Nedavno je na službenim stranicama Centra za mlade, mada je to oksimoron jer da bi nešto bilo službeno, mora imati i pravnu osnovu, objavljen tekst pod naslovom ‘Vergilija protiv svih’. Tekst završava dramatičnom prijetnjom: ‘Vergilija je prisutna kad koristiš svoj um i dekonstruiraš gluposti kojima nas zatrpavaju svakog dana. Vergilija sjaji kad se stvari kreću u smjeru društvene promjene. Vergilija je nezasitna želja za pravdom. Vergilija će biti vaša najgora noćna mora.’ I tako bi.
Šuška se da će Centar za mlade iliti VAKUUM dobiti novi prostor i to prostor u kojemu je nekad davno djelovalo Društvo naša djeca, a danas Radio Varaždin. Ta odluka nije dočekana s oduševljenjem mladih već je dočekana na nož. Prostori koji su uređeni, koji su grijani i koji imaju svu infrastrukturu za intelektualno djelovanje mladih – imaju jedan nedostatak u očima nekolicine (mladih) – nemaju 500 mjesta za koncerte koje su organizirali u Domu željezničara i redovito se tražila karta više. Not! Budimo realni danas 500 karata može prodati samo Maja Šuput, a ne program Centra za mlade ili bilo koje druge ustanove u kulturi. A organiziranju koncerata Centar za mlade ne bi ni trebao služiti. Ali to sve je jedna druga tema. Prostor bi se mladima dao prema principu “ključ u ruke” – znači plaćene režije. Tko još razmišlja? Tko je najslabija karika? Tko je Vergilija?
U čemu su mladi uspjeli?
U Varaždinu u kojemu svoje stalne prostore čekaju Galerijski centar Varaždin, Turistička zajednica grada Varaždina, Gradska knjižnica i čitaonica Metel Ožegović, Stančić s galerijom, u kojemu Koncertni ured nema vlastite prostore, kino nam djeluje u zgradi bez vlasničkih prava u suživotu s ugostiteljskim objektom, pozornica HNK nije prilagođena modernom teatru, o udrugama koje djeluju u sklopu Tehničke kulture uopće da ne pričam (a cijelo vrijeme RADIMO), mladi su se prije dvije godine uspjeli izboriti da im se na korištenje da Dom željezničara pod uvjetom da generiraju svoje programe i dokažu potrebu za jednim takvim centrom. Nešto se tamo generiralo, ali se u zadnje vrijeme počelo i plesti. I ne mislim na igle i vunu, već na pravo pletenje. Mladi se bore s hladnim prostorom i ne mogu obavljati svoje djelatnosti poput gledanja filmova, slušanja predavanja, igranja društvenih igri, izrade tijesta i sličnih aktivnosti koje se tamo odvijaju jer im je – zima – pa su se počeli žaliti. I na hladne prostore, ali i na ‘hladan’ odnos Grada prema njima.
U tom istom hladnom i negrijanom Domu željezničara, već godinama prije mladih i za vrijeme suživota s mladima, KUD HŽ ima probe. Imaju više od 100 članova i nijednom se nisu javno pobunili da im je hladno u tom istom hladnom i negrijanom prostoru, a cijelo vrijeme vježbaju, nastupaju, osvajaju nagrade i nižu uspjehe. Mislim da rijetki uopće i znaju da su oni tamo. Uz folkloraše u Domu željezničara vježbaju i tamburaši i limena glazba. Što reći? Oni koji znaju što rade, rade to i sretni su jer uopće imaju mogućnost. Svaka im čast!
U čemu mladi nisu uspjeli?
Zgrada Doma željezničara nije u vlasništvu Grada Varaždina i ulaganje u tu zgradu bilo bi skupo i apsurdno. Pogotovo jer novaca nema ni za osnovne potrebe u nijednom sektoru. A ako se nije grijalo za folklor, ne vidim zašto bi se grijalo za igranje Čovječe ne ljuti se jer to se može igrati i u nečijoj sobi ili podrumu. Samo se zamoli mama da ne smeta. Filmovi se i tako ne smiju prikazivati javno bez poštivanja Zakona o audiovizualnim djelatnostima i Zakona o autorskim pravima – nije javni prostor nečija dnevna soba. Koncerti se ne mogu organizirati bez plaćanja ZAMP-u. I tako dalje. Zato, unatoč, usprkos, svejedno (kako god vam paše) je taj isti Grad Varaždin mladima ponudio alternativu – grijani prostor Radija Varaždin. Jer je to navodno bio najveći problem mladih – hladnoća, a ne programi. A mogao im je Grad isto tako reći – nemate pravnu osnovu, nemate pravo na gradski prostor. Ali nije. Pružio je mladima ruku koji oni sada grizu kao pirane na dopustu, umjesto da šute i dostojanstveno počnu razvijati vlastite programe, a ne da promoviraju tuđe djelatnost kao svoje. Jer kad se sve ogoli, kad se sve suradnje maknu – VAKUUM je doslovno – prazan prostor.
Kao što piše na službenim stranicama Centra za mlade, VAKUUM je inicijativa koja će se budućom formalizacijom razviti u savez udruga mladih i za mlade Centar za mlade grada Varaždina. Od šest udruga koje su inicijalno ušle u prostor Doma željezničara, ostale su dvije – Varaždinski underground klub (V.U.K.) i Era slobodnih ruku.
Znači mladi okupljeni pod imaginarnim kišobranom VAKUUM nisu uspjeli oformiti savez udruga mladih – jer udruga mladih nema (dovoljno). Također nisu uspjeli osnovati čak ni udrugu mladih koja bi kao pravna osoba djelovala unutar nekog gradskog prostora. A svejedno će ga dobiti. Ako ga ne žele, znam ja nekolicinu koji bi bili zadovoljni time i više nego zadovoljni. Dokaz je to samo da ono što dobiješ lako i preko noći, bez da si prošao devet krugova pakla, ne znaš cijeniti. Ostaneš zauvijek u limbu. U onom istom limbu iz kojeg nije uspio izaći ni Vergilije, a kamoli će Vergilija.
Najžalosnije je to da će vjerojatno zbog nekoliko glasnih samoprozvanih vođa mladih biti srušeni mostovi za suradnju generacijama koje dolaze. Prilika je ovo koja se ne smije gledati kroz vlastite sebične oči, već kroz oči zajednice, svih mladih, potreba i mogućnosti. Prilika je to da mladi pokažu da nisu bahati, da razumiju društvo i zajednicu u kojoj djeluju i da znaju da je za napredak potreban rad i program. Da pokažu da su vrijedan i konstruktivan dio društva, a ne da padnu u zamku svih ranijih pokušaja u čijoj realizaciji je ova generacija dogurala najdalje – dajte nam velike prostore, grijte nas i ne pitajte što ćemo raditi. Zar su oni bolji od nas? Nas budala koji pišemo programe, projekte i koji se financiramo iz tisuću izvora? Moramo se opravdavati, plaćati autorska prava, ZAMP, režije, tražiti dozvole, baviti se administracijom. No ja i dalje vjerujem da postoje mladi koji u novom prostoru vide priliku i koji će uspjeti.
Iako se Vergilija i VAKUUMOVCI ne mogu prijaviti na javne potrebe Grada Varaždina ili na neke druge pozive koji financiraju udruge mladih i njihove programe, ne zato jer nemaju programe, nego jer ne djeluju prema zakonima Republike Hrvatske – barem onda kao zastupnici civilnog, ako već ne civiliziranog društva, ti isti samoprozvani vođe mladih mogu kao građani sudjelovati u javnoj raspravi pa izraziti svoje mišljenje na temu financiranja programa udruga mladih (ili tražiti financiranje pojedinca kao javnu potrebu). Tekst poziva za javnu raspravu o financiranju javnih potreba Grada Varaždina prenosim u cijelosti:
U razdoblju od 11. studenog do 25. studenog 2015. godine provodi se savjetovanje sa zainteresiranom javnošću povodom donošenja Odluke o financiranju javnih potreba Grada Varaždina.
S obzirom na to da je Vlada Republike Hrvatske donijela Uredbu o kriterijima, mjerilima i postupcima financiranja i ugovaranja programa i projekata od interesa za opće dobro koje provode udruge s ciljem uređenja sustava financiranja programa i projekata udruga, a slijedom novog Zakona o udrugama, Grad Varaždin je utvrdio potrebu izrade i pripremio Nacrt odluke o financiranju javnih potreba Grada Varaždina. Tom odlukom se definiraju i utvrđuju kriteriji, mjerila i postupci za dodjelu i korištenje sredstava proračuna Grada Varaždina udrugama čije aktivnosti doprinose zadovoljenju javnih potreba i ispunjavanju ciljeva i prioriteta definiranih strateškim i planskim dokumentima Grada.
Cilj provođenja savjetovanja je prikupljanje mišljenja, primjedbi i prijedloga javnosti, obzirom da se Odluka odnosi na pitanje od interesa za opće dobro.
Materijali i obrasci relevantni za savjetovanje kao i sam Nacrt odluke, nalaze se na web stranicama Grada Varaždina (http://www.varazdin.hr/hr/gradsko-vijece/plan-normativnih-aktivnosti).
Svoje doprinose javnom savjetovanju moguće je dostaviti isključivo putem priloženog obrasca zaključno do 25. studenoga 2015. na adresu Grad Varaždin, Upravni odjel za društvene djelatnosti, P. Preradovića 10, Varaždin s naznakom ‘Primjedbe, prijedlozi i mišljenja na Nacrt odluke o financiranju javnih potreba Grada Varaždina’ ili na e-mail adresu danijela.vusic@varazdin.hr također putem obrasca.
