'Ukoliko je dijete slab čitač i u nižim razredima osnovne škole, javljaju se problemi kod razumijevanja pitanja i iz matematike i iz prirode i društva, dakle na svim područjima gdje se traži vještina čitanja dijete koje je slab čitač doživljava neuspjeh.'
Muke po e-matici
Kraj svake nastavne godine obilježava veselje s e-maticom.
E-matica je divno e-mjesto gdje se pohranjuju e-podatci o
učenicima, gdje se ispisuju svjedodžbe i gdje prosvjetarima cvate
cvijeće. E-matica je i mjesto gdje se skupljaju razlozi za
povećanom potrošnjom Normabela.
E-matica i e-dnevnik su povezani, sve što piše u e-dnevniku
e-matica povuče. Aha. Malo sutra. Izvannastavne aktivnosti,
izvanškolske aktivnosti i izostanci se moraju unositi ručno,
‘pješice’. To i nije neki veliki problem ukoliko e-matica
normalno radi.
Samo što e-matica normalno radi isključivo u večernjim i
kasnonoćnim satima, jer kad svi ujutro navale na pisanje
administracije po školama, e-matica totalno prolupa.
I onda upišeš to što treba, klikneš na ‘snimi’ i gledaš
kako se strelica vrti… i vrti… i vrti… e da bi nakon nekoliko
minuta pisalo: ‘Greška u radu sustava ili greška u aplikaciji;
Povratak ili nastavite dalje bez snimanja’. I tako u
beskonačnost. Više i ne brojiš koliko puta si bezuspješno kliknuo
‘snimi’. Dok e-matica svoje odvrti možeš skuhati ručak, najesti
se, istuširati i odrijemati dobar komad.
Error!
Kad napokon uspiješ sve snimiti, zaključaš
svjedodžbe, poželiš ih ispisati, kad ono opla, nekoliko
svjedodžbi nije uspješno zaključano i onda ponovno: odaberi
učenika, klikni na ‘zaključaj svjedodžbu’. Iskoči pitanje:
‘Jeste li provjerili podatke i sigurno ih želite
zaključati” Da, pobogu, želim, željela sam i prvi put! I
onda zaključavanje: vrti… i vrti… i vrti i onda nakon nekoliko
minutica osvane: Error!
Kad ti tako propadne cijelo jutro u nadmudrivanju s e-maticom,
poželiš odustati i ipak se posvetiti uređivanju e-matice tamo
negdje oko ponoći, iskoči ti pitanje: ‘Želite li napustiti
stranicu bez snimljenih podataka?’.
To je živo!
Cijela priča oko e-matice neodoljivo podsjeća na pripovijetke
Ephraima Kishona, ponekad pomisliš da e-matica ima protiv tebe
nešto osobno kad te toliko muči i maltretira. E-matica kao da
svakog kraja nastavne godine oživi i počne se iživljavati nad
prosvjetarima. Ono, kad si napokon gotov, kad je sve zaključano i
svjedodžbe ispisane, osjećaš se kao da si osvojio Mount Everest.
Pobijedio si e-maticu. Zaslužio si godišnji odmor!
Zašto djeca trebaju puno čitati
Nedavno je na školskom portalu izašao razgovor s Anitom Peti –
Stantić, profesoricom poredbene slavenske lingvistike i
slovenskoga na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.
U razgovoru profesorica Peti – Stantić objašnjava kako
postoj razlika između ‘čitača’ i ‘čitatelja’. Čitač je
osoba, dijete koje je naučilo u prvom razredu čitati, svladalo je
slova i tehniku čitanja.
Čitatelj je pak ona osoba koja s uživanjem i iz potrebe čita.
Profesorica Peti – Stantić tvrdi da je čitatelja u Hrvatskoj
vrlo malo. Pogotovo je malo djece čitatelja. Mladi odbijaju
čitanje, poglavito čitanje duljih tekstova.
Ne jednom se je dogodilo da se ‘zanimljivost’ i
‘poželjnost’ knjige za lektiru mjerila u broju stranica.
Ono, postavi jedan klinac drugome pitanje kakva je knjiga iz
lektire, a ovaj odgovara: ‘Ah, duga je, ima preko sto stranica’.
Kad kažeš učenicima da si pročitao, primjerice, Zagorkinu Gordanu
koja se sastoji od dvanaest tomova sa po oko sedamsto stranica
zinu i gledaju te kao osmo svjetsko čudo. Pitanje koje im se u
očima pojavi je: ‘Tko je lud da toliko čita?’.
Čitati treba djeci od malih nogu
Profesorica Peti – Stantić kaže: ‘Za čitanje dužih tekstova
potrebna je vježba koja ne počinje kad se krene u školu, nego
znatno prije toga. Pritom je uloga obitelji iznimno važna. Ako
roditelji ne shvate da je djeci potrebno jako puno čitati
odmalena, ali i to da je potrebno čitati s njima i kad djeca
nauče samostalno čitati, u školskoj se dobi pojavljuje problem s
čitanjem…’ (izvor: skolskiportal.hr).
Prema prof. Peti – Stantić mladi ljudi slabo čitaju i zato
što se ne stignu zaljubiti u tekstove, budući da su im brojni
drugi sadržaji dostupniji, a za zaljubljivanje u tekst
treba mnogo vremena i intelektualnog napora.
Zašto je slabo čitanje uzrok problema u školi
Kad učenik dođe u peti razred i dolazi u situaciju da odjednom
ima puno različitih nastavnih predmeta, a ako nije dobar čitač,
svaki čin čitanja zahtijeva kod njega puno vremena.
U novim udžbenicima iz djeci novih nastavnih predmeta nalazi se
tako gomila nepoznatih riječi, gomila teksta koji treba i
pročitati i razumjeti i, u konačnici, naučiti. Kad dijete koje
nije funkcionalni čitač gubi puno vremena za čitanje obveznih
sadržaja i učenje, ne ostaje mu baš vremena za čitanje onoga što
bi ono možda htjelo.
Ukoliko je dijete slab čitač i u nižim razredima osnovne škole,
javljaju se problemi kod razumijevanja pitanja i iz matematike i
iz prirode i društva, dakle na svim područjima gdje se traži
vještina čitanja dijete koje je slab čitač doživljava
neuspjeh.
Onaj tko čita, taj čita sve više i više, sve bolje i bolje, sve
dublje, zanima ga sve više, dok onaj tko ne čita, čita sve manje
jer mu svako čitanje predstavlja problem i napor. Što se manje
čita to je manja mogućnost da će se uspješno svladati i vještina
čitanja i čitanje s razumijevanjem, ali i da će se razviti od
čitača čitatelj.
I što sad?
Zbog budućeg uspjeha djeteta u školi, potrebno ga je preko
ljetnih praznika poticati na što više čitanja, ne samo lektire
koja se predviđa za razred u koji će ići, već knjiga koje dijete
samo izabere i koje ga zanimaju.