Kako bi se doskočilo padanju mature zbog nepismenosti, esej od ove godine neće biti zasebno vrednovan. Pa je tako dovoljno da se na jedinom ispitu koji pokazuje razinu pismenosti hrvatskih maturanata učenik samo pojavi, preda prazan papir i ako napiše test zadovoljavajuće osiguran mu je prolaz.
Objavljen je kalendar polaganja ispita državne mature u ovoj
školskoj godini. Prijedlog kalendara dao je Nacionalni centar za
vanjsko vrednovanje (NCVVO), a suglasnost je dalo Ministarstvo
znanosti i obrazovanja.
Kako izbjeći padanje na maturi
Budući da je prošle školske godine bila velika neprolaznost
maturanata pri pisanju eseja iz Hrvatskog jezika, ove godine će
Hrvatski jezik biti jedini predmet kod kojeg će biti značajnijih
izmjena u odnosu na prošlogodišnju maturu. Naime, prema izmjenama
Pravilnika o državnoj maturi, esej iz Hrvatskog jezika više se
neće ocjenjivati zasebno.
Na prošlogodišnjoj maturi određeni dio maturanata ne samo da nije
zadovoljio kriterije pisanja eseja, već je predao prazan papir.
Obzirom da se esej ocjenjivao zasebno, bez obzira na ocjenu iz
testa, Hrvatski jezik nije se moglo proći bez pozitivne
ocjene iz eseja.
Kako bi se doskočilo takvom padanju mature zbog
nepismenosti, esej od ove godine neće biti zasebno vrednovan. Pa
je tako dovoljno da se na jedinom ispitu koji pokazuje razinu
pismenosti hrvatskih maturanata učenik samo pojavi, preda prazan
papir i ako napiše test zadovoljavajuće osiguran mu je
prolaz.
Dakle, prema novom pravilniku, nakon dvanaest godina školovanja
potpuno je u redu ne biti u stanju napisati sastavak,
a položiti ispit.
Ovakvim se načinom dobiva privid uspjeha promjena u obrazovanju.
Sve gdje smo neuspješni se olakšava u skladu s našim
mentalnim sklopom, a taj je da se što lakše, brže i sa što manje
truda dođe do što boljeg rezultata. Ovakvo izbjegavanje
samostalnog vrednovanja eseja zapravo je čisto lažiranje znanja i
uspjeha maturanata.
Ovaj postupak ukidanja zasebnog vrednovanja eseja vuče na čisto
ulizivanje roditeljima i učenicima kako bi se stekle simpatije i
odobravanje. U pedocentričnom sustavu obrazovanja na koji naše
obrazovanje sve više vuče, ukidanje provjere pismenosti učenika
zapravo više uopće ne začuđuje.
U hrvatskom školstvu je pisano izražavanje već zapostavljeno, a
sada mu je nanesen novi udarac izbacivanje eseja kao obveznog
dijela mature, ispita zrelosti.
Je li nam znanje materinjeg jezika uopće
potrebno?
Svjedoci smo loših rezultata na PISA testovima gdje je evidentno
da nam je loša čitalačka pismenost i razumijevanje pročitanog.
Pisanjem eseja iz hrvatskog jezika provjerava se čitanje i
razumijevanje pročitanog. Važno je da učenici nauče obrazlagati
vlastita razmišljanja, ali i znanstvene spoznaje svojim riječima,
a to se zatim provjerava esejem. (Esej je kraća prozna vrsta u
kojoj se obrađuje različita tematika, bilo iz života ili iz
znanosti, na način koji uključuje razmišljanje i zaključivanje,
ali također ima i sposobnost umjetničkog oblikovanja.
– izvor: wikipedia.org).
Dakle, u zemlji u kojoj se stalno ističe da je nacija polupismena
i da ljudi ne čitaju, ovim se činom marginaliziranja eseja
na maturi potiče upravo to: nepismenost, nečitanje (jer esej
se temelji na pročitanom djelu iz lektire, a ako se esej ne mora
napisati, dakle ni lektira se ne mora pročitati) i ne imanje
vlastitog mišljenja, jer je očito da argumentirano vlastito
mišljenje nije u ovoj državi prioritet.
Naši učenici ne znaju izreći suvislu složenu rečenicu, a napisati
ju još je teže. Kakvi su im pravopis i gramatika bolje da se i ne
piše. Učenici počinju rečenicu malim slovom, ne pišu naslov,
nazive gradova i država pišu malim slovom, često zaborave i
vlastito prezime napisati velikim početnim slovom, pišu bijo,
neznam, sumljam, neču, oćemoli, kadje, dijeca, jeli, dali i tako
dalje, moglo bi se nabrajati do sudnjeg dana. Evidentno je
da vrlo malo čitaju, a još manje se pisano izražavaju.
Zatiranje našeg lijepog jezika
Je li učeničkoj nepismenosti kriva škola? Djelomično i jest.
Zašto? Pa kao prvo smanjena je satnica Hrvatskog
jezika u razrednoj nastavi sa šest na pet sati tjedno.
– Imamo u školama najmanje sati materinskog jezika u EU i šire.
Sustavno se radi na zatiranju hrvatskog jezika, a uz to i
identiteta cijeloga naroda koji uz sve nedaće još i hrpimice
iseljava. Hrvatski jezik je proglašen ugroženim jezikom u
nestajanju – kaže jedna kolegica. (izvor: FB grupa
Nastavnici.org)
Da, zbog smanjene satnice (no, da ne bi opet nastavnici bili
krivi – nisu oni smanjili satnicu), hrpe suvišnih sadržaja koje
treba obrađivati, nedostatka vremena za pisano i usmeno
izražavanje, učenici već iz osnovnih škola izlaze s nedovoljnim
poznavanjem materinjeg jezika, što se samo nastavlja u srednjoj
školi.
Bilo bi zato dobro uvesti i malu maturu na kraju osnovne škole
gdje bi se također provjeravala pismenost, ali na kraju
osnovnoškolskog obrazovanja kako bi se u srednjoj školi dobila
polazna točka za nastavak opismenjavanja.
– Materinski jezik i izražavanje u svakom pogledu trebalo bi biti
na prvom mjestu. Na svakom radnom mjestu potrebna je
komunikacija, a pogotovo za visokoobrazovane. Nažalost, susrećemo
u svakodnevnom životu liječnike, inženjere… koji su nepismeni i
ne poznaju vlastiti jezik – riječi su jedne kolegice (izvor:
FB grupa Nastavnici.org).
Pljuska obrazovnom sustavu
Eliminiranje eseja kao bitnog u ispitima državne mature pljuska
je obrazovnom sustavu. Ako se ide na veću prolaznost mature tako
da se ona olakšava i srozava da ju svatko bez imalo truda može
položiti, onda se zaista ne trebamo čuditi akademski obrazovnim
građanima sumnjivih pismenih sposobnosti. Trebalo bi biti da tko
nakon 12 godina školovanja nije u stanju napisati esej na maturi
ne bi trebao niti ići na fakultet.
Gdje piše da svi trebaju završiti fakultete? Danas je teže naći
vodoinstalatera nego magistra ekonomije primjerice. Svodimo
školovanje na to da nam djeca budu polupismena i jeftina
radna snaga u EU.
Kako sada stvari stoje, sve vodi prema tome da ćemo se opet
morati boriti za hrvatski jezik i to u vlastitoj slobodnoj i
samostalnoj državi.
PS Za neupućene, a spremne zanovijetati: kada se napiše Hrvatski
jezik, s velikim početnim slovom, to se odnosi na nastavni
predmet, a kada piše hrvatski jezik s malim početnim slovom, tada
se odnosi na jezik. Da ne bi bilo ‘nismo znali’.