Na Veliku subotu trgovi su pusti. Grad bez ljudi mistično je lijep. Ljudi su uvijek i u svemu samo višak.
Bezimeni
U jednom od najblještavijih gradova svijeta, na američkom istoku,
sirotinja zaražena virusom umire po tuberkuloznim sobama i
zapišanim budžacima, nedostojna da se barem kao broj, kad već ne
može imenom, nađe na službenom popisu žrtava. Za testiranje
jednostavno nema vremena. Valja misliti na one koji još uvijek
dišu. Gradska vlast, kao u ratno doba, priprema masovne grobnice
u kojima će biti sahranjeni Bezimeni. Ljudi koji nemaju nikog
svog. Smrt je oduvijek bila luksuz.
Zvona
Velika je subota. Trgovi su pusti. Grad bez ljudi mistično je
lijep. Ljudi su uvijek i u svemu samo višak. Ulicama kružim ne
bih li se sreo. Izgovor je da čovjek mora protegnuti noge. Gdje
utopiti ovaj nemir? Mlako je veče, mutno poput odstajale bijele
kave, i u zraku osjeti se miris paljevine. Zvona biju kao u
Krleže. Krvavo, glupo i uzaludno. Na današnji
dan oslobođen je Buchenwald.
Tetovaža
U Buchenwaldu nije bilo plinskih komora.
Zatvorenici su umirali sporije. Čuvali su ih zarobljeni njemački
komunisti. Tako se među logorašima stvaralo nepovjerenje.
Tetovaža na tijelu bila je garancija da nećete skončati od gladi
ili od iznemoglosti. Najljepšu kožu imali su, kažu,
Cigani i Rusi. Žena logorskog
upravitelja skidala bi tetovaže, gulila kožu s leševa, a zatim
bi, valjda da se zakloni od pogleda poživinčena svijeta, od
svojih trofeja pravila dekore za prozorska okna.