia.
Dražen je kao jedan od dražih projekata izdvojio svoj film ‘Spazam’ prema pripovjetci ‘Krokodili’ Vladimira Arsenijevića, a sljedeći projekt, kojeg nam je ovom prilikom najavio, biti će upravo predstava ‘Krokodili’ prema istoimenoj pripovjetci čija će premijera biti na proljeće u varaždinskom HNK.
Na studiju smo se zaljubili – u kazalište
Julia i Dražen slažu se u tome da im je film, kao medij, u početku bio puno draži, a kazalište su zavoljeli kroz studij.
– Kad sam upisivao akademiju u Sarajevu nisam imao ‘blage veze’ o kazalištu, a do trenutka mojeg upisivanja akademije možda sam pogledao tri predstave – kroz smijeh se prisjeća Dražen i dodaje kako se kroz studij skroz zaljubio u kazalište.
Julia kaže da je kao dijete gledala predstave koje su joj bile dosadne te nije uspjela izgraditi neki odnos prema kazalištu, dok je na studiju ipak zavoljela kazalište te pogledala hrpu odličnih predstava na MESS-u u Sarajevu i vidjela neke inovacije koje prije nije smatrala teatrom.
– Film nam je dostupniji i zato smatram da sam na početku imala puno više znanja o filmovima. Kazalište mi je još uvijek veliki izazov jer imam puno manje iskustva u tom području, ali mi se kod kazališta najviše sviđa to što je živi medij i što ovisi o okolnostima.
Dražen naglašava da je kroz rad s kolegama shvatio kako filmski redatelji nemaju usvojen rad s glumcem, za razliku od kazališnih redatelja te da se na studiju režije puno radi na odnosu redatelja i glumca što je, kako kaže, u svakom slučaju pozitivna stvar.
Najveća umjetnost je napraviti kompleksne stvari na jednostavan način
Predstava ‘Mala Princeza’ prema motivima ‘Malog princa’ Anntoine de Saint Exuperyija prvi je njihov profesionalni projekt, na kojem su zajedno radili prilikom stručnog osposobljavanja u varaždinskom HNK.
– Tema djetinjstva me uvijek najviše zanimala. Vidjela sam knjigu ‘Mali princ’ na polici i jednostavno me privukla, vratila sam joj se nakon dosta godina i odlučila da ću raditi predstavu – rekla je Julia.
Kaže kako je u radu imala jako puno slobode, kroz jasne ideje i simbole zapravo se mogla sama ‘igrati’. Knjiga ima puno dimenzija, a opet je, s druge strane, jednostavna.
– Sve je na nivou ideje, emocije i atmosfere a ne radnje, dok je kazalište ipak nešto suprotno, ono počiva na radnji. Zato sam pokušala to sve spojiti u jedno, ali prije svega željela sam da publika osjeti taj osjećaj nostalgije i sjete koju sam pokušala prenijeti.
>> Mala princeza: Djeca uistinu moraju mnogo praštati odraslima, ali i odrasli sebi
Ta mi je knjiga jako važna jednako kao što mi je bio važan i moj prvi projekt. Mislim da sam uzela veliki zalogaj – priznaje Julia te dodaje da je tekst vrlo snažan i on zapravo nosi ideju sam po sebi.
Malog je princa pretvorila u Malu princezu jer je polazila od sebe kao male djevojčice, a sve je likove aktualizirala i prilagdila današnjem društvu.
Kroz DROOLIU nastoje spojiti dva svijeta
– Budući da radimo zajedno, podijeljeni smo u poslu. Ja sam početna faza – na papiru, a Dražen je zadužen za one tehničke stvari – snimanje i montažu. Također, ja sređujem scenografiju i kostimografiju – objasnila je Julia.
Kaže kako su u nedostatku boljeg zapravo puno profitirali jer su se okušali u različitim sektorima rada na filmu i u kazalištu.
Zajedno su pokrenuli udrugu pod nazivom ‘Udruga filmskih osvetnika DROOLIA’ koja im služi kao alat da bi postali pravno lice i da se mogu prijavljivati na natječaje i realizirati svoje buduće poslovne planove vezane uz film i kazalište.
Kažu kako vole raditi s mladima, a osim toga zajedno rade na Filmskoj radionici Prve gimnazije s gimnazijalcima.
– Mladi postavljaju pitanja zato što ih zanima odgovor, a ne s ciljem da te dovedu u neugodnu situaciju – naglasila je Julia.
Na kraju intervjua, Julia nam je rekla kako bi željela da joj režija postane posao od kojeg će moći živjeti te da zajedno s Draženom može raditi posao koji voli koliko god želi, dok ju je Dražen nadopunio riječima kako režija nije posao od kojeg se na brzi način može lako živjeti, ali možeš lako postati slavan.
