Diskreditacija prosvjeda nije uspjela. Građani su na legitiman način iskazali svoje nezadovoljstvo, dok su neki s društvenih mreža nastavili napadati prosvjednike uobičajenim floskulama da se u gradu konačno 'nekaj dela'.
Jučerašnji prosvjed pokrenut građanskim aktivizmom okupljenih oko
Facebook grupe ‘Varaždinsko smeće’ bio je lakmus
papir i odlična prilika za osjetiti puls asfalta u našem
duboko podijeljenom gradu.
Reakcije vladajućih (ili vladajućeg) na mirnu građansku
inicijativu podsjetile su nas na to da mi još debelo živimo u
dvadesetom stoljeću, gdje je na kritiku sistema partija promptno
djelovala i ugušila svaki otpor.
Iako se naš gradonačelnik trudi predstaviti kao liberalan i
moderan političar, što možemo iščitati iz toga da su u njegovom
timu nekadašnji građanski aktivisti poput
Malenice ili Mladenovića,
stvarno stanje daleko je od prave istine.
Poput njegovog kolege iz Zagreba, oko Čehoka
sjede ljudi koji su svoju šutnju naplatili i tako preko noći
postali dio sustava koji će im pomoći da plate ratu kredita.
Sijanje straha najavom tužbe, za koju ne vidim nikakvu
utemeljenost, truli je potez i rezultat bahatluka kojem smo
upravo mi građani dozvolili da se razmaše.
Mladi Matija Benić koji je performansom odlučio
ukazati na problem smeća ispravno je u izjavi za medije
detektirao da je pozicija sadašnjeg gradonačelnika sasvim
legitimna. A to je zato jer se nismo posvetili mijenjanju
sustava koji omogućava sudski gonjenom čovjeku fotelju iz
koje opet može odlučivati o problemu nastalom upravo za njegovog
mandata.
Na društvenim mrežama pokušalo se diskreditirati skup kao
politički, jer su se njemu odazvali i oporbeni političari,
koji su u svojoj učmalosti jedva čekali da netko odradi za njih
događaj na kojem ih narod neće zasipati trulim povrćem.
Naravno, diskreditacija prosvjeda nije uspjela. Građani
su na legitiman način iskazali svoje nezadovoljstvo, dok su
neki s društvenih mreža nastavili napadati prosvjednike
uobičajenim floskulama da se u gradu konačno ‘nekaj dela’.
Građani koji tako rezoniraju očigledno su politički i ekonomski
nepismeni pa im nije jasno da to ‘kaj se dela’ plaćaju
upravo oni sami pa smo zato obvezatni konstantno propitkivati
poteze vladajućih.
Kult ličnosti kojeg pojedinci njeguju prema sadašnjem
gradonačelniku opet se može usporediti s totalitarnim sustavom iz
prošlog stoljeća, kada su štovatelji vječnog predsjednika
govorili ‘on je krao, ali je i nama dao’.
Ekološka katastrofa i dalje je gdje je i bila. Gotovo je
nevjerojatno da smo trinaestu godinu zaredom dozvolili balama da
truju ljude i budu prva čestitka na ulazu u grad.
Prosvjed je nedvojbeno bio uspješan i treba se
veseliti budućim okupljanjima nezadovoljnih građana, jer je
to jedini korektiv vladajućoj garnituri.
Također, nadajmo se buđenju tihe većine koja se ne želi
kompromitirati zbog iskustva iz 2011. godine, kada su Mladenoviću
poslužili kao odskočna daska za ulazak u politiku.