Sprovod Josipa Grgevčića bit će u utorak, 30. lipnja, u 14 sati na Varaždinskom groblju.
U subotu, 27. lipnja, nakon dulje bolesti, umro je varaždinski
umjetnik i restaurator, akademski kipar Josip
Grgevčić. Za svoj umjetnički rad primio je
brojna priznanja i nagrade, a 2015. godine dodijeljene su mu i
nagrade za životno djelo Grada Varaždina i Grada Jelse.
Josip Grgevčić rođen je 26. kolovoza 1938. godine u Jelsi na
Hvaru. Za Varaždin je vezan od 1965. godine služeći u
njemu vojni rok, a neprekidno od 1968. godine, kad ovdje
zasniva obitelj.
Bio je srednje dijete Marije i Luke Grgevčića, zemljoradnika
i ribara, koji ga je upućivao u sve poslove u vinogradu,
masliniku i polju lavande, kao i u tajne ribarenja.
Drvo masline prvi je njegov kiparski materijal u koji je rezbario
svoj svijet. Drvo, kamen i more prati ga u Srednjoj školi za
primijenjenu umjetnost u Splitu, a tehnike i svoj umjetnički
izraz unapređuje na Akademiji likovne umjetnosti u Zagrebu, gdje
diplomira 1964. godine u klasi prof. Frane
Kršinića.
U Njemačkoj je dvije i pol godine (od 1965. do 1968.)
boravio na specijalizaciji monumentalne plastike kod poznate
kiparice Marije Elisabet Stapp i restauriranje monokromnih i
polikromnih kipova i tehnike pozlaćivanja kod restauratora
Josefa Lutza. Bio je na studijskim putovanjima u Njemačkoj,
Austriji, Francuskoj, Italiji, Engleskoj, Mađarskoj i Švicarskoj.
U Konzervatorskom odjel u Varaždinu imenovan je za
restauratora kamene plastike, štukature i pozlate.
U studijskoj godini 1968./69. postaje predavač na Katedri za
likovnu umjetnost Pedagoške akademije Čakovec, danas Učiteljskog
fakulteta.
Kolegiji su se s vremenom mijenjali, a Josip Grgevčić prati
promjene, najprije završava poslijediplomski studij, te postaje
redoviti sveučilišni profesor. Radi na unapređenju obrazovnog
sustava, zbog čega sudjeluje na mnogim međunarodnim kongresima i
simpozijima, sve do umirovljenja u jesen 2008. godine.
Svoj likovni umjetnički rad Josip Grgevčić je pokazao na
preko 120 skupnih i 12 samostalnih izložbi u zemlji i inozemstvu,
a 17 njegovih djela postavljeno je u javne prostore.
U svojem poticanju i unapređivanju likovne umjetnosti istovremeno
je radio na strukovnoj organizaciji likovnih umjetnika. Kao član
jedinstvenog HDLU-a od 1967. godine, osnovao je i bio prvi
predsjednik, tada ogranka, HDLU-a Varaždin 1970.
godine, danas samostalne strukovne udruge, najznačajnijeg
čimbenika na području likovne i multimedijalne umjetnosti cijele
županije. U posljednjem sazivu bio je predsjednik Umjetničkog
savjeta i predsjednik Časnog suda HDLU Varaždin.
Paralelno s njegovom sveučilišnom karijerom i bogatim stvaralački
opusom , nezamjenjiv je njegov doprinos projektima obnove kamene
plastike i štukature na nekima od najznačajnijih kulturnih dobara
naše baštine. U gradu Varaždinu između ostalih izdvajaju Sv.
Mariju s Isusom u crkvi sv. Nikole, Pieta u Filićevoj ulici, pil.
sv. Ivana Krstitelja na Vidovskom trgu, kip sv. Ivana
Nepomuka pred Starim gradom, Madonu na pročelju kuće u
Draškovićevoj ulici, kipove pročelja i grb opata Sigismunda
Szinersperga Uršulinske crkve, štukature Franjevačke crkve,
katedrale, palače Zakmardy i Patačić.
U suradnji s Konzervatorskim odjelom u Varaždinu bio je angažiran
u restauraciji na širem području sjeverozapadne Hrvatske, U
Goričanu, Vratišincu, Murskom Središću, Gornjem Mihaljevcu,
Vinici i Čakovcu.
Sprovod Josipa Grgevčića bit će u
utorak, 30. lipnja, u 14 sati na Varaždinskom groblju.