UREĐUJE: LIDIJA DEDUŠ

ANITA PAJEVIĆ Meke granice između opipljivih svjetova u nama

Autor: Lidija Deduš
13.06.2021.
17:00

Nježna, senzibilna i meka poezija o gruboj stvarnosti i teškim temama...

Varaždinski.hr i udruga Katapult
u rubrici iz područja književnosti ‘Svila i kadifa’ nedjeljom
predstavljaju poeziju i kratku prozu autorica i autora iz
Hrvatske, regije i šire. Uređuje: Lidija Deduš.

Strah, bol i prejaki osjećaj ljubavi ponekad su toliko jaki da
nas potpuno paraliziraju i preuzmu. Tad se čovjek izgubi, odnosno
izgubi najvažnije mehanizme koji mu omogućavaju ne samo
preživljavanje, nego i doživljavanje, a bez jednoga i drugoga ne
može se govoriti o životu (ili barem o življenju).

S druge strane, ponekad su ti osjećaji toliko jaki da ih, uz
dovoljno hrabrosti i volje, neki od nas uspiju nadići i postati
titani koji ih ne samo vješto uspijevaju opisati, već to čine na
takav način da se opisano iz velikog i strašnog transformira u
maleno i slabo, iako i dalje značajno, jer svaki od tih
transformiranih osjećaja i dalje čine nas kao osobe, samo s
promijenjenim predznakom u djelovanju.

Tako bih opisala poeziju Anite Pajević koja, osim što vrvi stilom
i posebnim opisima onog najobičnijeg u nama, što njenu poeziju
čini dalekom od obične, ujedno daje i nadu da je život nešto
izvanredno čak i kad je najbolniji i da nada uvijek postoji, samo
ako je redovito njegujemo, zalijevamo i dohranjujemo.

Nježna, senzibilna i meka poezija o gruboj stvarnosti i teškim
temama, eto, tako bih je opisala.

lokvica šećera
u jednom od onih bez-boja kisika vode i u kojem oči hrskaju kao
žitarice-snova
priviđa se geodetska kupola diskontom. vjeruješ u bol?
ubaciš kockicu šećera u prodajni automat i ono melje tugu
stisnutu u vratu.
grickaš labelo prije kiše. djevojčica si iz vareša i samo bi
kišobran.
jako želiš da netko zna da ga trebaš. u neboderu pored
unovačeni muškarci prže paprike, pin-up djevojke turpijaju pete.
ako dovoljno jako stisnem oko možda ga po parketu izmrvim u nešto
plavo.
imam tu nijansu jednom mi je iz aparata namignulo prepolovljeno
sunce nas
slijedi i kuhano je jaje usred neba. bojim se da će raditi sir od
ptičjeg mlijeka.
ako izgubim i lijevo, neka bar miriše na šampon od koprive ili
nešto prirodno i rijetko.
slonovi se katkad drže za repove ako hodaju u
istom redu
kad si nikomu ništa
sklupčaš se u ježa
ili čašu jogurta
svrbi te lice dok plačeš
i ona dva puta kad je odlučio zagrliti
lješnjak i albiciju u tebi
toplobijela si paralaksa
papir-usna probušena šestarom
u lijevoj nosnici živi indijska lađica
u noktu telekomunikacijski otpad
misliš li da dnevna svjetlost ima zvuk?
ošibaj taj šafran dugom motkom
da svijet pošafrani
pošalji mi kopito
hinamatsuri
nevrijeme je
distorzična gruda stabla
ogrćem ih dugim jorganom
i sva mirišu na senf
zamjenjujem pazuh. neke od nas britvu.
kroz plućnu noć karboniziram gustu krv
šuljam se otvorenim dvorištima
premještam s pragova kućne metle
ljudske dlake posvuda
čovjeka niotkuda
ljubit ćeš joj uho, ako ti ostavim upute
tehnički, privit ćeš je uz koljena
čistit ćeš joj ribnjake
da ju nasmiješ
puhati u nježne životinjske kosti
kroz potkošulju složit ćeš joj grudi
grudi ostaju grudi kad ih se dotakneš
sve je tiho s onu stranu podruma
kad se prepoznajem u tuđoj kući
ISPRIČAVAMO SE ZBOG PREKIDA PROGRAMA
RADIO PRIJEMNIK DETEKTIRAO JE TEMPORALNI GLITCH
S VAMA SMO USKORO
malo ću nogama na ogradu poliklinike
jest ću kruha s mrvicama vegete i čekati da otvoriš prozore
biopolitičkim sapunom trljati usne dok ih ne izbrišem
precrtati uhranjen lik na ovalni stol
i usporiti za tebe
kad već mogu
treperenje mraka
sleep apnea
zanemari zjeničnu bol
neprikladni entiteti zuje u sebi trljajući tvornički
pamuk
u snovima se rade ručni glagoli
i pravokutni se kutnjaci končićem vezuju za
bumbare
kolike li je mama pohvatala po sada toksičnim
livadama
grudnjaci i ruževi kategorički su alergeni
njih skidamo dok spavamo
karminska kiselina misslyn-a
tučeno tijelo ženke košenila
četiri spužvaste pčele na odvodu kade
protektivna ghibli životna forma
mladunče nana protjerano čoporom
zubatih pasa
izbrišeš me ipak iz toga sna
u automobilu
s jedne od deep drone stanica
naopačko V
prstima praviš šator da ušatoriš more.
i laktovi izbačeni van (opetihnamjernospominjem)
imaju oblik slova A. onda zbrojiš lijevo dva i desno dva.
žmirim sredinom puste ulice iza 00:36 (varalasamsadpaznam).
školskom dvoranom grmi zvuk generatora.
ako me sad ponese bojim-se-ljudi-dok-spavaju-osjećaj
mislim da ću se protegnuti na pločniku ispod neonskog
križa ljekarne. nebom zuje papirnate vreće, suhi osinjak,
gumena NASA-ina letjelica. demo glas iz generatora
najavljuje rušenje jednog od projektila.
puhaljka me zamara ubilačkim idejama.
želi razbiti, izbušiti, pljunuti. iz betona rastu oblaci.
čudnolijepo je. u jednom od njih ciknuo si ti.
skupa smo shoegaze od 00:42.
djeca-su-djeca-i-djeca-rade-dječje-stvari. od čega sam praškava?
ja bih tebi prislonila čašu na stomak i samo slušala.
lavež psa. dok su večerašnju špicu zagrebačkog
dnevnika otvarali povratkom longplejki, u
uzbuđenju sam smrskala kućicu od školjki za jaja.

Biografija autorice

Anita Pajević (1989., Mostar) završila je studij (BA i MA)
hrvatskoga jezika i književnosti na Filozofskom fakultetu u
Mostaru. Osnivačica je i moderatorica niza pjesničkih i
teorijskih programa (Pjesništvo u fusnotama, Film. doc).
Suorganizatorica je književnih projekata (A Room of One’s Own,
Feministička i queer čitanja popularne kulture). U kouredništvu
s Ivanom Šunjićem priredila je zbornik radova ‘Feministička i
queer čitanja popularne kulture’. Dobitnica je prve nagrade
‘Mak Dizdar’ za najbolji neobjavljeni pjesnički rukopis 2015.
godine i druge nagrade Fondacije Nijaz Slipičević za kulturni
doprinos gradu Mostaru. Pjesme su joj prevedene na engleski,
slovenski, francuski, rumunjski, španjolski i grčki jezik.
Objavila dvije pjesničke zbirke ‘perlinov šum’ (Slovo Gorčina,
2016) i ‘redukcije’ (Vrijeme, 2019). Uređuje i vodi
radioemisiju ‘Poeziju na štrikove’ AbrašRadija.

Imate zanimljivu priču, fotografiju ili video?
Pošaljite nam na mail info@varazdinski.hr ili putem forme Pošalji vijest
Komentari
Najnovije