Rijetko koji normalan prosvjetar voli odlaziti na izlet s učenicima. Bez dva - tri normabela (ili slična preparata) nikome nije baš svejedno biti odgovoran za dvadesetak tuđe djece. Moraš definitivno biti mazohista kako bi uživao u nečem takvom.
Došlo je ono doba godine koje vole putničke agencije i učenici,
užasavaju ga se učitelji i gunđaju roditelji. Da, doba je
učeničkih izleta, izvanučioničke nastave, terenske nastave,
maturalaca i ostalih oblika nastave izvan škole.
Rijetko koji normalan prosvjetar voli odlaziti na izlet s
učenicima. Bez dva – tri normabela (ili slična
preparata) nikome nije baš svejedno biti odgovoran
za dvadesetak tuđe djece, odvesti ih i vratiti
roditeljima žive i zdrave, paziti na njih tih dvanaest i više
sati, ili koliko već izlet traje, da se nekome nešto ne dogodi,
da se netko ne izgubi, prebrojavati ih milijunti put i uspaničiti
se kad jedan nedostaje.
Moraš definitivno biti mazohista kako bi uživao u nečem
takvom.
Kako na izlet
Kako uopće dođe do realizacije nekog izleta? Sve mora biti po
pravilima, Pravilniku i propisima. Na početku školske godine
napravi se plan izvanučioničke nastave i odredi se tko će kamo na
kraju nastavne godine ići na izlet.
Zatim se, jedno dva mjeseca prije izleta, objavi javni
poziv agencijama u kojem stoji što se od izleta očekuje, ono,
koje se znamenitosti treba obići i koja mjesta posjetiti. Onda
agencije pošalju svoje ponude. Moraju biti idealno bar tri
ponude, no ponekad nema više od dvije.
Onda se daje roditeljima da odaberu čiju će ponudu prihvatiti. Pa
se skupljaju roditeljske suglasnosti. (Koje se onda čuvaju u
školi tri godine.) Onda se pristupa realizaciji izleta na način
da se prije izleta piše izvedbeni plan izleta, a nakon njega se
piše izvješće.
Ima tu posla. Nitko se od tog posla preznojio nije, ali se
je napisao i namejlao i natelefonirao dok nije sve uskladio. Nisu
poslovi samo oni gdje se znojiš. A i najčešće se to
telefoniranje, mejlanje i dopisivanje s agencijom provodi u
slobodno vrijeme nastavnika, kad nema nastave. No dobro, i to je
za ljude i samo je jednom godišnje. Većinom.
Cijene
Roditelji najčešće izaberu agenciju koja je za par kuna jeftinija
od neke druge. Čak i deset kuna igra ulogu. Sve ostalo u ponudama
je manje – više isto, osim cijene. A cijene su uglavnom
astronomske. Tako za izlet iz Varaždina u Karlovac i posjet
akvariju cijena izleta iznosi 180 kuna, s posjetom Parku znanosti
u Oroslavju.
Nedavno je u medijima (slobodnadalmacija.hr) objavljeno pismo
ljutitog roditelja koji je ostao zaprepašten cijenom dvodnevnog
izleta iz Zagreba u Zadar i Šibenik sa spavanjem u hostelu i
posjetom NP Krka, sve za 800 kuna. Da je puno – puno je.
Ulupati 800 kn za dva dana, fakat je puno. I to bez džeparca.
Dakle, za dva dana som kuna fuuuć.
Cijene maturalnih putovanja po Lijepoj našoj dosežu nebesa, ali
što ćemo kad nam je domovina skupa. A nitko nema sluha da se
barem našoj, hrvatskoj djeci, omogući da u crkve i muzeje ulaze
besplatno pa će im tako ulaz u trogirsku katedralu, primjerice,
naplatiti 10 kuna po učeniku.
Naplatit će učenicima sve što se naplatiti može. Nema veze što
postoji slogan ‘Upoznaj svoju domovinu kako bi je više volio’,
učenici plaćaju i ulazak u nacionalne parkove i svugdje
drugdje.
Sve su (opet) krivi učitelji
Da se vratimo onom ljutitom tati. Dakle on se s pravom ljuti na
cijenu dvodnevnog izleta. Međutim, agencije imaju svoja
opravdanja zašto je cijena takva. Ljute se i ljudi koji su se
javili na društvenim mrežama prokomentirati cijene učeničkih
izleta.
Sve stoji, sve je OK, ali onaj koji kaže (copy / paste): ‘A škola
to nazove nastavom u prirodi… je nebuloza… jer bi
školovanje, odnosno prisustvovanje nastavi učenika trebalo biti
besplatno…a mislim da bi i učitelji trebali platiti svoj dio pa
bi i roditeljima cijena bila manja… ovako se plaća i njima koji
dobivaju plaću za izvođenje nastave. Ipak pretjeruje.’
Pazi ideje: da učitelj plati da odradi svoj posao. Ono, plaćam da
radim. Ljudska je glupost zaista beskonačna.
Ili (copy / paste): ‘Pa i nama iz Dalmacije za Gorski Kotar, dva
noćenja i jedan dan… 1100 kn…to je naše
školstvo…’. Ne, gospođo, nije to ‘naše
školstvo’ nego naša domovina, naše agencije i naša
skupoća.
Prigovara se i da učitelji poberu dnevnice za te izlete. Aha.
Dnevnica je tolika da učenici često imaju više novaca sa sobom
nego učitelji. Dnevnica učitelja pokrije sendviče i kavu.
Mijenjam svoju dnevnicu za odlazak na izlet umjesto mene. Još i
doplatim. I laž je da agencije učiteljima zauzvrat što se
koriste njihovim uslugama osiguravaju ljetovanja. Ja bi. Svi bi
mi. Rado. Ali ne ide. Nitko ne nudi.
Mislim da nitko ne bi bio sretniji od prosvjetara da se ti izleti
ukinu. A nije teško odustati od izleta. Dovoljno je da roditelji
ne potpišu suglasnost i izleta nema. Nigdje ne piše da dijete baš
baš mora ići na izlet.
Jedino su roditelji ti koji prljavim igrama agencija i visokim
cijenama mogu stati na kraj. Roditelji biraju i agenciju i
aranžman i ništa im nakon odabira ne daje za pravo da plaču nad
odabranim. A još manje imaju pravo optuživati učitelje za skupoću
izleta.
Učenici izlete vole. Učitelji ih ne vole. Izlete mislim.
Roditelji ih ne vole. Izlete. Jer ih moraju platiti i još uvaliti
klincima koju kunu ‘da im se nađe’ pa da mogu nakupovati
kineske gluposti na kramarskim štandovima. Tako je bilo i bit će
sve dok netko ne kaže: ‘dosta je izleta’.
MariKuana
Bio je jedan ispit iz Prirode i društva, bio jedan učenik i dao
odlične odgovore na postavljena pitanja u ispitu. Zaštićena
životinja u RH mu je poskok (sasvim korektno, zašto ne bismo
zaštitili poskoka), a zaštićena biljka mu je mariKuana.
Čulo dijete negdje o marihuani, kao zabranjena je pa si je
protumačio da je zaštićena. Realno gledano, možda i jest, budući
da se ne smije brati.