Nismo mi nikakvi ljubitelji sporta kojem želimo razvoj, već volimo biti bitni kad je bitno, uzdići tu šahovnicu i izreći rečenicu: 'Volim svoju domovinu'. Živimo od riječi, a ne djela.
Što se jučer slavilo? Prvi Dan zajedništva, ponosa i
sreće. Tko je pokrenuo obilježavanje tog dana? Izbornik
hrvatske reprezentacije Zlatko Dalić i
Organizatori bez granica. Što je to Dan zajedništva, ponosa i
sreće? Na taj dan 2018. godine srebrni hrvatski nogometaši
vratili su se sa Svjetskog prvenstva u Rusiji u svoju jedinu
domovinu.
Uvertira je bila spremna. Idemo ponoviti doček u Zagrebu, Splitu,
Omišu, Slavonskom Brodu, Karlovcu, Varaždinu… Ljudi će izaći na
ulice u ‘kvadratićima’, pjevat će se domoljubne pjesme, opet će
vladati opća euforija zbog koje ćemo zaboraviti gdje i kako
živimo.
– Uz našu repku, Hrvatska je puna života. Pokažimo to –
javio se iz dalekih krajeva Ivan Rakitić.
Bio je, međutim, daleko od istine, jer prema viđenome u emisiji
HRT-a ‘Kako smo dočekali Vatrene’ i izravnim uključivanjima na
‘feštu’ u Varaždinu, Vukovaru, Zadru i Splitu malo koga je bilo
briga što se taj dan slavi. Ili jednostavno ljudi nisu imali
vremena zbog godišnjih odmora prošetati do gradskih trgova.
Navodno je repriza dočeka organizirana u još nekoliko desetaka
hrvatskih gradova, ali od tamo nije bilo ni slike ni tona.
U Splitu je reporterka imala dva sugovornika koji su više
govorili o tome kako je bilo prošle godine, nego što se trenutno
događa na splitskoj rivi, koja bi vrlo vjerojatno bila prazna da
nije vrhunac turističke sezone, a upravo to se vidjelo i u
javljanju. Pokoji zainteresirani turist gleda u pozornicu s koje
trešti Severinina ‘Tvoja prva djevojka’.
Podsjetimo, Split je drugi najveći grad u Hrvatskoj i ‘sjedište’
omražene Orjune. Mora da je to razlog zašto je Split doživio
fijasko s reprizom veličanstvenog dočeka.
Iz Vukovara se javio gradonačelnik Ivan Penava.
– Pokazali su kako se bori za svoju domovinu, pokazali su kako se
gine na terenu. Cijela država je prodisala i vratili su
pobjednički duh i zajedništvo među Hrvate – nabrajao je Penava
dok su u pozadini tamburaši s obradom navijačke pjesme zabavljali
djecu u bazenu i nekoliko desetaka ljudi koji su sjedili za
obližnjim stolovima. Reakcije navijača, običnog puka, nije bilo.
Zadar je iznimka koja potvrđuje pravilo. Ljudi okupljeni na
‘svjetskoj urbanoj instalaciji’ – morskim orguljama – čekali su
da se HRT-ov reporter uključi u emisiju kako bi počeli pljeskati
i oduševljeno urlikati. Orgulje su zasjale u poznatim
‘kvadratićima’ – zaista revolucionaran potez – gotovo jednak
onome kada je Allianz Arena u Münchenu 2013. zasjala na isti
način. Kako je naveo novinar, većinom su se turisti okupili oko
orgulja, nasred kojih je s gitarom stajao Jure
Brkljača, Zadranin poznat iz emisije Voice, koji je
otpjevao kamilično-akustičnu verziju ‘Srca vatrenog’.
Varaždin je doček organizirao na Trgu Miljenka Stančića, a to je
‘jedan od gradova Zlatka Dalića’, dodao je voditelj HRT-ove
emisije. U trenutku uključenja, a dvadeset minuta ranije bio sam
i na licu mjesta, obuzeo me dobro poznati osjećaj susramlja.
‘Cringe’ je uključivao 26 ljudi u kvadratićima, jedan bend i
organizatore koji mrtvi hladni govore sljedeće:
– Drago mi je da smo došli ovdje i vidjeli ovoliko ljudi, vidjeti
ljude ponovno obučene u ‘kockice’ i nadam se da ćemo sljedeće
godine biti u još većem broju – rekao je organizator ispred benda
koji je počeo taktove ‘Heroja ulice’.
Ni uz najbolju želju reporterka iz Varaždina nije mogla animirati
više od 15 ljudi da se uključe u slavlje i pjevanje povodom Dana
zajedništva, ponosa i sreće.
Pitanje je gdje su bili ostali gradovi i zašto nam nije prikazan
taj duh zajedništva? Rijeka, Osijek, Pula, Dubrovnik, Šibenik i
Vinkovci zasigurno su s nestrpljenjem čekali ovaj dan da izađu na
ulice i da se ljudi maknu iz realnosti. Naravno, srebro u Rusiji
i doček ‘nitko’ nikada neće zaboraviti, a svima je ljepše živjeti
u idealiziranoj prošlosti, nego u turobnoj stvarnosti.
Nula bodova iz navedenih gradova pokazuje da je opijenost
zajedništvom i uspjehom davno iza nas, ali Hrvatska je ponovno
odlučila pogledati u prošlost, umjesto da u godinu dana nešto i
nauči. To ne pokušava niti očito želi jer slavljenje prošlog
vremena omogućava novih stotinu obećanja i apstraktnih projekcija
velebnih projekata nad kojima uzdišemo.
‘Naš nogometaš dobio je rekordnu plaću za igrača iz Hrvatske’ –
čudesno.
‘Izgradit ćemo nacionalni stadion (vašim novcima)’ – daj još!
‘Repka dolazi u Varaždin, a sav iznos ide u humanitarne svrhe’ –
HNS je zaista promijenio politiku vođenja saveza.
Svaki odgovor na pitanje u HRT-ovom studiju sveo se na srebro,
zajedništvo, emocije, ljubav, domoljublje, snove te na to da
djeca više ne nose dresove Messija i Ronalda. Konkretnije stvari
od ovih nisu bile izrečene.
Stalno se spominje iskorištavanje titule ‘doprvaka svijeta’.
Nizozemska je 2010. bila druga na svijetu, četiri godine kasnije
to je bila Argentina. Nema smisla uspoređivati nas s Argentinom,
ali Nizozemci su europska država s četiri puta više stanovnika
nego Hrvatska. Reprezentativan primjer je taj da Nizozemci, iako
nisu bili na prošlom svjetskom prvenstvu, nisu odustali od svojeg
plana i programa koji je vrlo dobro viđen na klupskoj razini
posljednjih godina (Ajax).
Ključna je stvar da kod njih nije potrebna mantra o zajedništvu,
zbližavanju i uspjehu već revolucionarne metode i ideje koje
pokreću nogomet u zemlji tulipana. Oni ne čekaju lokalne
samouprave, Vladu i financijsku injekciju arapskog šeika ili
Kineza koji će se spustiti s visina. Oni djeluju, a mi čekamo i
gradimo ‘kult’ na prošlim vremenima i uspjesima iz kojih ništa ne
naučimo.
Izvršni direktor HNS-a Marijan Kustić u emisiji
je rekao da uspjeh nije iskorišten. Točnije, zarađenih
28 milijuna dolara dobivenih od FIFA-e otišlo je… Gdje?
Prije mjesec dana
Telegram je objavio da su si članovi Izvršnog odbora HNS-a
isplatili 3.188.000 kuna novčane nagrade zbog uspjeha
reprezentacije u Rusiji. Jedan od članova je i načelnik općine iz
Varaždinske županije.
U srpnju prošle godine, netom nakon završenog prvenstva, počela
su obećanja i govori da HNS ima i plan i program te da će se
sredstva usmjeriti na infrastrukturu i županijske saveze te da
ćemo tako dobiti nove modriće,
lovrene i ostale nogometne genijalce. Tako je
govorio ‘vođa novih struja’ u HNS-u Marijan Kustić 18. srpnja
2018. godine. Jučer je u emisiji Kustić ili skočio sam sebi u
usta ili je pod iskorištavanje uspjeha mislio nešto sasvim
drugo? Uspjeh su iskoristili oni koji su bili u Izvršnom odboru
HNS-a.
Ne treba bježati od te istine koja je očito ostala jedina
konstanta u hrvatskom društvu. Nismo mi nikakvi ljubitelji sporta
kojem želimo razvoj, već volimo biti bitni kad je bitno, uzdići
tu šahovnicu i izreći rečenicu: ‘Volim svoju domovinu’. Živimo od
riječi, a ne djela.
HRT i gosti su u gotovo dva sata programa ponavljali rečenice iz
priručnika ‘Kako biti domoljub’, a uz to su zaboravili da
reprezentacija ima više navijača izvan domovine, nego u njoj
samoj. To je vjerojatno i druga istina za neku drugu priliku.