Cjelokupna povijest ljudske vrste povijest je migracija. Recentna izbjeglička kriza zorno pokazuje kako je Europa zaboravila svoju povijest i posrala se po svom krsnom imenu.
Predatori
Čak i oni koji nisu od filma scenu znaju napamet. Riječ je o
antologijskom komadu. Andrej Plenković i
Davor Božinović lete u helikopteru. Pored njih
Kyriakos Mitsotakis, Charles
Michel, David Sassoli i Ursula
von der Leyen.
Svi mrki i zajebani. Oni su jedinica za specijalne operacije. Iz
zvučnika trešti Little Richard. Long Tall Sally.
Ispod njih, na grčko-turskoj granici, gusta prašuma nesretnika
koji bježe od rata i bijede.
Ursula von der Leyen dobro je raspoložena. Michelu priča ono kako
joj je nekidan došao muž i tražio malo mačkice. Malo? Velika je
kao kuća. Ovaj će foru shvatiti nekoliko sati kasnije, kad već
budu na čvrstom tlu.
‘Svi ste vi gomila mlitavih pedera’, urla Sassoli, a zatim grabi
duhan iz kese i trpa punu šaku u usta. ‘Od ovog ćete postati
seksualni tiranosauri poput mene.’
Božinović za to vrijeme bleji u kartu i pravi se da razumije.
‘Mjesta sastanaka i radiofrekvencije su utvrđene i fiksne,
zaključuje. ‘Imamo AWACS kontakt u razmacima od četiri sata.’
‘Tko nam je bekap?’ upita Plenković.
‘Nema toga, ovo je jednosmjerna karta. Jednom kad prijeđemo
granicu, prepušteni smo sami sebi.’
‘Baš nitko?’
‘Dobro, Ilčić i Zekanović.’
Plenković u nevjerici klima glavom.
‘Ovo postaje sve bolje i bolje.’
Štit
Nakon što je turski predsjednik Erdogan otvorio vrata
izbjegličkom valu i hiljade nesretnika stavio u funkciju svojih
geopolitičkih interesa, EU odlučila je u Grčku poslati avione,
helikoptere, brodove i milijune eura ne bi li tako spasila Europu
od barbara koji nadiru na južnu kapiju.
‘U ime hrvatskog predsjedanja Vijećem Europske unije došli smo
izraziti solidarnost s grčkom Vladom, ali i pronaći način za
borbu s ovom krizom. Pohvalio bih grčkog premijera koji je
promijenio politiku Grčke koja ne dopušta ilegalne migracije’,
kazao je premijer Plenković.
Ministar Božinović dodao je kako svatko ima pravo tražiti bolje
mjesto za život, ali je na drugima da takve ne prihvate, pogotovo
ne u ovolikom broju.
‘Danas moramo zahvaliti Grčkoj, tu smo i zato da bismo Turskoj
rekli da želimo dijalog te je pozvali da poštuje dogovore. Mislim
da su to znakovi koje treba shvatiti Europski parlament’,
zaključio je David Sassoli.
‘Želim reći da smo solidarni s Grčkom. U potpunosti sam spremna
pomoći grčkim vlastima. Michel, David, Andrej i ja ostat ćemo u
bliskom kontaktu i pratiti situaciju. Oni koji pokušavaju
razjediniti Europu će se razočarati. Držat ćemo se skupa i
pobijediti. Zahvaljujem Grčkoj koja je štit Europe’, jasna je
bila Ursula von der Leyen.
Šatori
Dok Plenković i Božinović rame uz rame s europskim birokratima
ratuju na grčko-turskoj granici, prvu liniju fronta na
hrvatsko-bosanskoj granici drže ujedinjene snage domaće desnice i
ljevice.
Otprije je poznato kakav je stav ovdašnjih suverenista prema
biološki moćnijim muslimanskim osvajačima koji žele redefinirati
kartu suvremene Europe.
Predsjednik Sabora Jandroković smatra da bi u
slučaju pogoršanja sigurnosne situacije trebalo poslati vojsku na
granicu.
Takvu mogućnost ne odbacuje ni esdepeovac
Bernardić.
Mostovi prvoborci Grmoja i Bulj
smatraju pak da je vojska već odavno trebala biti na granici.
HNS-ov Stjepan Čuraj predlaže da Hrvatska
formira Nacionalnu gardu. Šest i pol hiljada policajaca, kaže,
jednostavno nije dovoljno.
Ne mora čovjek biti vojni analitičar da bi se zapitao što će
točno vojska na granici ako ne misli pucati na izbjeglice.
Za to vrijeme, ugledni geostrateg Ivan Pernar
više se bavi uzrocima problema. Sve je to maslo kreatora kaosa,
cionista, koji su odlučili pokrenuti ratove i iskoristiti sukobe
za masovne migracije. Cilj te agende je uništiti europske narode
i kulture te ih zamijeniti drugima.
Zašto bi netko, pita se Pernar, bježeći od rata, želio prevaliti
četiri tisuće kilometara do Njemačke, ako samo pet kilometara od
arapske Meke sto hiljada klimatiziranih šatora zjapi prazno.
Govna
Italija i Grčka južna su vrata Europe. Na ta vrata već dugo
kucaju ljudi iz bliskoistočnih, sjevernoafričkih i azijskih
zemalja.
Tko je želio, mogao je na dnevnoj bazi pratiti kako iz novina i
televizijskih ekrana cure vijesti o onima koji su se prije nego
što su ugledali ‘obećanu zemlju’ ugušili u potpalubljima
dotrajalih brodova, ili su se utopili u Mediteranu, ili su bili
žrtve kriminalnih skupina koje su se bogatile na tuđoj nesreći.
U izbjegličkim getima ljudi su bili identificirani po brojevima.
Blazirana europska birokracija dugo se mučila s nazivima, da bi
se onda na kraju ipak odlučila za migrante. Taj jezik političke
korektnosti, koji je samo načelno stajao nasuprot jeziku fašizma,
dok je u zbilji bio potpuno isti, prihvatili su i ovdašnji
dužnosnici zainteresirani za europske sinekure.
Oni nešto manje ambiciozni, koji se za početak spremaju preuzeti
vlast u Hrvatskoj, znaju međutim da je za uspjeh kod hrvatskog
biračkog tijela dovoljno govoriti svima razumljivim narodnim
jezikom.
Da se riječ migrant ne piše po Vuku, već po srcu, vrlo dobro zna
i jedan bešćutni šarlatan, iznajmljivač parkirnih mjesta i
političar in spe, koji je izbjeglice usporedio s govnima koje
puštaju u Europu onako kako mi puštamo vodu iz kotlića.
Paranoja
Cijelu jednu dekadu, posebno zadnjih nekoliko godina, otkako je
2016. sporazumom Europske unije i Turske zaustavljen tadašnji
izbjeglički val, vodeći se europski političari prave bedastima i
nikako da osmisle jedan suvisli, održivi model koji bi jasno
definirao kako se postaviti prema željama milijuna ljudi koji u
zemljama Zapadne Europe misle pronaći svoje mjesto pod suncem.
Tko je nesposoban da se uhvati u koštac s uzrocima, taj će se
teško nositi s posljedicama.
Danas svjedočimo sumanutom nastojanju da se na valu desničarskih
fantazija i paranoja kriminalizira nečija želja za radom i boljim
životom, da se dezavuiraju vrijednosti koje su Europu učinile
Europom i da se opasnošću i zlodjelima proglašavaju procesi koji
su je učinili poželjnim mjestom za život.
Cjelokupna povijest ljudske vrste povijest je migracija. Recentna
izbjeglička kriza zorno pokazuje kako je Europa zaboravila svoju
povijest i posrala se po svom krsnom imenu.