I učitelji su samo ljudi. Od krvi i mesa. Kao i nekoliko milijuna ljudi na kugli zemaljskoj, i oni imaju Fejs. I usred ljeta, nemali broj njih opali status: ‘Fale mi moja djeca!’
Pri tom se ne misli na vlastitu, rođenu djecu, već im fale njihovi učenici. Najviše cvile učiteljice razredne nastave, one od prvog do četvrtog razreda. One i jesu djeci k’o druge mame. S njima su pola dana četiri godine. Cvile i ovi iz predmetne nastave. Fakat neka čudna sorta ljudi. Homo edukatorius vulgaris. Kome normalnom na godišnjem odmoru fali posao?
Učiteljica na plaži
Učiteljicu se na plaži lako prepozna. Okružena je gomilom nepoznate djece. Ko muhe na med za nju se zalijepe klinci. Tuđi. Nepoznati.
Nanjuše ju ko mačka ribu. Profesionalnom deformacijom, a poglavito nakon statusa ‘Fale mi moja djeca’, svaka učiteljica odašilje neku čudnu frekvenciju na koju se ko magneti uhvate tuđi klinci i čim se skupi hrpica od barem tri klinca, krenu organizirane igre u moru (rijeci, bazenu…), poduke plivanja, razgovori ugodni.
Učiteljica u trenu zaboravi da je na zasluženom godišnjem odmoru i prihvati se nagonski bavljenja s djecom.
FB prijateljstva
FB profil imaju učitelji. Ali imaju i učenici. Od onih najmanjih do najvećih. Neš’ ti problema napraviti jedan, dva, tri, deset FB profila. Istina, registracija traži da se unese godina rođenja, kao ima starosni limit. Pffff. Pa ja na fejsu mogu imati 25 godina manje, a klinac 25 godina više… Ili koliko mu je potrebno da otvori profil. Sustav nema mehanizam kojim bi provjeravao tko laže, a tko piše istinu. I tako su često učenici stariji od svojih učitelja. Na Fejsu, naravno.
Tko treba kontrolirati klince na Fejsu? Pa roditelji, naravno. U školi djeca dobiju osnovne informacije kako se zaštititi i kako se ponašati na internetu, ali, kao i sve drugo, olako uzimaju ozbiljna upozorenja. I zato je tu roditelj koji kod kuće treba imati pod kontrolom što mu klinac na toj društvenoj mreži objavljuje, s kim se tamo ‘druži’ i tko su mu prijatelji. No, često su roditelji manje informatički pismeni od svoje djece pa su klinci bez kontrole jer roditelj kaže: ‘Ja vam to ništa ne razumijem, taj Fejs i to…’
I onda se dogodi situacija: pošalje učenik učitelju zahtjev za prijateljstvom na fejsu. Treba li ga učitelj prihvatiti ili ne?
Argumenti ‘protiv’
Rekli smo već da su učitelji ljudi. Od krvi i mesa. Kao takvi, jedu, piju, zabavljaju se, feštaju, zezaju… I objavljuju na svom FB zidu. Treba li učenik vidjeti fotku svog učitelja kako fešta s pivom u ruci? Naravno da ne treba.
Treba li učenik čitati komentare koje njegov učitelj ne baš najpristojnijim rječnikom izmjenjuje sa svojim prijateljima ili neprijateljima? Naravno da ne treba.
Postoji hrpa statusa koje učenici ne trebaju vidjeti. Privatan život učitelja je njegovo ustavno pravo. Ono, nakon burnog vikenda učitelja, statusa s fotkama i komentarima na Fejsu, dođe klinac u školu i kaže: ‘Oooooo bilo je veselo ovaj vikend?’ Užas.
Učitelji i učiteljice nisu sveci. Imaju svoj život van škole. A učenici ne moraju baš svaki detalj istoga znati. Zato: ne! Učenici i učitelji ne mogu biti prijatelji na Fejsu.
Slabašni argumenti ‘za’
Komunikacija. Olakšana komunikacija između učenika i učitelja.
Veća kontrola ponašanja učenika na društvenoj mreži. Sprječavanje organiziranja grupa koje potiču viritualno nasilje. Utjecaj na sprječavanje govora mržnje. Da, ali!
Za sve navedene argumente ‘za’ postoji kompromis u vidu: drugi profil. Dakle, nadobudni učitelji mogu imati ne samo dva, već nekoliko profila na Fejsu. Jedan svoj zatvoreni, privatni, a drugi otvoren za javnost, za učenike koji to baš tako jako žele, za one koji baš baš baš moraju imati svoju učiteljicu kao frenda na fejsu.
I tu mogu učitelji ostati pristojni, decentni, paziti što pišu, objavljuju, biti učitelji i u svoje slobodno vrijeme. Nadobudni, kažem.
Ali ima tu još jedan ‘ali’. Postoji za takve komunikacije između učenika i učitelja fenomenalna zatvorena i zaštićena društvena mreža Edmodo. Odličan alat za komunikaciju među učiteljima i učenicima, stvaranje grupa, dijeljenje nastavnih materijala, interaktivnu komunikaciju i komunikaciju uopće. Kaže ona stara: sve ima svoje mjesto i vrijeme.
Fale mi moja djeca
Vratimo se na početak. Zaista učiteljicama nedostaju njihova djeca za vrijeme ljetnih praznika. Ma koliko to nestvarno zvučalo. I zato, svaka razglednica koju klinac pošalje s odmora učiteljici vrijedi suhog zlata.
Ne prijateljstvo na fejsu, već dobre, stare, pomalo zaboravljene razglednice. Prije modernih tehnologija, učitelje su u zbornicama pri povratku s godišnjih odmora dočekivale hrpe razglednica njihove djece. I uz razglednice je bilo lakše pričati priču: ‘Kako ste proveli praznike?’
(Slijedi: Pridjevi iliti muke po jeziku)
