Redateljica Krčar i glumci su, uz novu intendanticu Senku Bulić, najavili prvu ovogodišnju dramsku premijeru u varaždinskom Kazalištu.
Danas je u HNK u Varaždinu najavljena premijera predstava
‘Potpuna pomrčina’ (Total
Eclipse) Christophera Hamptona u
režiji Ksenije Krčar.
Treća ovosezonska premijera HNK u Varaždinu na rasporedu je u
subotu, 19. ožujka od 20 sati na Velikoj sceni, dok će sljedeća
tri dana igrati reprize.
U predstavi igraju: Marinko Prga (Paul
Verlaine), Nikša Eldan (Arthur Rimbaud),
Katarina Arbanas (Mathilde Verliane, krčmarica,
Isebelle Rimbaud), Ljiljana Bogojević (Madame
Maute de Fleurville, pjesnikinja), Zdenko Brlek
(Monsieur Maute de Fleurville, pjesnik Jean Aicard) i
Filip Eldan (pjesnik Etienne Carjat,
sudac).
Scenograf je Leo Vukelić, kostimografkinja
Žarka Krpan, skladatelj Vid Novak
Kralj, a autor video projekcija Damir
Chytil.
Ovo je ujedno bila i prva konferencija za novinare kojoj je
prisustvovala Senka Bulić, nova intendantica
Hrvatskog narodnog kazališta u Varaždinu.
– Drago mi je što je prva premijera o autoru kojeg poznajem i
volim, a to je Christopher Hampton. Tema mi je bliska jer sam
diplomirala na Rimbaudu. Divno je kada možete zaviriti u
intimnost velikih pjesnika kao što u Verlaine i Rimbaud.
Zaboravili smo ulaziti u duboke slojeve teških i kompleksnih
odnosa među ljudima. Ova predstava tematizira tu strast i veliku
poeziju, iako tu ima i teme nasilja. Predstava
komunicira sa sadašnjim društvom na direktan i pametan način.
Ansambl predstave čini zanimljiva ekipa od koje možemo očekivati
kvalitetnu predstavu – rekla je Bulić.
Jednu od dvije glavne uloge igra glumac Marinko Prga koji je
rekao da mu je teško govoriti o svojim ulogama.
– Ne znam iz koje pozicije da krenem. Žao mi je što se svaki put
spomene film, da se govori o ulozi Leonarda di
Caprija, a ne Davida Thewlisa. Mislim
da je intendantica sve dobro sažela, o njihovom odnosu,
problemima koje vidimo danas, sve su to neke kratke vremenske
crtice prije zadnje scene – istaknuo je kratko Prga.
Nikša Eldan nalazi se u ulozi Arthura Rimbauda.
– To je veliki glumački proces i teško ga je sažeti. Mislim da bi
publici mogla biti zanimljiva tekstualizacija u ovom vremenu.
Pjesnici se isto nalaze u ratnim i turbulentnim okolnostima.
Cijelo tadašnje društvo utjecalo je na njihov odnos i stvaralo
određene traume i praznine koje su onda oni trebali popunjavati.
Stvar je najbolje profunkcionirala kad smo Marinko Prga i ja se
fokusirali jedan na drugoga. Moram se zahvaliti Marinku jer
je zaista bio težak, ali inspirativan i dovodio me u
situacije koje su bile sulude, ali vrlo korisne za ovaj projekt –
rekao je Eldan te zahvalio i redateljici Krčar s kojom je
zajedno, do sada, radio na pet predstava.
Bogojević je naglasila da se ovdje radi o duodrami, dok se ostali
likovi usputno pojavljuju kao članovi obitelji ili
prolaznici.
– Mi podupiremo predstavu, ali težište je na dvoje pjesnike.
Ostali su mogli temeljito proučiti epohu. Spominju se velika
imena iz povijesti umjetnosti i mogli smo vidjeti kakvo je to
bilo suludo vrijeme. Sve je to bilo korisno za sve nas – rekla je
Bogojević.
Filip Eldan naglasio je da je ova predstava, koja je inače prva
ovogodišnja premijera, veliki iskorak u repertoarnom
smislu.
– Već neko vrijeme radim u ovom kazalištu, kao vanjski, sada kao
i član ansambla. Iskorak se nalazi u temi, ideji, odnosa kakve
gledamo na sceni. Mislim da Varaždin i Kazalište zaslužuju ovakve
predstave. Naš posao je takav da će drugi prosuditi kakav smo
posao napravili, a nadam se da će biti pozitivne reakcije. Ono o
čemu trebamo razmišljati jest zašto nešto radimo, je li aktualno,
što može pomoći našem društvu i komuniciramo li s našom publikom.
Velike promjene dešavaju se u našem Kazalištu što je jako dobro i
mislim da je ova predstava jedan put prema boljim danima u HNK u
Varaždinu – kazao je Eldan.
Redateljica Krčar osvrnula se na sve izgovoreno.
– Ekstremno volim kada u kazalištu dobijem emociju. Kada mogu
doživjeti katarzu. Volim se iskreno i odsrca nasmijati, isplakati
kada treba… I to je to što sam u tekstu našla. Ovdje se dobiju
i smijeh i suze u jednom. Jučer smo imali prvu testnu publiku i
najljepšu stvar koju sam mogla čuti bila je: ‘Ksenija, ovo je
toliko lijepo’. Ali ne lijepo u smislu vizualnog, već nešto što
pogladi i rastuži dušu. To je ono što bih ja htjela u kazalištu –
istaknula je Ksenija Krčar.
