(NE)KULTURNA POSVUDUŠA

Woody Harrelson sjebao varaždinske anarhiste

– Dostići ćemo naftni klimaks 2015. Nakon toga cijena
nafte skočit će do neba – rekao je Woody Harrelson pred kraj
filma Ethos, koji sam s anarhistima gledala u Rupi u
FOI-ju.

Dokumentarac je to s moćnom porukom. Sve više moći i bogatstva
odlazi u ruke zlih kapitalista, koji uzrokuju ratove po svijetu
kako bi povećali potražnju za proizvodima – oružjem, Milka
čokoladama, Medžik Dragonom i Ribarom – kako bi ih papci kupovali
i tako još više kapitaliste činili bogatima.

– To ti je začarani krug, to je ChipSET kapitalističkih svinja –
rekao je student koji je sjedio s nama u društvu.

Bio je tužan jer nije uspio dobiti sobu u Studentskom domu pa sad
mora davati cijelo bogatstvo za stan od 15 kvadrata nekom lihvaru
u Đureku.

– Ona kuja Marina dobila je pravo na sobu, a svi znaju da je
jedva dala godinu. Ponovo je dobila dom jer joj je stari
branitelj, i to lažni, jebote, lik govori da je uništio tri tenka
jednom bombom. Smradovi prave veće mitove od sebe nego što su to
radili jebeni partizani.

– Kako znaš da je lažni branitelj?

– Rekao mi je njegov brat. I nećak. Čak ga ni oni ne podnose.

– Zašto ga onda ne prijave?

– Ne znam.

– Prijavi ga ti.

– Ne mogu.

– Zašto?

– Lažni branitelji kapitalistički su isprdci. Ili je nastavak te
riječi –tci? Nije važno. Oni koriste iste metode. Svi znaju za
sebe da su smradovi, ali znaju i da se moraju držati zajedno jer
će inače zajedno i pasti. Kažem ti, to je ChipSET kapitalističkih
svinja.

– Šta je to ChipSET? – nisam se više htjela praviti da se kužim u
te geekovske izraze.

– To je grupa čipova, skup integriranih krugova u svrhu
koordiniranja rada sustava – zvučao je kao moj urednik kad se
pravi važan zato što je studirao na FOI-ju.

– Ništa ti to ne razumijem, nadala sam se da je taj ChipSET neki
njam njam kapitalistički proizvod, zvuči kao ime za čips ili neke
Mentos bombone. Pa da malo ham-ham – glupirala sam se
približavajući ruke prema ustima poput majmunice koja signalizira
da je gladna.

Uvijek mi je dosadno kad slušam geekove, kao što je i njima
dosadno kad ja pričam o Nietzscheu i njegovoj ideji ‘vesele
znanosti’.

– To je neka gay znanost? – provociraju me ovakvim pitanjima.

– Uglavnom, zato sam postao anarhist – zaključio je – Ne jebem
više ni državu, ni zakone, ni policiju, ni vojsku, svi mi se oni
mogu napušit kurca. Svoj ću život posvetiti borbi protiv sustava
i autoriteta! – gnjevno je udario dnom boce Šveps tandžerine o
stol.

– I što ćeš sad?

– Ono što sam radio i do sad.

Uzeo je crni sprej.

– Što ćeš s tim?

– Ja sam varaždinski Banksy, junak odmetnik – zatitrale su mu
dlake u nosu i zaputio se prema uršulinskom samostanu.

Tamo je na zid napisao: ‘Svi ste živi, ali umrli.’ Zatim je
otišao kod Vure i nasuprot na zid kuće napisao: ‘Sloboda.
Sad!!!’. Pored je bilo zaokruženo A.

U Šenoinoj se ulici pobljuvao od uzbuđenja. Mediji su pisali da
je rigoleto bio od bijelog vina, ali je zapravo bio od
tandžerine. Ja sam se pobljuvala u Kranjčevićevoj, mediji su
pogodili da je riječ o rigancu od crnog vina. Iako sam im u
demantiju spomenula da je u Šenoinoj izbljovotina od tandžerine i
dodatak da preciziraju da je u rigoletu od crnog vina zapravo
riječ o Ribaru, još nisu ispravili. Ako ne isprave u roku od
sedam dana, tužit ću ih, imam na to pravo prema Zakonu o
medijima.

Otišla sam u Konzum kupiti Dorinu na akciji.

– ‘Oćeš malo? – ponudila sam informatičaru.

– Ne bih jeo to kapitalističko smeće pa čak ni da me murja tuče
mokrim novinama – govorio je s gađenjem.

Kad smo se vratili u Rupu, bacio je dramatično ruksak na stol.

– Hoćeš znati tajnu?

– Aj’ reci.

Iz torbe je izvadio hrpu fotografija, na kojima su bili
raznorazni grafiti, polomljeni stupovi i ostali vandalski činovi
i bacio ih na stol kao plaćeni ubojica koji dostavlja fotke
trupla kako bi poslodavcu dokazao da je obavio posao.

– Sve sam ovo ja napravio, zapaljena guma na stolu za stolni
tenis na skejtparku, uništen kontejner za odjeću, poderana
zastava EU i jarbol, grafiti na županijskoj palači, porušen
kraljevski stolac na Stančićevom…

– Pa ti si stvarno varaždinski Banksy – rekla sam zadivljeno –
Kako si uspio održati taj entuzijazam? Mene prošlo u srednjoj.

Napajam se samo proročkim rečenicama poput onih Woodyja
Harrelsona.

– Poput one Woodyjeve rečenice: “Dostići ćemo naftni klimaks
2015. Nakon toga cijena nafte skočit će do neba.”?

– Tako je!

– Ali sad smo u 2016., a cijene benzina nisu skočile do neba,
nego padaju.

Varaždinski Banksy od bijesa je udario kolegin laptop. Kompjuter
se ugasio. AMD chipset izletio je iz računala kao kapitalistička
svinja iz Sheratona.

– Woody me zajebo – zaridao je.

– ‘Oćeš sad Dorinu?

Imate zanimljivu priču, fotografiju ili video?
Pošaljite nam na mail info@varazdinski.hr ili putem forme Pošalji vijest
Komentari
Najnovije