Iako često ističem kako mi sunce ne nedostaje, moram priznati da su mi šetnje Varaždinom okupanim suncem više no ugodne. Boje su se promijenile. Zelena se polako mijenja u toplije boje, smeđu, žutu i crvenu, a i kiša, koja je padala prvih tjedana, polako slabi.
Svaki grad privlačniji je kad ne moraš tražiti zaklon ispred najbližeg krova ili gledati u pod kako bi, uspješno ili ne, izbjegao lokve vode. Neki gradovi, poput Santiaga de Compostele, izgledaju podjednako lijepo i kad pada kiša i kad je sunčano.
Prigušena ulična rasvjeta baca sjene na mokre kamene ulice i sve nalikuje nekoj bajci. Pravi šarm Varaždin pokazuje pod blagim svjetlom vedrog neba, u trenucima kad sladoled možeš jesti bez straha od iznenadne kiše. Lijep je čak i kad je malo oblačno.
Put prema Vidovcu omeđen je kućama pred čijim su ulazima, na vidljivim mjestima, naslagane vreće zelja. Danas je vruće, prvi put nakon nekoliko tjedana, i vani, na otvorenom, mirisi su pojačali svoje djelovanje. Sve je, ove subote, prekriveno toplim bojama. Mekana zemlja i drveni štandovi smeđi su, a sunce koje se probija kroz tkanine šatora daje ljudima, koji jedu, nadrealnu crvenu boju. Tek zelje dodaje zelenu komponentu cijeloj slici.
Živo je, kako i priliči zabavi u manjem mjestu. U pozadini čujem glazbu te žamor ljudi koji se zabavljaju. Nakon plesa i govora, vrijeme je za jelo. Ljudi su se okupili oko stola na kojem je bila sarma i počeli gurati ne bi li što prije došli do svoje porcije. Podjsetilo me to na neke zabave kod nas u Španjolskoj gdje su pripreljene velike količine našeg tradicionlanog jela od riže, paelle. Izgleda da, kad je hrana u pitanju, svi čine isto.
Nakon podužeg čekanja i mi smo dobili sarmu i brzo je pojeli. Stigli smo u Varaždin oko četiri popodne, a to je bio tek početak mog dana. Navečer, baš po zalasku sunca, počeo je prvi koncert Baroknih večeri, orguljaški koncert.
Plave nijanse mjesečine kao da su prodirale u katedralu. Čak i pod jakim svijetlom, kojeg prate glasni tonovi orgulja, plava boja ‘udomaćila’ se kao boja predvečerja. Glazba kao da je iz nekog filma, neke epske priče koja ne pripada ovom vremenu, i sve ono što sam doživjela tog dana bilo je u tim trenucima tako daleko. Pljesak oduševljene publike, na kraju koncerta, podsjetio me gdje sam.
Prije kraja tjedna atmosfera se ponovno promijenila. Na varaždinskom gradskom groblju dočekalo nas je lijeno nedjeljno jutro. Nakon doručka vratilo se sivilo i sunčani tjedan sakrio se iza oblaka. Vrijeme kao da se zaplelo u gustim granama koje prekrivaju grobove iz prošlog stoljeća. Nikoga nema ovdje, nitko poznat ovuda ne prolazi.
Tamnozeleni lukovi koji okružuju grobove, crni mramor i sivi kameni križevi prekriveni mahovinom zaključuju tjedan koji je započeo živim i toplim bojama pa utonuo u blage zimske boje.
Prije no što je počela padati kiša, vrijeme je te nedjelje stalo.
Andrea sudjeluje u Eurodyssey programu koji provodi Varaždinska županija, s ciljem omogućavanja stjecanja profesionalnog iskustva za mlade ljude. Varazdinski.hr jedan je od poslodavaca koji je iskazao interes za suradnjom u ovom Programu.
