Mjesto radnje: Ulica Zrinskih i Frankopana, Varaždin. Vrijeme radnje: subota, oko 22 sata. Likovi: Žena K., 37 godina, Žena M., 21 godina.
Dvije žene hodaju ulicom, poluglasno razgovaraju, vesele su, nasmijane i usredotočene jedna na drugu. Ulica je prazna ili se barem takvom čini. Negdje u blizini velikog kipa pume na dječjem igralištu iza njih čuje se glas iz sjene: “Di ste, kurve!”
Prema deset godina starim podacima, seksualno uznemiravanje na ulici u Hrvatskoj doživjelo je 55 posto žena. Meni se ta brojka čini nemogućom. Uvjerena sam da je svaka žena u nekom periodu života doživjela ovakvu vrstu uznemiravanja.
“Di ste, kurve” bio je tek uvod u agoniju koja je slijedila. Dobro istrenirane višegodišnjim poučavanjem učinile smo sljedeće: pravile se da ništa nismo čule, pognule glave, nastavile tiše razgovor i ubrzale korak.
Društvo uči – ignoriraj i otrpi
Tako nas društvo uči cijeli život – ignoriraj i bježi, otrpi uvredu, ne vraćaj, ne provociraj i ne zovi policiju zbog takve sitnice. Takvi kreteni postoje i najbolje je što prije otići i ne raditi scenu jer bi se moglo dogoditi nešto još gore.
U takvim situacijama događa se nekoliko vrlo bolnih procesa i momenata koje onaj tko ih nije iskusio ne može uopće pojmiti. Izađite na trenutak iz objektivnog, vanjskog promatranja i pokušajte zamisliti.
Prvi osjećaj koji se javlja je STRAH – strah od napada, strah koji je toliko snažan da ga ne možete kontrolirati, strah koji bi da se može zvučno prikazati razbio sva stakla na prozorima okolnih zgrada.
Nakon straha slijedi PONIŽENJE – vi znate tko ste, vi znate koliko vrijedite, a nepoznati čovjek na ulici vas je u trenutku degradirao na hrpu smeća.
BIJES zbog poniženja – baš zbog toga što znate koliko vrijedite odbijate biti hrpa smeća.
NEMOĆ – žene su, nebiste vjerovali, instinktivni, ali i racionalni ljudi poput većine, brza procjena situacije jasno pokazuje da biste u bilo kojem obliku konfrontacije izgubile i vjerojatno prošle s fizičkim ozljedama.
“Di si, maco” je kompliment?
Nakon što nas je nepoznata muška osoba pratila korakom i vulgarnim uvredama neko vrijeme (u jednom trenutku nam se i približila, što je izazvalo potpunu unutrašnju paniku), ipak je odustala. Naša ustrajnost u ignoriranju je urodila plodom ili je jednostavno na drugom kraju igrališta spazio novu žrtvu.
Zašto sve ovo pišem? Zato jer se uznemiravanje žena na javnom prostoru olako shvaća. Zato jer će mnogi od vas reći “Koji kreten!”, a zapravo rade vrlo slične stvari. Jer “Di ste kurve…” moglo je biti i “Di ste mace/male/curke/…” i također je ponižavajuće.
Mislite da sam u krivu? Mislite da je “Di ste, kurve” uvreda, a “Di ste, mace” kompliment?
Da bi nešto bilo kompliment mora se reći s poštovanjem prema osobi kojoj to govorite. Ako se nepoznatoj ženi na ulici obratiš sa “maco”, kako ju to točno poštuješ? Misliš da će mi tvoje “maco” ili bilo što drugo vezano uz moj izgled uljepšati dan? Misliš da ću se osjećati lijepo i ponosno jer me svodiš na moj fizički izgled? I to na tvoju projekciju mog fizičkog izgleda? Zar misliš da i jedan djelić moje sreće gradi činjenica da mi nepoznati muškarac (in)direktno daje do znanja da sam seksualni objekt? To je beskrajno ponižavajuće…
Dobacivanje ženama – kazna 250 eura
U Bruxellesu je prije tri godine donesen zakon kojim se dobacivanje ženama na cesti kažnjava novčanom kaznom od 250 eura. Kod nas ne možeš pozvati policiju ni u slučaju težeg seksualnog uznemiravanja kojemu sam ja bila izložena, nažalost, ne samo jednom. Nitko to ne shvaća dovoljno ozbiljno. Uglavnom se svodi na općeprihvaćeno mišljenje da su to izolirani incidenti koje rade idioti. Zašto među tim izoliranim incidentima nema žena u ulozi napadača? Tko je doživio da žena na ulici dovikuje za muškarcem “Di si, kurvo” Ili “Di si, macane”.
Ulica je još uvijek muški prostor. S time u skladu idu i svi savjeti upućeni ženama kako da se na toj ulici ponašaju, pogotovo noću. Ako ste noću vani bez muške pratnje morate izbjegavati prazne ulice, mračna mjesta, grupe muškaraca ili same muškarce na cesti. U slučaju da vas neki muškarac promatra, prati ili vam se obrati morate izbjegavati kontakt očima i požuriti dalje. Morate pokušati biti što manje upadljive.
Također je bitno kakvu odjeću nosite (ovo je najkompliciranije!) jer svojom odjećom izazivate. Kratke suknje/hlače automatski impliciraju da ste žena koja želi privući pažnju muškarca. Ako k tome dodate visoke pete, dekolte i izraženu šminku sasvim je jasno da ste u potrazi za seksom i tražite da vam se netko na ulici obrati nudeći isto, naravno u najvulgarnijem obliku.
Ako ste kojim slučajem bile toliko drske i pile alkohol više nije ni bitno što si mislite ili govorite – to je jasan znak pristanka na seksualno uznemiravanje. Vi to naprosto tražite!
Zna se što “priliči” ženi
Nekako me sve to podsjeća na istočne zemlje gdje su gore navedene stvari propisane zakonom. Kod nas pisanog zakona nema, ali zna se što se priliči jednoj ženi, a što ne, tj. zna se kako podijeliti žene po kategorijama s obzirom na njihovo ponašanje.
Sama žena na ulici noću je nemoralna žena, žena bez obitelji, žena bez muškarca kojemu pripada. Izazovno obučena žena na ulici noću je kurva (jedino što je jako teško odrediti granicu između izazovnog i pristojnog, ja sam recimo tu subotu na sebi imala baloner).
Pijana žena na ulici noću je već dala pristanak za sve što onom idiotu s početka priče padne na pamet. To što si “takva” žena misli je nebitno.
Zato često imam problema s identifikacijom same sebe jer znam biti žena sama na ulici noću (a imam obitelj), znam biti izazovno odjevena (često obučem suknju), znam malo više popiti (u Lavri/Elephantu/Rogozu… je baš bio onaj dobar dan za zabavu).
Ulica koja pripada svima
Sjetite se samo koliko puta ste čuli ili vidjeli priču koju sam ja doživjela? Što ste u tom trenutku pomislili? Da li ste pitali ili komentirali što je ta žena imala na sebi? Je li bila pijana? I, naravno, zaključili – pa što je očekivala, da joj se tako nešto neće dogoditi?
Ja vas pitam – zašto, za boga miloga, ja moram potisnuti sve svoje želje, svoju radost, svoj izgled i svoje pravo da idem kud želim i kada želim zbog osobe koja si je dozvolila zlostavljati me?! Zašto žrtva mora mijenjati svoje ponašanje?! ZAŠTO JE ŽRTVA NA KRAJU KRIVA ZA ZLOČIN?!
Drage žene, kada budete sljedeći put išle same noću ulicom i doživite vulgarno poniženje od idiota na cesti nemojte kriviti svoju nepromišljenost što se same vraćate kući, svoje kratke hlačice ili pola flaše votke koju ste popile! Krivite njega i samo njega koji si je dozvolio od vas napraviti vreću za istresanje svojih nakaradnih ideja i frustracija! Vi same znate tko ste i koja su vaša prava!
Želim ulicu koja pripada svima!
Ksenija Krčar
