Kad pitate predškolca što očekuje da će raditi u prvom razredu on spremno odgovara: ‘Učit ću čitati, pisati i računati!’.
Naravno, ima djece (manji broj) koji su vještinu čitanja i pisanja svladali (što svojom voljom, što ‘pod moraš’) i prije polaska u prvi razred, ali većina prvašića dođe kao predivna tabula rasa. Pa ih se sve strpa u jedan razredni odjel. I čitače i polučitače i nečitače. Pa u tako šarolikom okruženju krećemo s početnim čitanjem i pisanjem. Dok se ovi koji su vještinu čitanja i pisanja već usvojili dosađuju nad globalnim čitanjem JE, U, NA, IMA, I i sl. tabule rase muku muče s usvajanjem slike tih riječi.
Svaki početak je… dosadan
Pripremno razdoblje nekim je prvašićima zabavno, nekima dosadno, a nekima prilično stresno. Visokomotiviranim i zrelim klincima je zabavno, već dobrim čitačima je dosadno, a prosječnom prvašiću stresno zato što mora i usvojiti slike riječi (globalno čitanje) i raditi predvježbe za finu motoriku ruke u vidu crtica, kružića, polukružića i sličnih crtarija i to od tamo neke crte do druge crte.
Olovke većina prvašića drži ko motike (bolje da se ne ulazi u raščlambu tko, kako i zašto nije na vrijeme uočio nepravilno držanje olovke, znamo samo da dijete ne uhvati olovku / bojicu prvi put u ruke kad dođe u školu).
Učiteljica kruži ko jastreb po razredu i ispravlja to pogrešno držanje olovke. Za vrijeme kad se napravi krug od jednog do drugog učenika onaj prvi kojem je držanje ispravljeno je već premetnuo olovku u svoju startnu poziciju u ruci. Pa kružimo ispočetka.
Imaju li klinci tehničke olovke špice od tiskanja frcaju na sve strane. Imaju li, pak obične HB olovke neki obave dubinsko oranje po pisanki. I onda se kroz cijelu pisanku vidi što su napisali na prvoj stranici. Ispisivanje jednog reda kosih crtica u pisanku traje i traje i traje.
Mali perfekcionisti brišu svaku crticu koja po njihovom mišljenju ne zadovoljava kriterije demonstrirane učiteljičine crtice. Oni drugi u petoj brzini iscrtaju cijeli red neuredno do bola i viču da su gotovi. Njih ne zabrinjava previše što bi i mačak sa šapama ljepše ispisao.
Čitam ti priču
Globalno čitanje je druga priča. Prvašići čitači umiru od dosade na slikorečenice tipa MAMA IMA ANU. / JABUKA (nacrtana) JE NA GRANI (i grana je naravno nacrtana). Nečitači muku muče zapamtiti sliku riječi ili pokušavaju naučiti čitati. E tu učiteljima u pomoć dolaze web 2.0 alati u kojima se učenicima rade razne edukativne igrice uz pomoć kojih početno čitanje činimo zanimljivijim (ako, NARAVNO, imamo računalo, projektor i internet vezu u učionici).
Znamo da je čitanje osnova učenja svega, bitno utječe na uspjeh u školovanju, stoga je vrlo važno baš čitanju posvetiti najviše pune pozornosti. Čitati ne znači samo pravilno izgovarati napisane riječi.
Čitati znači razumjeti smisao i sadržaj napisanog. Uzalud si ti nešto lijepo i izražajno i brzo pročitao ako nemaš pojma što piše.
(M)učimo se pisati
Imam prvi razred. Učim se pisati već četvrti ili peti put. Mislim, naravno, na novi, svježi slovopis. Prvi put učila sam pisati prema dobroj staroj početnici Ede Vajnahta Naš put (1, 2, 3). Pisali smo okomita, lijepo zaobljena slova. Na fakultetu smo tesali metodiku hrvatskog jezika prema početnicama Dobro jutro 1, Dobro jutro 2 i Dobro jutro 3, a prema njima sam i učila pisati svoje prve generacije učenika.
E a onda je počelo. Prvo smo devedesetih dobili novu početnicu koja se zvala Hrvatska početnica i prema njoj smo morali pisati krasopis, koso pismo koje zahtijeva drugačije držanje pisala, inzistiralo se na nalivperima i bilo je strogo zabranjeno ukošavati pisanke.
Maltretirali smo klince da pišu kosa slova, packali su sve živo nalivperima (sve dok nisu smislili ona pametna nalivpera slična penkalama), izgnjavili ih do stupnja lagane averzije prema školi, a oni bi već u drugom razredu pisali kako koji mili moji. Sav znoj prvoj razreda bio je uzaludan. Najteže je bilo ljevacima.
Poslije Hrvatske početnice došla je ‘ispravka krivih navoda’ pa se ukošenom krasopisu pristupilo malo mekše. Slova su se zaoblila, nisu više bila toliko ‘zacifrana’, a niti nagnuta.
Umjesto nalivpera preporuka je bila da se piše penkalom. Klinci griješe, derali su stranice pisanki i početnica gumicama sve do pojave blaženog korektora i još blaženije ‘piši – briši’ penkale.
Prošle godine na snagu je stupio novi slovopis, novo rukopisno pismo. I opet je sve drugačije. I opet učitelji uče pisati. Učitelji razredne nastave odsjedili su sate i sate na stručnim aktivima, seminarima i predavanjima na temu ‘Zašto je važno novo rukopisno pismo’, ‘Kako pravilno pisati’ i sl. i dr., utetovirali su nam u glave da moramo pod cijenu života pisati i inzistirati na pisanju baš tako kako su stručnjaci odredili da je najljepše, najlakše, najsve.
I to do kraja četvrtog razreda. I ocjenjivati poštivanje pravila slovopisanja. U prijevodu: ocjenjivati lijepo pisanje. No, u cijeloj rukopisnoj priči ima i jedan prilično veliki propust. Stručnjaci su zaboravili da u razrede, od prvog pa nadalje, ulaze i predmetni učitelji – naime, djeca imaju i strani jezik i vjeronauk. A učitelje stranih jezika i vjeroučitelje nisu upozorili na neophodnost inzistiranja na novom slovopisu, niti su njih educirali da moraju pisati djeci tako i nikako drugačije.
Biblioteka: Početnice
Svakakve su nam početnice prošle kroz ruke. I kako svaki cigo svoga konja hvali tako i izdavačke kuće hvale svoje početnice. Nakon dugogodišnje uporabe početnica Naš put 1, 2 i 3 pa iza njih Dobro jutro 1, 2 i 3 evo nam cijele palete početnica: Hrvatska početnica, Prvi koraci, Slovo po slovo, Pčelica, P kao početnica, Početnica knjiguljica, Tajna slova itd. vjerujem da ih nisam sve postojeće nabrojala.
Mi pišemo
Moji prvašići su već naučili pisati i čitati sve otvornike (za neupućene: to su vam nekadašnji samoglasnici, odnosno vokali). Sad već neko vrijeme ko magarci njačemo IA IA IA, urlamo UA UA UA, ojkamo OI OI OI. Jedva čekam obraditi neko konkretno slovo.
Inače, u novom slovopisu veliko tiskano slovo U dobilo je nogu. Srećom, ostali otvornici izgledaju isto. Srećom velim, zato što me ovi koji već znaju pisati malo ispod oka sumnjičavo gledaju pogledom ‘Jel’ se našoj učiteljici malo izmiješalo ili što?’ jer što fali njihovom naučenom U bez noge. Sljedeće slovo koje pišemo je slovo M. Iz četiri poteza, striktno prema zadanim strelicama (dolje 1, dolje 2, dolje 3, dolje 4, ništa gore – dolje). A njihova učiteljica vikendom uči pisati pisana slova. Ponovno.
