'Treba misliti na to da neki roditelji rade, da neki nemaju tehničke mogućnosti kod kuće, da u nekim obiteljima ima više djece koja idu u školu, a postoji i cijeli niz drugih faktora koji utječu na ovaj rad kod kuće. Malo empatije ne bi škodilo.'
Prošla su samo dva tjedna nastave na daljinu (u daljnjem tekstu
NnD). Tko zna koliko nas još tjedana i dana NnD čeka. Prema onim
jako crnim prognozama dočekat ćemo kraj nastavne godine digitalno
i viritualno, prema malo optimističnijim mogli bismo bar lipanj
provesti u učionicama i mirno ispitati znanja učenika, a
najoptimističniji misle da ćemo se vratiti u ‘live’ program
u školama već u svibnju. Bit će kako bude, za sada, službeno, do
19. travnja, odvijat će se NnD, s pauzom za Uskrsne
praznike.
Ah ti kritizeri
Nakon početnog uhodavanja, hvatanja končića i ustrojavanja, bilo
je samo pitanje vremena kad će početi negativni komentari i
paljba na prosvjetare. I dok prosvjetari, barem 90 % njih, radi i
prekovremeno, po cijele dane sjedeći za računalom, trudi se
organizirati ‘onlajn’ nastavu, pripremiti lekcije i
materijale, olakšati svojim učenicima samostalno učenje, dotle na
društvenim mrežama niču kao visibabe grupe za roditelje gdje se
oni jedni drugima jadaju i vrište na učitelje.
Okej, u startu da razjasnimo da ima kolega koji su se zanijeli i
vjerujem da pretjeruju s davanjem zadataka i rokova učenicima.
Ali jedna lasta ne čini proljeće, pa tako ni pojedinci ne
predstavljaju cijelu nastavničku populaciju. Suprotno njima ima i
kolega koji nonšalantno zadaju zadatak tipa: ‘Udžbenik stranica
87., Radna bilježnica stranica 65.’ i ćao đenja snalazite se
kako znate. Zato su tu ravnatelji, pedagozi, psiholozi i ine
stručne službe koji sad trebaju pregledavati tko što i koliko
radi i upozoravati kolege da ne pretjeruju ili pak da se pokrenu.
Treba uzeti u obzir da ni svi prosvjetari nisu jednako
informatički pismeni.
Uglavnom, čitajući komentare, nekim roditeljima kao da ništa nije
pravo. Ako zadaješ zadatke – ne valja, opterećuješ dijete,
ako ne zadaješ – ne valja, ne radiš a dobit ćeš plaću.
Ponekad stvarno nije jasno što pojedinci zapravo žele.
Zbog kolega koji su se razmahali i misle da djeca trebaju
odraditi baš sve kao i na redovnoj nastavi u školi i na satu
roditelji sipaju drvlje i kamenje na sve učitelje. A ono, zaista
treba misliti na to da neki roditelji rade, da neki nemaju
tehničke mogućnosti kod kuće, da u nekim obiteljima ima više
djece koja idu u školu, a postoji i cijeli niz drugih faktora
koji utječu na ovaj rad kod kuće. Malo empatije ne bi škodilo.
Nastava na daljinu nije školovanje kod kuće
I da, da razjasnimo. Tako dugo dok učitelji sami pripremaju
zadatke i materijale ovo nije ‘školovanje kod kuće’. Školovanje
kod kuće bilo bi kada bi učitelji poslali samo ishode koje treba
ostvariti, a roditelji bi morali izraditi i pronaći materijale za
ostvarivanje tih ishoda. Ne treba miješati kruške i jabuke.
Ružni komentari
Kad se roditelji nađu pred zidom, kad oko njih plaču djeca koja
imaju odjednom više obveza za samostalan rad, a nisu samostalni,
kad ti isti roditelji ne znaju ili ne stižu pomoći, dolazimo
do izjava koje možemo pročitati na internetu: ‘… Ti profesori će
lijepo dobiti plaće kao i za štrajk a prstom nisu
makli…’ (index.hr) ili ‘…Vi još odrađujete njen posao
(učiteljicin – op. a.) a ona doma fino leži i pregledava
foldere…’ (FB grupa koju neću reklamirati).
Hvala svim roditeljima koji u ovim teškim danima upute i koju
riječ pohvale učiteljima. Hvala im na razumijevanju i podršci.
Samo zajedno možemo iz svega ovoga izaći kao pobjednici.
Upute iz Ministarstva
Iz resornog Ministarstva izašle su
upute kako organizirati dan učenicima kod kuće. I te su upute
naišle na brojne komentare i reakcije. Zaboravlja se da je
trenutno u Zagrebu vanredna situacija zbog potresa. Brojnoj su
djeci domovi oštećeni, neki su morali i iseliti, većina ih je još
u stanju šoka, nekima ne radi Internet.
I ne samo njima već i njihovim nastavnicima. Kažu kolege iz
Zagreba da nije ni najmanje lako pripremati nastavu kad se svako
malo ljuljaju, a ruksak za bijeg iz kuće im je pored
vrata. Također se zaboravlja da dati raspored jest
izvediv kada su jedan do dva učenika u kući. Ali, ako je
više djece školaraca, ako uz njih postoji i malo dijete koje
zahtijeva pozornost roditelja, ako roditelji rade, bilo od kuće
bilo na svojim radnim mjestima, taj prijedlog dnevnih aktivnosti
je zaista teško izvediv.
Uzmimo za primjer tri školarca osnovnoškolca. Neka jedan ide u 1.
razred, drugi u 5. razred i jedan neka bude osmaš. Petaš i osmaš
imaju nastavu vjerojatno u Teams učionici. Svaki od njih treba
svoj mir (pretpostavimo da svaki ima svoj tablet ili laptop i
svoje radno mjesto).
Njima tijekom jutra dolaze zadatci od učitelja koje trebaju
odraditi. Oni trebaju i nešto napraviti, snimiti i poslati kao
povratnu informaciju učitelju. E da, zaboravih napomenuti da
trebaju kod kuće imati i wi fi kako bi svi istovremeno mogli
raditi! Neki učenici to sve ne znaju samostalno napraviti pa
trebaju pomoć roditelja.
Ali! Ne znaju ni svi roditelji kako se snimaju i šalju dokumenti,
slike, prezentacije. I gdje smo? U panici, naravno! Upute iz
Ministarstva podrazumijevaju da su svi učenici samostalni u radu,
informatički pismeni i da kod kuće imaju idealne uvjete za
NnD.
Da se vratimo na prvašića iz naše imaginarne obitelji. Učenici
razredne nastave su upućeni da gledaju Školu na trećem. Pa da im
onda učitelji daju zadatke prema TV programu. E sad. Imamo
problem. Prema tim naputcima, učitelji bi trebali također sjediti
pred televizorom i pratiti Školu na trećem kako bi zadali zadatke
iz emitiranih sadržaja.
Ali! Učitelji bi također trebali i zadati zadatke koji prate
njihov kurikulum. Pitanje glasi: ako učitelj mora gledati TV,
kada će pripremati zadatke iz svojeg kurikuluma za svoje učenike?
Jer sadržaji Škole na trećem se rijetko poklapaju sa sadržajima
na kojima su učitelji stali kad su škole zatvorene.
Tu je i problem komunikacije s tim prvašićem. Ne može bez
roditelja. A opet, gdje ima volje ima i načina pa se može iznaći
kanal putem kojeg prvašić može, bez roditelja, putem mobitela,
doći do sadržaja koje mu učitelj šalje.
Treba smanjiti doživljaj
Dakle u jednoj obitelji s troje školaraca jako je teško uskladiti
sve obveze, a da nastavni dan ne traje od jutra do večeri. Zato
treba ohladiti malo i stati na loptu. Ne trebaju učenicima hrpe
materijala za prepisivanje, brojne prezentacije, projekti i
zadatci.
U vremenu smo kada treba razdvojiti bitno od dodatnoga i
koncentrirati se na bitno. Dobar učitelj će znati izvući iz
sadržaja što je bitno i na to dati naglasak. Nisu udžbenici Sveto
pismo pa da treba baš svaku nastavnu jedinicu odraditi. Sigurna
sam da većina kolega tako i radi.
Roditelji koji imaju nesamostalnu djecu ili oni koji nisu
naviknuti išta raditi sa svojom djecom su u velikom problemu. I
naravno da onda po internetu sipaju drvlje i kamenje po
učiteljima i profesorima, naravno da pišu pravobraniteljici za
djecu, naravno da traže smjenu ministrice. Malo razumijevanja od
strane roditelja, ali i od strane pojedinih učitelja zaista ne bi
škodilo. Svi smo mi u istom loncu, u nekoj novoj i nepoznatoj
situaciji.
A tek nas čekaju upute o ocjenjivanju i vrednovanju na daljinu. S
nestrpljenjem ih čekamo. Kako god da bilo – bit će veselo.