Razumijem da je teško dići glas nakon svih zastrašivanja koje su vladajući spremni pripremiti, no onda morate biti svjesni da će vas djeca vrlo brzo napustiti, jer je za njih roditelj pojam hrabrosti, a ne indolentni građanin čiji se glas ne čuje nigdje, unatoč tome da se upravo njegovim novcem pravi nered.
Vladavina terorom trećerazrednih partijskih tutleka ponovno je
izašla na vidjelo ovih dana kada smo imali prilike vidjeti napad
na člana grupe ‘Varaždinsko smeće’,
Matiju Mikca.
Mikac je uz grupu građana okupljenih oko ove Facebook-inicijative
jedina svijetla točka i opozicija u našem polumrtvome gradu, koji
kao biser sjeverozapadne Hrvatske zaslužuje da puno češće bude
prikazivan kao pozitivan primjer, a ne grad slučaj.
Dogradonačelnik i poslušnik Zlatan Avar tako je
na njega izvršio neki truli napad s jedinim mogućim ciljem, a to
je zastrašivanje i pokušaj skrivanja prave istine od građana
grada, koji nažalost trenutno nemaju nikakvog predstavnika u ovom
jednopartijskom poludemokratskom društvu čiji je cilj umanjiti
glas javnosti.
Kako drugačije objasniti činjenicu da mu na radnom mjestu prijeti
čovjek koji nije ni sudjelovao u predmetnom razgovoru za kojeg
optužuje Matiju Mikca?
Izbori se svode na jednolične ljude koji ne diraju jedni druge,
već samo upravljaju dobro iskonstruiranom mrežom za koju normalan
i neokaljan čovjek jednostavno nema želuca i volje razbucati ju.
Umjesto priča o smanjenju poreza, prireza i komunalnih davanja
kako bi privukli investitore i pamet te spriječili odlazak mladih
iz grada, mi na vlasti imamo treći ešalon partijaca koji igraju
prljavu igru. Kupili su bazen da se imaju gdje poslikati i
zatvorili dva kafića u centru pa prostor sada skuplja prašinu, a
mogao je i dalje biti komercijalno isplativ.
Domet ovih ljudi je ‘besplatni’ grah i skupljanje jeftilen-poena
na konto naših novaca za koje je poznato da se netransparentno
troše, na što je Matija Mikac brojkama hrabro upozorio.
Mladi ljudi s kojima često pričam nerijetko mi kao najbolju
životnu opciju spominju odlazak na fakultet i izbavljenje iz ove
polumrtve sredine gdje jedan vijećnik vodi bitku protiv buke u
gradu, a najveća partija od svih brine se za bazne stanice dok
nas s ulaza u grad pozdravlja 140.000 tona smeća čija je
očigledna namjena da nam i dalje truje pitku vodu.
Rekli bi ljubitelji zavjera da je nekome cilj iseliti sve
građane, no pitam se kome bi onda vladali i dokazivali poslušnost
amoralni pripadnici političkih elita. Doduše, vidim da stranačka
mladež i partijski ogranci prilično usklađeno djeluju i tako
cementiraju svoju budućnost koja se ogleda u parazitiranju na
grbi nekolicine građana koja još nije digla sidro.
Optužnice, procesi i presude spram gospodina koji dirigira
orkestrom, problemi sa smećem i uhljebljeni ljudi čija je uloga
zastrašivanje onih par koji propitkuju danas je tužna slika i
prilika našeg prelijepog grada s jednom od najboljih
geostrateških lokacija u ovom dijelu Europe.
Da se razumijemo, ovo stanje nije od jučer i za njega smo krivi i
mi građani jer šutimo i nerijetko se prodajemo za neke jeftine
sinekure.
Razumijem da je teško dići glas nakon svih
zastrašivanja koje su vladajući spremni pripremiti, no onda
morate biti svjesni da će vas djeca vrlo brzo napustiti, jer je
za njih roditelj pojam hrabrosti, a ne indolentni građanin čiji
se glas ne čuje nigdje, unatoč tome da se upravo njegovim novcem
pravi nered.
Dok čekate da i s vama operu pod razmislite o cijeloj situaciji i
poslušajte čuveni citat velike Margaret Mead,
koja je rekla ‘Nikada nemojte sumnjati u činjenicu da mala
skupina promišljenih i zabrinutih građana može promijeniti
svijet. Uistinu, dosad su ga jedino oni i mijenjali’.
