Svojim istupom u kojem je na posljednjoj sjednici Gradskog vijeća kritički govorio o radu Hrvatskog narodnog kazališta u Varaždinu, Ladislav Ilčić uzburkao je mnoge duhove, kako na kulturnoj, tako i na političkoj sceni.
Reagirali su tada iz glumačke družine Kerekesh teatar, ali i neki političari. Tako je zamjenik župana, SDP-ov Alen Kišić, Ladislava Ilčića nazvao ni više ni manje nego – ‘jalnušem’.
> Kerekesh Teatar: ‘Ilčić iznosi klevete i zato tražimo da se javno ispriča!’
> Ilčić: ‘Govorio sam načelno o radu HNK, a ne konkretno o Kerekesh teatru’
Te su reakcije bile posljedica tek jednog dijela Ilčićeva izlaganja, u kojem se dotaknuo ‘besplatnog iznajmljivanja’ dvorane ‘jednom privatnom festivalu jednog poznatog glumca’.
Gubitak publike iz godine u godinu
No pitanja koja je Ladislav Ilčić načeo na Gradskom vijeću daleko su šira od samo toga detalja. Pitanja su to koja se tiču funkcioniranja varaždinskog Hrvatskog narodnog kazališta, gdje, prema mišljenju Ladislava Ilčića, mjesta za neki preveliki optimizam nema, ali ima i više nego dovoljno prostora za preispitivanja i promjene.
Svoju kritiku on temelji na brojkama. Naime, brojevi kojima raspolaže pokazuju pad najrelevantnijih faktora u HNK – predstava i posjetitelja. Tako je u 2013. broj predstava varaždinskog HNK bio 288, dok je 2015. pao na 142. Pao je i broj posjetitelja; 2013. bilo je 66.769 posjetitelja, dok ih je 2015. bilo tek 34.710.
– Građani Varaždina plaćaju HNK u Varaždinu i moraju znati kako se taj novac troši i što oni kao kulturni proizvod dobivaju za taj novac. Činjenica je da se taj kulturni proizvod unazad dvije godine smanjio na pola, a odgovornost za to trebala bi snositi intendantica Jasna Jakovljević – ističe Ladislav Ilčić.
Kazalište se inače iznajmljuje za 10.000 kuna
Upravo je rad HNK ono o čemu je on govorio na Gradskom vijeću, a kritizirajući rad HNK, govorio je i o privatnim kazalištima kao jednoj od problematičnih točaka rada HNK.
– Mene vesele sve privatne inicijative u kazalištu, no mi moramo gledati na što se troši naš novac. Dobio sam dopis od Kerekesh teatra u kojem piše da plaćaju 10 posto od prodanih ulaznica. Dakle, oni dvoranu ne dobivaju besplatno, kako sam rekao na Gradskom vijeću, već skoro besplatno. Naime, grubi izračun govori sljedeće: imamo 360 mjesta i ako su ulaznice po recimo 50 kuna, tu se najviše može zaraditi 18 tisuća kuna po jednoj predstavi. Znači, Kazalište od toga najviše može dobiti 1.800 kuna, a dvorana Kazališta se inače iznajmljuje po 10 tisuća kuna – istaknuo je Ilčić dio problema.
Prostor HNK se tako iznajmljuje po iznimno nižim cijenama nego svim drugim zainteresiranim korisnicima tog prostora.
– Nije riječ o pet do šest posto popusta, već o popustu od 80 posto za iznajmljivanje dvorane. Udruge mogu dobiti 50 posto popusta, dakle pet tisuća kuna. A u slučaju Kerekesh teatra ne postoji ni bilo koja vrsta rizika jer oni iznajmljivanje plaćaju 10 posto od bilo kakvog prihoda. Da ne govorim o tome da Kerekesh teatar u Kazalištu održava i svoje probe i pripreme i da za to vrijeme rad Kazališta, kojeg mi plaćamo, stoji.
No problem u ovoj priči nisu privatni teatri, ističe Ilčić, jer u njihovom je interesu prostor dobiti za što manje novca.
Transparentno poslovanje – svi ugovori na uvid
Problem iznajmljivanja moguće je riješiti jednostavnim uvidom u poslovanje HNK, dodaje Ilčić.
– Očekujem da svi koji iznajmljuju dvoranu daju ugovore na uvid, ali očekujem i izvod iz platnog prometa da podaci budu transparentni i da se vidi koliko je HNK dobio novca od koga za iznajmljivanje.
Ilčić posebno napominje da ovaj problem zapravo i ne predstavlja naglasak onoga o čemu je govorio na Gradskom vijeću, niti bi želio da se cijela priča svede na odnos prema Kerekesh teatru. Naime, upravljanje Kazalištem opterećeno je, smatra Ilčić, cijelim nizom pitanja. Tako postoji i problem angažmana glumaca, kako domaćih, tako i stranih.
– Na Vijeću sam rekao da ima glumaca koji godišnje odigraju dvije predstave. Nisam tu mislio na dvije predstave u smislu dva djela, već doslovno u smislu dva izvođenja. Želio bih točne podatke od intendantice Jasne Jakovljević o tome tko je koliko puta glumio. Na ovaj način radimo pritisak i na glumce koji rade u kazalištu. Siguran sam da nikome nije ugodno reći: ‘Da, primao sam plaću 12 mjeseci, a odigrao sam dvije predstave’. Nažalost, to je jedini način da saznamo kako i što rade glumci na plaći varaždinskog HNK.
Onome tko poziva honorarne suradnike raste ‘lobistički rejting’
Takav pristup glumi poguban je i za HNK, ali i za same glumce, dodaje. Naime, glumac koji nije aktivan godinu dana gubi na svojoj kondiciji.
– Nije ni u čijem interesu da netko od domaćih glumaca ne igra, niti je probitačno pozivati ljude sa strane. Mi kao građani tad plaćamo dvostruku plaću, domaćem glumcu koji ne igra, a plaća se i stranom glumcu koji igra.
Dodatni problem leži u činjenici da intendantica Jakovljević koristi novac građana za svoj vlastiti probitak, ističe.
– Iznimno je važno tko koga zove honorarno. Važno je jer onaj tko ima priliku nekoga zvati, njemu raste lobistički rejting, bez obzira na loše ukupno poslovanje. Ako ste vi nekoga pozvali, taj netko bit će vam dužan. Ali na taj način, taj ravnatelj trguje našim novcima, novcem građana Varaždina, a mi tražimo od intendantice najbolje moguće poslovanje.
Varaždinski HNK ima dobre glumce, smatra Ilčić, i ako ih može koristiti privatni teatar, može ih koristiti i nacionalni.
Red i poštenje preduvjet za umjetnički entuzijazam
Zadovoljstvo glumaca u HNK nisko je, kaže Ilčić, a tome je tako zbog nejasnih odnosa unutar samog Kazališta, ali i ovisnosti glumaca o intendantici.
– Među zaposlenicima vlada ogromno nezadovoljstvo, ali nitko se to ne usudi reći. Ja tu igram ulogu onoga što bi zapravo svaki zastupnik trebao biti. Ja javno mogu reći ono što ljudi na određenim pozicijama ne mogu, a da se ne dovedu u nezgodan položaj.
To nezadovoljstvo posljedica je nesređene situacije, a na kraju pati samo umjetnička proizvodnja, dodaje.
– Moramo napraviti reda što se racionalnosti poslovanja tiče, tu nema izbora. Tek kad će se svi osjećati da je situacija poštena, tek tad može doći do onog pravog umjetničkog entuzijazma. Ako nema reda i poštenja, onda su svi demotivirani za umjetničko stvaranje.
Rijetki su slučajevi u Europi gdje su kulturne institucije tržišno isplative
Situacija u kojoj glumci koji u Kazališnom vijeću ne podržavaju intendanticu Jasnu Jakovljević moraju nakon toga zajedno s njome raditi, neodrživa je, smatra Ilčić.
– Ja o intendantici Jasni Jakovljević ne ovisim i stoga mogu kritizirati njezino poslovanje, no ima ljudi koji se s njom ne slažu, ali o njoj uvelike ovise.
Osim što je potrebno ispraviti nedostatke koji postoje u Kazalištu, nužno je unijeti i neke novine kako bi ono što bolje funkcioniralo, no ne treba tražiti od HNK nemoguće stvari, smatra Ilčić.
– HNK ne može biti tržišno isplativ, rijetki su slučajevi u Europi da je neka kulturna institucija samoodrživa. Jedna od stvari na kojoj se u Europi sad puno radi je približavanje kulture mladima. Rade se glazbene i glumačke radionice, uče mlade kako se rade predstave, kako se rade probe. Naglasak na interakciju s mladima iznimno je snažan.
Podržava manje cijene ulaznica, jer kultura nije elitizam
Ilčić podržava nižu cijenu ulaznica, no kaže kako snižavanje cijena nije dovoljno, a to se i vidi prema tome što je posjećenost HNK pala unatoč takvom potezu.
– Sklon sam nižoj cijeni ulaznica, kultura ne smije biti elitizam, mora biti dostupna širem krugu ljudi i u tom smislu se zalažem za niže cijene ulaznica, jer one ionako čine mali dio prihoda kazališta.
Sveukupno, ozbiljni problemi u varaždinskom HNK postoje, smatra Ilčić, a dosadašnja intendantica nije pokazala na koji ih način pokušava razriješiti. Upravo suprotno, on smatra da je neke i sama potencirala.
– Kao gradski vijećnik smatram da taj prostor prvenstveno treba samo Kazalištu i nekim djelatnostima, poput koncertne, koje ni na koji način ne smetaju redovnom djelovanju Kazališta. Djelatnost Kazališta treba se prije svega sastojati od onoga za što mi njih plaćamo, a ne od iznajmljivanja prostora. Cilj prema kojem je nužno težiti racionalno je upravljanje Kazalištem, veći broj posjetitelja, veći broj predstava, veća iskoristivost glumaca, a manje trošenja novca građana na honorare.
