Mlada varaždinska umjetnica Mateja Rusak trenutno izlaže svoju ambijentalnu instalaciju pod nazivom “Snovitost” u prostorima Hrvatskog društva likovnih umjetnika u Dubrovniku pa smo odlučili malo popričati s njom, otkriti motive koji se skrivaju iza njenog projekta i kako je došlo do samog izlaganja.
Mateja je rodom iz Varaždina, gdje se nakon završene srednje škole odlučila na studij u Rijeci na Akademiji primijenjenih umjetnosti, smjera likovne pedagogije koji je završila u roku, a nakon toga našla zaposlenje na Srednjoj Strukovnoj školi u Varaždinu, gdje podučava mlade talente i prenosi im stečeno znanje.
– Odlično mi je došlo zaposlenje na Srednjoj strukovnoj školi, a paralelno radim i u Privatnoj varaždinskoj gimnaziji “Žiger”, gdje mogu spojiti svoju strast prema umjetnosti i prenijeti znanje na novije generacije – započela je Mateja.
Mateja se prijavila na godišnji natječaj HDLU-a Dubrovnik, gdje su je izabrali kao jednu od umjetnica čije će radove izložiti u svom prostoru.
– Ovo mi je prva samostalna izložba i stvarno su me lijepo ugostili i bili srdačni prema meni, a prostor mi se izrazito svidio, jer je prostorija bijele boje, što je meni savršeno odgovaralo i mogla sam je prilagoditi sebi i svom radu – objasnila nam je Mateja.
Cijela izložba je koncipirana kao ambijentalna instalacija, a ukupno se sastoji od šest grafika i audio zapisa kojima je cilj opustiti posjetitelje i prepustiti ih njihovoj intimi.
– Želja mi je da se u ambijentu ljudi opuste, da se prepuste cvrkutu ptica, nježnim bojama i oblicima koje se javljaju na grafikama te da sanjare – pojasnila je Mateja osnovne zamisli projekta.
Ptice i snovi
Cijela je izložba popraćena cvrkutom ptica, a Mateja objašnjava da njih povezuje sa snovima, koji su temeljna ideja izložbe.
– Ptice povezujem sa snovima na način da su snažne, a ujedno i krhke te svaka ptica kao i svaki san ima svoju simboliku i često sam prilikom izrada skica u pozadini slušala opuštajuće zvukove cvrkuta ptica, što mi se učinilo kao interesantna ideja to dvoje spojiti u jedno – rekla je.
Izložba je zapravo dio Matejinog diplomskog rada na Akademiji primjenjenih umjetnosti, ali u manjem obujmu.
– Prvi sam put iskoristila svoj diplomski rad u nešto manjoj varijanti, jer sam prilagođavala svoj rad prostoru u kojem je izložen i izrazito sam zadovoljna učinjenim – kazala je.
Svi njeni radovi dolaze iz njezine intime i često su odraz njene osobnosti.
– Krenula sam od sebe i svojih snova, jer često sanjarim pa sam odlučila koristit čim nježnije tonove koji bi dali neku transparentnost svemu, kako i doživljavam snove. Htjela sam taj dio sebe prenijeti na druge, jer ulaze na prostor mojih snova i htjela sam prikazati svoju osobnost kroz svoje radove – pojasnila je Mateja kako je došla do završne faze radova.
Inspiracija uz pomoć Junga i Freuda
Cijela ideja je došla nakon proučavanja Freuda i Junga i razmišljanja o pročitanom.
– Jung proučava simboliku i kad sam malo ušla u to, shvatila sam da praćenjem simbola koji se nalaze u našim snovima dolazimo do spoznaja do kojih ne bismo došli da nismo sanjali i razmišljali o snovima. San je bitan za svakoga pojedinca, jer je on ono naše unutarnje što nas ispunjava. Nesvjesno je prirodno i treba mu se prepuštati, sanjariti – objasnila je Mateja od kuda inspiracija za izložbu.
Sama tehnička izvedba je bila popriličan pothvat zbog veličine traka na kojima su tiskani radovi.
– Otiskivanje radova je bio dugotrajan proces koji je trajao mjesec dana s prekidima, a najveći problem je bio tako velike trake tiskati u komadu, zbog čega sam morala izmisliti svoju metodu kako bih uspjela u svom naumu. Nisam željela rezati trake na dijelove, već sve otiskivati u komadu, a to se pokazalo kao prilično zahtjevan proces – pojasnila je tehnički aspekt koji se skriva iza gotovih grafika.
Za planove u budućnosti, Mateja je navela kako bi željelja svoje radove izložiti i u Varaždinu, mjestu gdje je odrasla i predstaviti ih domaćoj publici.
– Šteta bi bila da svoje radove ne izložim u svom rodnom gradu, možda ne taj, ali svakako bih htjela organizirati jednu izložbu u Varaždinu i na taj način zahvaliti svima koji su me podržavali kroz obrazovanje – zaključila je Mateja Rusak.
Mateja nakon ove izložbe ne planira stati, već će nastaviti svoj rad s mlađima, ali i razvijati svoja znanja za daljnje planove i želje vezane za likovnu umjetnost. Njene radove ćemo možda vidjeti na zidovima varaždinskih prostora i u skorije vrijeme, a nekoliko njih se već nalazi u domovima ljubitelja umjetnosti.
