Lirske junakinje u ovoj zbirci mijenjaju svijet nabolje riječima koje će, nadam se, doprijeti do mnogih čitalačkih srca.
Varaždinski.hr i udruga Katapult
u rubrici iz područja književnosti ‘Svila i kadifa’ nedjeljom
predstavljaju poeziju i kratku prozu autorica i autora iz
Hrvatske, regije i šire. Uređuje: Lidija Deduš.
Usudim se reći: kad su u pitanju preispitivanja društvenih
devijacija, kulturološki općeprihvatljivih navika, podređenosti
vjeri umjesto znanosti, Vladana Perlić je jedno od najjačih imena
na regionalnoj pjesničkoj sceni.
Već i sam naziv njene druge pjesničke zbirke, Isus među dojkama,
kao simbol smjernosti žene koja ne može istovremeno biti žena,
ljubavnica, majka, učiteljica, filozofkinja, visokoobrazovana
osoba koja prenosi znanje drugima, već se svodi na samo jednu
ulogu, onu žene posvećene vjeri i obitelji, nagoviješta da se
radi o pjesmama koje ne promatraju mirno odrastanje jedne lirske
junakinje i ne prihvaćaju dogmu kao odgovor na pitanje ima li
života u svemiru (ili poslije smrti), već sa strašću progovaraju
o obiteljskim navikama usvojenim kroz odgoj koje se ne mijenjaju
kroz generacije, o podređenosti žena koje polako počinju izlaziti
iz svojih kukuljica nametnutih društvenim ustrojem u kojem su
vjera i muška ruka ono čime se određuje smjernost života, ali i o
fragilnosti i nježnosti prema suprotnom spolu, bijesu prema
socijalnim fobijama zbog kojih pojedinci posežu za najbrutalnijim
načinima samoranjavanja.
Lirske junakinje u ovoj zbirci mijenjaju svijet nabolje riječima
koje će, nadam se, doprijeti do mnogih čitalačkih srca.
KAD JE BRAT POČEO DA VJERUJE U VANZEMALJCE
te godine brat je krenuo u medicinsku školu
i zauvijek se upisao u redove skeptika.
majka je tri noći plakala za njim,
sipala mu svetu vodicu u kafu
i tamjanom krišom kadila sobu,
ne bi li se vratio pod okrilje vjere.
majka nije znala da bratovo nebo
nije ostalo prazno
kako je ona zamišljala.
on se noću iskradao kroz prozor
i peo na krov da posmatra zvijezde
i iščekuje otmicu.
nije mati shvatala sve to naukovanje
ni bezbožničke alate poput šprica,
koje mu je nalazila u sobi
i odmah pomišljala na najgore.
mati je bila jednostavna žena
i počelo joj se činiti da ipak nismo sami.
jer ako nisu vanzemaljaci,
ko joj je onda oteo dijete?
BAŠ KAO MERILIN
Sa postera na zidu sobe,
gleda me Merilin Monro,
žena koja je kao dijete
sanjala da stoji gola u crkvi.
Imam trinaest godina,
ravne grudi i mrzim školu.
Kosa mi je dosadno smeđa,
stalno sanjam glupe snove,
npr. kako dobijam jedinicu iz lektire
ili bježim od Ciganke
koja pokušava da me ukrade.
Maštam da postanem Jovanka Orleanka.
Osmislila sam sopstvene, poboljšane molitve.
Čovjek mora biti originalan
ako želi da ga Bog primijeti.
Ili barem da bude lijep kao Merilin.
Na moju nesreću ja sam ružna.
To su mi saopštili prije par dana u školi
i do kraja svog života
neću prestati da vjerujem u to.
Satima sam trljala Meriline slike o lice,
ne bi li njena ljepota prešla na mene.
Merilin, draga, daj mi samo malo
svoje ljepote da ne budem ovako nakazna.
Avaj, ostala sam ista ona seljančica
koja neće uhvatiti pogled
filmskog režisera u prolazu.
Bila sam duboko očajna,
nisam imala drugih talenata.
Nastavnica hemije kaže
da nikad ništa neće biti od mene,
nedisciplinovana sam i rasijana.
Kažu da je to odlika umjetnika,
ali nisam baš sigurna.
Danas smo na likovnom crtali
žrtve Jasenovca za konkurs.
Što više mrtvaca stane na papir,
to je slika bolja.
Ali iznova i iznova,
crtam samo jedno krvavo dijete
i ne mogu da shvatim tragiku brojeva.
Nastavnik kaže da će zbog mene neko da pomisli
da to nije bilo tako strašno.
Više tjelesa, više!
Zato što nisam mogla da shvatim
kako smrt jednog djeteta nije podjednako strašna
kao smrt hiljada
propala sam kao umjetnica.
Ali strašno sam voljela filmove
pa nisam mogla tek tako
da odustanem od umjetnosti.
Tako sam umislila da ću da budem pisac.
To je išlo malo teže
s obzirom na to da sam mrzila knjige,
jer su uvijek o turskim vremenima
i nisu smiješne.
Nastavnica srpskog mrzi moje sastave.
Kaže da pišem ono što se zaista desilo,
a to ne valja, jer su sastavi dobri
samo ako se u njima laže.
Ova neugodna situacija
bi se činila podnošljivija
da bar hoće grudi da mi narastu.
Sve bih dala da budem Lolita,
novootkrivena zvijezda u usponu
na naslovnicama časopisa
i glavna uloga u holivudskim filmovima.
Oče naš koji si na nebesima,
ne slušaj vjeroučitelja kada kaže da sam jeretik,
usliši mi ovu želju da bi neka djevojčica
isijecala moje fotografije iz časopisa,
ljubila ih i trljala o lice,
da bih pokazala nastavnicima
da nisam bezvrijedna kao što oni misle,
da bih imala puno ljubavi,
koliko god poželim,
da bih imala svu ljubav svijeta.
Baš kao moji idoli.
Kao Merilin.
VATRE IVANJSKE
danas sam bila kod škole u kojoj su silovali darija.
bilo je veče, mogla sam kroz velika staklena vrata
da vidim djecu sa folklorne sekcije.
jen-dva, op-sa-sa.
poželjela sam da izgori
kao u darijevim snovima
koji su se ponavljali i ponavljali
goreći u olimpijskom plamenu iz ’84.
zato što je dario imao plišanog vučka
kojeg je svake noći davio
slabašnim dječjim rukicama
i brisao nos o njegov vrat.
jedanaest kilometara dalje
iza kuće sam iskopala pez vučka
kojim sam kasnije gađala
nasilnike u školi
onda trčala, trčala,
dok su za mnom vikali:
“drži kurvu! ne daj da pobjegne!”
tada mi se srce popelo u grlo
i godinama nije htjelo da se spusti
dok doktor nije rekao riječ na a
tad su počeli da me trpaju đakonijama
do povraćanja.
darijevo srce, s druge strane, spustilo se prenisko
pa je mokrio u krevet,
u snovima dozivao nepostojeća imena
od kojih je jedno moglo biti moje.
nikada se nismo upoznali,
ali zaista bih voljela
da je onog kobnog dana
spalio školu i u njoj svu dječicu
umjesto plavu mornarsku bluzu
i pod njom svoje mršavo tjelašce.
ON BI DA GA MALO PODOJIM
On bi volio da mu nekad skuvam nešto za ručak
On se pita zašto mu nekad ne skuvam nešto ručak
On bi baš volio da mu spremim nešto fino za ručak
Iako nikad neće biti kao što njegova majka pravi
Njegova majka kaže zašto nekad ne počistiš za njim
Njegova majka kaže znaš kakvi su muški
Njegova majka kaže treba zategnuti čaršave
Njegova majka kaže de počisti samo malo za njim
U spavaćoj sobi on traži da ga podojim
U spavaćoj sobi on moli da ga podojim
U spavaćoj sobi on zapovijeda da ga podojim
U spavaćoj sobi on kmeči kmeči kmeči
Dok ga ne podojim
Sajmon kaže dišite duboko i pozovite
broj koji vidite na ekranu
Sajmon kaže samo danas posebna ponuda za
energetske kristale koji privlače
pozitivne stvari u vaš život
Sajmon kaže imate tek malo vremena
tik-tok svaka sekunda je presudna
Sajmon kaže udahnite duboko
i ukucajte broj koji vidite na ekranu
Ja bih ali brojevi mi izlaze pogrešno
Ja bih ali telefon mi ispada iz ruku
Ja bih ali primjećujem nešto čudno po prvi put
Moji prsti otiču od fantomske burme.
NESTVARNE DJEVOJČICE
Mariji Čudini
Bila jednom jedna kula
U kuli: biblioteka
(To je bilo njihovo mjesto)
Usred biblioteke stoje žena i djevojčica
Djevojčica kaže ženi:
To nije bila ljubav kakvu sam željela
To nije bila ljubav kakvu si željela
Ali je ipak bila ljubav
Žena se okrene publici i kaže:
Moja djevojčica se pokvarila
Možete li mi dati drugu djevojčicu
Neku kojoj ću moći objašnjavati život
Ubrzo su došli radnici iz Odjeljenja za djevojčice
I zamijenili djevojčicu novijom djevojčicom
Izvinjavamo se zbog neugodnosti, gospođo
Nadamo se da se ova neće kvariti kao prošla
Žena se učtivo zahvali radnicima i svima im ostavi bakšiša
Bila je oduševljena svojom novom djevojčicom
Koja je bila krotka kao janje i nije joj protivrječila
Čak ni kad bi joj dugo govorila u imperativu
Najviše od svega joj se sviđalo to što joj ova nova
Za razliku od prethodne djevojčice
Ni po čemu nije sličila
Lijepo je bilo lijepoj ženi u lijepoj kuli
Osim na dane kad bi je uznemiravao zemljotres
Nije zemljotres nego pokvarena djevojčica
Čelom lupa o vrata kule
ONA JE LUDA ALI JE MAGIJA
milena hoće da mijenja svijet
počela bi zarđalim makazama
kastrirala svakog muškarca
koji je pogleda poprijeko
dok im čita psalme iz drugog pola
zahtijeva da se odreknu đavola
a prihvate đavolicu
ona je noćna mora svakog domaćina
vještičari pije puši psuje i zavodi udate žene
namjerno se izbušila i išarala
da je nijedan ne poželi izliječiti kurcem
a kamoli dovesti kući materi i ćaći
to je žena kakva se rijetko viđa u nas
puši drinu bez filtera
jede čvarke mjesto kokica
žena-vatra koja bi jednako zapalila
sveske iz osnovne škole i
svod sikstinske kapele
ne da pare popu kad dođe da okadi kuću
kupuje crkveni kalendar od siromaha
iako ne vjeruje u boga
fatalna je žena ta milena
nijedna biljka ne može da je preživi
prijateljica je svakom psu lutalici
mački odgriženog repa
čudesna je žena ta milena
kupila bi stan i novu haljinu
u kojoj bi mogla da pleše tako
da se i mjesec zaljubi
ali nevolje se previše lože na nju
pa joj sve cijepaju
a ko i ne bi da može
milena je težak uzdah
beskućnika pod mostovima
ona je dim koji se provlači
kroz klavirske žice
dok svira čet bejker
ona je luda umjetnica koja nosi
odjeću sa buvljaka i o kojoj je pjevao koen
kad ju je upoznao u prošlom životu
milena je boginja za radničku klasu
dostupna i nerazumljiva
neposlušna i nježna
milena je najstrašniji metar
i žilet na koji se možeš porezati
krvariti galaksije i poeziju
milena je luda potpuno luda
nosi krvave haljine i priča sa
svojim mrtvim djetetom
noćima komšijski psi ne mogu
oka sklopiti od njenih uspavanki
niko ne razumije niko
zato i jeste magija
ČOVJEK PO KOM STE ME NAZVALI DOSLOVNO JE IZGUBIO GLAVU
često razmišljam o dedi
ne onom kome je ona stvar došla glave
već onom drugom
čije ime nosim
bio bi ponosan na tebe
kaže mama
pomagao bi ti da riješiš električna kola
naučio te da voziš traktor
vodio na utakmice zvezde
a onda naglo umukne
kao da je glavom i brkom
deda ušetao kroz vrata
vratiće se govorila je baba
nije mrtav
ima drugu ženu i djecu u argentini
rekla joj žena što gleda u pasulj
mora se vratiti
čak i psi povremeno
dobiju kost-dvije
a mi poslije 25 godina ni toliko
avgust devedes pete
dedu bole leđa
muka mu je od rata
sakrij se vlado poginućeš
neće mene
vide da me boli
avgust devedes pete
deda ne zna kako ću se zvati
niti da više po kućama
ne mobilišu vojnike
već brojke koje bi im baš fino legle
u masovnu grobnicu na papir
oktobar devedes pete
mama zamišlja želju
dok gasne 26 svjećica
u sjeni njenog stomaka
ali svadbarski su meci
bogovima rođendana izrešetali uši
sad joj mogu dati samo još krvi
maj devedes šeste
prvi put na markovdan
baba po kući
ne traži stolicu viška
kad su svu djecu djedovi
ljuljali na koljenu
ja sam imala nevidljivog dedu
bilo je to nekako kul
jer je deda mogao meni da sjedi u krilu
i traži igračke za svetog nikolu
kad su drugu djecu djedovi
vodili na sladoled
ja sam svog za ručicu vodila u školu
da nauči da čita i piše
ali brinuo se on o meni
bio je u mojoj pesnici kad sam se branila
od dječaka ljutitih i viših za glavu
bio je moj plišani zec
kad mi niko od drugara nije došao na rođendan
bio je stranac koji me uhvatio za kosu
kad sam se davila u rijeci
moj heroj deda prkosni snažni
jednom rukom se drži za bolna krsta
drugom pridržava glavu
da ne spadne s ramena
juri brzinom svjetlosti
kao vin dizel u filmu s bebom
da me zaštiti
od zalutalih metaka mina u polju
od zastava i telećih glava
raznih kukavica koji bi da me vode
gdje sami ne smiju
e moj deda
opet si se zajebao u računu
sve ove godine si strijepio od pogrešnih stvari
dvaput zaključavao bravu za slučaj da se vrate
sinovi ljudi koji su te odveli
kao da meni išta mogu metak geler grom
nosim tvoje ime
ali ja sam perlić deda
a mi perlići ginemo samo od metka
ako je prvo bačena rukavica
ili nas pokupi kamion
dok se na neosvijetljenom bajsu
vraćamo iz kurvanja
nisi me sačuvao deda
ja sam pravoj opasnosti išla na noge
penjala se preko balkona
ulazila kroz prozor dok svi spavaju
nisi me spasio deda
poludjela sam
srce mi je bolesno
deda daj doleti
na svom nebeskom traktoru
i reci da izgubiti glavu
nije baš neki smak svijeta
(Izbor iz zbirke Isus među dojkama, Lom, Beograd, 2020.)
O autorici:
Vladana Perlić (Banja Luka, 1995) diplomirana je profesorica
francuskog jezika i književnosti, pjesnikinja i spisateljica.
Objavila je dvije zbirke poezije: “Kucanje na vrata kule”
(Zaprokul, 2020) i “Isus među dojkama” (LOM, 2020). Dobitnica je
brojnih nagrada, od kojih su najznačajnije “Novica Tadić” (2020),
“Ratkovićeve večeri poezije” (2020) i “Mak Dizdar” (2018. i
2020). Poezija joj je prevođena na francuski, njemački, engleski,
mađarski, poljski i hindi.