Pjesnici su čuđenje u svijetu. Iako nismo sigurni što to točno znači, jesu li oni čuđenje po sebi, čude li se oni svijetu ili se ljudi čude njima, odlučili smo istražiti što je zapravo pjesnik i u tu smo svrhu popričali s Darkom Foderom, jednim od pjesnika ivanečkog zavičaja.
> Predstavljanje zbirke pjesama Zviraj rieči
– Ja sam iz Ivanca, živim u Ivancu cijeli svoj život, srednju i osnovnu školu završio sam u Ivancu, osjećam se Ivančanom i zbog svega toga došlo je do, mogu reći, projekta, zbirke, Zviraj rieči koja je cijela vezana uz ivanečki govor – uvodi nas Darko u svoj svijet.
U prilog njegovoj uskoj vezi s Ivancem ide i činjenica da je bio zaposlen na Radiju Ivanec, a sad je zaposlen na Radiju Megaton, kao voditelj marketinga, dok je prije radio kao novinar i urednik.
Samo pisanje poezije nipošto mu nije novost.
Ljubav prema pisanju
– Sklonost prema pisanju pokazala se već u srednjoj školi, ali tad sam pisao ono što je bilo potrebno, sastavke, što mi je išlo dobro, ali pisao sam i pjesme na standardu, tako da to nije imalo nikakve veze s domaćim ivanečkim govorom – kazao nam je pjesnik Foder.
Inspiracija za takav domaći rad nije pristigla iz nebeskih visina ni dubina duše, već iz mnogo bližih sfera.
– Želja za pisanjem vratila mi se prije neke tri godine na kajkavskom književnom recitalu ‘Draga domača rieč’ u Ivancu, koji organizira knjižnica svake godine, već trideset i nešto godina. Slušajući tu domaću riječ dobio sam inspiraciju, pitao sam sebe samog zašto i ja ne bi bar jednom godišnje poslao pjesmu na taj natječaj zbog toga da se očuva taj domaći govor – objasnio nam je svoje motive Darko Foder.
Kao i mnogi Ivanščani, Darko je cijeli život govorio neku mješavinu ivanečkog i književnog, a kad se tome pridoda još i voćanski s majčine strane, tad nastaje jedan zanimljiv jezični koktel.
– Zviraj rieči, ili izvor riječi, ja sam pronašao u svom gradu, svom zavičaju, svom Ivancu, i odtud sam crpio inspiraciju što se vidi i u pjesmama – kazao nam je pjesnik.
Učenje ivanečkog jezika
Pisanje na čistom ivanečkom jeziku zahtijevalo je svojevrsno istraživanje.
– Nakon što se rodila ideja da nastane zbirka pjesama, dao sam si malo truda da uronim u taj svijet domaće riječi, malo sam istraživao Ivanečki govor i rječnik (Ivonjski goavar i riečnik) koji je napisao Franjo Hrg, koji je isto bio pjesnik ivanečkog kraja, i odista mi je bilo potrebno vremena da se orijentiram na ono što je bitno i važno za ivanečki jezik. I još uvijek sam u fazi učenja – otkriva nam kroz smijeh Darko jednu zapravo jednostavnu istinu koje je svjestan svaki pjesnik, a ta je da jezik nikada ne prestajete učiti, on je uvijek veći od vas.
Osim Franje Hrga, od velike pomoći bili su i ostali pjesnici ivanečkog kraja.
– Tu mogu istaknuti pisce i pjesnike koji su već izdavali pjesničke zbirke na domaćem govoru, poput lektorice i recenzentice knjige, profesorice Ivanke Kunić, rođene Ivančanke koja odlično barata tim domaćim jezikom. Onda profesor iz Prigorca, Ivan Kušteljega te Vinko Slivar – upoznaje nas Darko s ostalim članovima ivanečkog pjesničkog kruga, koji među rijetkima u Ivancu pišu domaćim jezikom, jer dok puno ljudi govori ivanečkim jezikom, rijetki su koji tim jezikom znaju i pisati.
Njegova zbirka pokušaj je da nešto dade Ivancu, svome zavičaju, svome kraju.
Zviraj rieči
– Zbirka se sastoji od pedeset pjesama na domaćem govoru, pjesme nisu namijenjene jednoj grupi, već sam pokušao pisati tako da se i djeca i mladi i starije generacije mogu pronaći u nekima od pjesama. Zbirka je širokog spektra, a također sam inzistirao da bude u rimi, tako da većina pjesama i jest, što predstavlja mali problem kod pisanja pjesama jer ograničava samo pisanje, ali ljudi više voli poeziju ako je rimovana – kazuje nam Darko ponešto o umijeću klepanja stihova i zavođenju čitatelja poetskom tehnikom.
No, osim poezije, zbirka također uključuje i umjetnost jedne druge vrste, no ta umjetnost ne odskače od poezije već se međusobno nadopunjuju.
– Zbirka je popraćena i ilustracijama koje su izrađene tehnikom crtanja preko unaprijed napravljenih fotografija. Ilustracije su tematski vezane uz pjesme – objasnio nam je Darko.
Uzora u pisanju nije imao, već je težio svom stilu, no, kako to biva, svaki stil nalikuje nekom koji je već prije korišten, što, naravno, ni po čemu nije nedostatak.
Ova zbirka tek je početak, na horizontu su već nove mogućnosti.
– Sa zaključenjem ove zbirke ja nisam prestao raditi na stvaranju novih stvari, nego nastavljam rad na domaćim pjesmama. Planiram u doglednoj budućnosti obuhvatiti i neke pjesme iz srednje škole, da se naprave određene cjeline gdje bi bio povezan književni govor s domaćim – priča nam o budućim planovima Darko.
Dva jezika
Na pitanje o izboru jezika, odgovara kako je teško standardnim jezikom napisati ono što se piše domaćim govorom, to je potpuno drugačiji pristup pisanju.
– Književni jezik ima veliki spektar riječi, a domaći, arhaični govor je ograničen što se tiče samog leksika i samim time treba dosta kombinirati, ali to je upravo i bogatstvo tog domaćeg govora, njegovi nedostaci su njegovo bogatstvo – upućuje nas na razliku između dva govora Darko.
Ljudi dosta zanemaruju domaći govor, smatra Darko, on je sad daleko od onog izvornog ivanečkog govora.
– Mladi danas ne znaju govoriti domaćim govorom, rijetki su ti koji govore i polako zaboravljaju svoj domaći jezik, a poticaja u školama nema dovoljno za upotrebu i očuvanje domaćeg govora. Njemci i Austrijanci ponose se svojim regijama i svojim govorom, ne stide se domaćeg govora, dok je kod nas situacija drugačija – priča nam o realnom stanju Darko.
Ivanečki govor više nije izvorni živi govor, mišljenja je Darko, možda ga ima na nekim mjestima u blizini Ivanca i kod starijih ljudi, mijenja se.
No to je nužnost koju nitko ne može spriječiti.
Za čitanje preporuča jednog umjetnika iz drugog mjesta i drugog vremena.
Osobne strasti
– Od pisaca preporučio bih Edgara Allana Poea, on je napravio jednu prekretnicu u mom životu, kad sam ja, u srednjoj školi, čitajući njegova djela shvatio da pisanje može biti i nešto drugo, ne samo ono što sam do tad čitao i slušao. Na taj način otvorio sam vrata u drugom smjeru – govori o Darko o sebi kao umjetniku u nastajanju.
Osim poezije, Darko ima i drugu strast, a ta strast, prema njemu, ima isti korijen kao i ljubav prema pisanju poezije.
– Kolekcionarstvo me zainteresiralo u osnovnoj školi, kad sam dobio prvi album s poštanskim markama, no nakon toga nisam ostao na pošatnskim markama već otišao u širinu. Ne volim kad vidim odbačenu stvar, koja ima tradicionalnu vrijednost, ne tržišnu. Po mom shvaćanju dosta bitno je da sačuvamo stvari, da sačuvamo kulturnu baštinu za mlade, kako bi oni uopće mogli vidjeti kako se nekad živjelo – rezonira strastveni kolekcionar i predsjednik Ivanečkog kluba kolekcionara Darko Foder.
Sama udruga organizira dosta izložbi s ciljem da potakne građanstvo, ljude, da postanu svjesni, koliko je bitno očuvati stvari za budućnost, prije svega materijalne stvari i pisanu riječ.
U petak, 12. lipnja, je prezentacija knjige Zviraj rieči, u 19 sati, a u isto vrijeme bit će izložba gdje će se članovi udruge ‘Ivanečki klub kolekcionara’ predstaviti izložbom starih fotografija, razglednica i dokumentima grada Ivanca.
Ta večer će biti i početak obilježavanja grada Ivanca, dok će centralna svečanost biti tjedan dana nakon ovog vikenda.
