Vijesti / Kolumne

SVE PET!

Što manje znaju, to više laju

Što manje znaju, to više laju

Što manje znaju - to više laju, dobra stara izreka iz popularnog Alana Forda, kultnog stripa mnogih generacija vrlo je aktualna posljednjih dana nastave, kad je najaktualnije žicanje ocjena i gunđanje na iste.

Usprkos tomu što većina učitelja šakom i kapom poklanja ocjene samo da im se lajavci skinu s vrata, još će se naći onih koji nisu s nečim zadovoljni.

Sadržaj se nastavlja...

Upravo se čita

Samo ga daj

Klinac nižih razreda na Likovnoj kulturi packa cijele nastavne godine radove kao da se po papiru šetala pijana mačka sa šapama i repom umočenim u boje, učitelj mu pokloni zaključnu ocjenu odličan – nitko da bi se bunio, nitko da bi zinuo. Jer, poklon se podrazumijeva. Što bi metodičari Likovne kulture rekli kad bi vidjeli masovno ispoklanjane 5,0 razredne prosjeke iz Likovne kulture bolje da ni ne znamo. Degradacija predmeta samo takva. Ali, objašnjenje za nezaslužene petice je 'Pa trudio se'.

Isti taj klinac cijele nastavne godine na Glazbenoj kulturi nije naučio tekst niti jedne jedine pjesmice, zijeva kao som na suhom kad se pjeva i tu i tamo ispusti neki 'aaaaaaaaaaa', 'oooooo', 'eeeeeeeeeee' uglavnom kad čuje ostatak razreda da to pjeva. Isti taj učenik nije 'ubrao' niti jednu ritamsku cjelinu kod sviranja, nema pojma s pojmom koje glazbeno djelo je slušao, kod slušanja ozbiljne glazbe broji muhe po razredu (jer on sluša Bešlića i Bulića, što mu učitelj ima puštati tamo nekog Mozarta i te neke lijeve, odavno mrtve muzičare), pokloni mu se ocjena odličan, ni hvala da bi rekao.

Iz Vjeronauka ionako svi imaju odličan. Fantastičan predmet za dizanje prosjeka.

I onda, kad učitelj zaključi da klinac ne zna nastavne sadržaje iz Prirode i društva niti za dovoljan, a kamoli za ocjenu dobar, zaključi mu dovoljan, a nakon što mu je dao priliku da se iskaže i napiše zaostali ispit uz pomoć bilježnice, a ovaj uprska motku i napiše za minus jedan, a ne za samo jedan, e onda nastane frka. Nema veze što je djetetu ionako nezasluženi prosjek za opći uspjeh vrlo dobar. Razbješnjela majka juri ravnatelju, jer joj, naravno, svako slovo iz e-imenika momentalno dolazi na mobitel, a ona ništa drugo ne radi nego surfa po fejsari i po mobitelu i sipa drvlje i kamenje na zlog učitelja koji je njezinom djetešcetu eto zaključio dovoljan iz neznanja. Iako, realno, djetešce zaslužuje čisti nedovoljan. Što manje znaju to više laju. Neki zaista ne znaju kad trebaju zatvoriti usta i zašutjeti.

Da rezimiramo. Učeniku, za kojega je zapravo i opći uspjeh dobar vrh, poklone se ocjene da prođe s vrlo dobrim, i još se na poklone dolazi raditi reklamacije. Ali ne učitelju samom, već direkt ravnatelju. A ravnatelji k'o ravnatelji, neki jedva dočekaju da svoje podanike dočekaju na nož.

Pomozi sirotu na svoju sramotu

I taj slogan, 'Pomozi sirotu na svoju sramotu' je vrlo aktualan zadnjih dana nastavne godine. Neki ljudi jednostavno ne mogu shvatiti da im se išlo na ruku, da im se pomoglo koliko se moglo, njihove su intelektualne sposobnosti na toliko niskom stupnju da smatraju da se sve što im se pomoglo podrazumijevalo da se moralo dogoditi. A ako smatraju da nije bilo dovoljno, opet jure tužakati i cviliti ravnateljima. Čisto da se učitelji zapitaju tko je ovdje lud? I dobra stara 'Što je meni ovo trebalo?'

Epilog je najčešće učiteljska linija manjeg otpora, podijeliš petice, pokloniš pozitivne ocjene (ali ne bilo kakve) i imaš mir.

Malci genijalci

Zadnji tjedan nastave isplivaju na vidjelo mali genijalci. To su oni koju cijele godine vuku negativne ocjene iz pet – šest predmeta i kad dođe do stani - pani, kad treba pasti razred, odjednom isprave po tri četiri jedinice i završe ili na produžnoj ili na razrednom ispitu. Genijalci u par dana svladaju cjelokupne nastavne sadržaje cijele nastavne godine. Fenomeni. Dostojni divljenja. Svaka čast.

Preispitivanje ocjena

Postoji i 'institucija' zvana 'preispitivanje ocjena'. Preispituje se treća, četvrta ili peta jedinica i to iz onih predmeta koje učenik smatra 'najlakšim'. Razrednici, primjerice, savjetuju učenike koji trebaju pasti razred, da traže preispitivanje ocjena. Onda učiteljsko vijeće imenuje tročlanu komisiju koja treba 'preispitati' je li nastavnik pokvarenjak, djecomrzac i sadist jer je učeniku dao jedinicu. Ishod nalaza tročlane komisije je za učitelja potpuno nevažan. On je kompromitiran kako god gledano. U slučaju prolaska učenika, u slučaju da učeniku komisija ipak zaključi pozitivnu ocjenu, potvrđuje se sumnja da je zao učitelj zaista sadist i djecomrzac. U slučaju da je učiteljeva negativna ocjena smatrana opravdanom, neće mu se nitko ispričati, neće biti materijalne satisfakcije. Učitelj je pred svojim kolegama morao dokazivati da je doista uredno i vrijedno odrađivao svoj posao. Ponižavajuće.

Ali, učenikova pisana tvrdnja je 'jača' od svih učiteljevih ocjena i bilješki. Pa je bila potrebna tročlana komisija da potvrdi ili demantira riječi jednog balavca ili njegovog 'Što manje znaju to više laju' roditelja.

A zašto ne bi

Ima pjesma dragog nam Grigora Viteza A zašto ne bi, pa se tako pitamo, a zašto se ne bi preispitivale, recimo, odlične ocjene?
Imaš sve odličan? Petnulaš si? Hajde ti, Miki, na razredni ispit pa da vidimo je li tvoje znanje zaista odgovara tvojim peticama. Preispitivanje svake petice. Iz svakog predmeta.

Već je zaista vrijeme da se ukinu završne ocjene, one su izgubile svaki smisao. Tuli se i rida radi četvorke, baca se prvog mosta zbog trojke, roditelji vrište zbog dvojke koja postaje endemska ocjena. Završna ocjena iz svakog predmeta trebala bi se temeljiti na državnom ispitu, sastavljenom izvan ustanove, standardiziranom, pa kom opanci kom obojci.

Možda bi tada učitelji dočekali kraj nastavne godine s manje stresa.

Najnovije

Dodavanje novih komentara je onemogućeno.


Vezani članci