Likovi Arthura Rimbauda i Paula Verlainea, obavijeni parama apsinta, kavanskim dimom i mirisom postelje, nose novu predstavu HNK u Varaždinu...
Predstava ‘Potpuna pomrčina’ Hrvatskog narodnog kazališta
u Varaždinu, premijerno izvedena u subotu 19. ožujka na
Velikoj sceni, prvi je naslov i prva izvedba ove kuće nakon
promjene njezina vodstva. Nova intendantica Senka
Bulić dosad je
u svojim javnim nastupima tek u kraćim crtama naznačila
obrise repertoara koji planira ponuditi publici, no već iz
njezina odnosa prema ovoj predstavi, zacrtanoj prije nego što je
imenovana, moći će se dijelom iščitati smjer kojim bi se
varaždinsko kazalište u nadolazećem razdoblju moglo kretati.
Redateljica Ksenija Krčar – čije ime je
posljednjih godina stajalo iza naslova poput
‘Skriveno’ (2021.),
‘Horror diptih’ (2019.) i
‘Zmijsko klupko’ (2018.) – ovoga puta priredila je dramu
‘Potpuna pomrčina’ (Total Eclipse) Christophera
Hamptona, u prijevodu Ande Bukvić
Pažin. Hampton – britanski dramatičar, scenarist,
prevoditelj i filmski redatelj – široj javnosti možda je
najpoznatiji po Oskarom nagrađenom (adaptiranom) scenariju za
film ‘Opasne veze’ iz 1988. godine (u kojem glavne uloge nose
Glenn Close, John Malkovich i Michelle
Pfeiffer), a isti je zlatni kipić dobio i za film ‘Otac’
iz 2020. godine (glavnu ulogu igra Anthony
Hopkins).
‘Potpuna pomrčina’ komad je koji se bavi divljim, nasilnim,
destruktivnim i, kako bi se to današnjim rječnikom reklo,
toksičnim odnosom dvojice velikih pjesnika i ljubavnika,
Paula Verlainea i Arthura
Rimbauda. Hampton ga je napisao još 60-ih godina
prošloga stoljeća; drama je prvi puta izvedena 1967., no bez
većeg uspjeha. Novi život djelo dobiva 1981. godine, dok širu
popularnost stječe nakon snimanja filma 1995. godine, s
Leonardom DiCaprijem i Davidom
Thewlisom u glavnim ulogama.
Iako bi to bilo poželjno, naravno da je nemoguće da publika
upoznata s filmom uspije napraviti odmak od bilo kakvih
usporedbi, bez obzira na svjesnost o drugačijim zadatostima
svakog pojedinog medija. Osim toga, tu je i sama činjenica da su
dramski likovi stvarne osobe, o kojima se nešto zna. Rimbaud tako
ne samo da je bio iznimno mlad kad je upoznao Verlainea – imao je
samo 16 godina, Verlaine desetak više – već je bio i ljepuškast u
znatno većoj mjeri nego što nam to oslikava fizička pojava
Nikše Eldana koji ga utjelovljuje. No to se u
predstavi ne pokazuje kao naročit problem, jer Eldan je više nego
uvjerljiv, i to ne samo onda kada Rimbauda upoznajemo kao
samodopadnog neobuzdanog neotesanca uvijek na rubu ili preko ruba
građanskog ekscesa, već i u osjetljivim scenama u kojima mladi
pjesnik zavodi starijeg.
S druge strane, Marinko Prga u ulozi Paula
Verlainea kreće se u nešto ograničenijem prostoru ekspresije.
Njegov lik odlikuje se drugačijim temperamentom; Verlaine je
stariji od Rimbauda, on mu je svojevrsni mentor, ozbiljniji je i
odmjereniji. No istovremeno je alkoholičar i obiteljski nasilnik,
koji se nalijeva apsintom pa psihički i fizički zlostavlja
suprugu Mathilde (Katarina Arbanas), nakon čega
ga obuzimaju osjećaji krivnje i očajanja.
Verlaineovi nasilni ispadi u predstavi su ispali gotovo
stilizirano, bez snažnije emocije, a motivacija koja pokreće
Verlaineov lik i njegova unutarnja previranja publici su
projicirani većim dijelom opisno. Slično je i s praćenjem
njegovog postupnog psihološkog raspada, uzrokovanog alkoholom i
rastrganošću između supruge i ljubavnika, koji završava
poznatom situacijom u kojoj Verlaine hicem iz pištolja, sasvim
rastrojen, pogađa svog ljubavnika u ruku.
Kao što je Prga suzdržaniji u prikazu Verlaineovog unutarnjeg
stanja, tako je suzdržaniji i u izražavanju afekcije prema
Rimbaudu. Spomenimo i to da tradicionalnije usmjeren dio publike
s ovom predstavom, čini se, ne bi trebao imati problema bez
obzira na temu, jer se prikaz fizičkog ljubavnog odnosa između
dvojice pjesnika svodi tek na jedan kratki fingirani poljubac u
usta te više ili manje strastveno grljenje u nekoliko navrata.
Hamptonova drama bazira se na stvarnim događajima i činjenicama
iz života Arthura Rimbauda i Paula Verlainea. Glavnina radnje
prati njihov odnos koji traje oko dvije godine, počevši od
upoznavanja u Parizu 1871., nakon čega vrlo brzo započinju
zajednički boemski život u francuskoj prijestolnici te, s
prekidima, u Londonu i Bruxellesu. Scenografija Lea
Vukelića, uz video-projekcije Damira
Chytila, efektno je oslikala atmosferu pariških kavana
toga doba, kao i derutnih potkrovnih stanova u kojima su
obitavali. Kostimografija Žarke Krpan također
prati vremenske zadatosti, a glazbu potpisuje Vid Kralj
Novak.
Iako predstavu nose Nikša Eldan i
Marinko Prga kao Rimbaud i Verlaine, ostali
glumci dobro su iskoristili svoju skromnu minutažu, i to u
dvostrukim ulogama. Tako Katarina Arbanas glumi
Mathilde, Verlaineovu suprugu, te Isabelle, Rimbaudovu sestru;
Ljiljana Bogojević je Madame Mauté de
Fleurville i pjesnikinja Charles Cros; Zdenko
Brlek nastupio je kao Monsieur Mauté de Fleurville te
kao pjesnik Jean Aicard; a Filip Eldan igra
pjesnika Étiennea Carjata te ulogu Suca.
Prve sljedeće izvedbe predstave ‘Potpuna pomrčina’ na
rasporedu su 21. i 22. ožujka u 19,30 sati na Velikoj sceni HNK u
Varaždinu.