Lijepo je imati povjerenja u dijete, ali sve ima svoje granice....
Nije lako odgajati dijete. Nitko se ne rodi ovakav ili onakav,
dijete postaje poslušno ili neposlušno, pristojno ili
nepristojno, ovakvo ili onakvo, isključivo odgojem. I to kućnim
odgojem. Onim doma. Od mame i tate.
Ne postoji škola za roditelje. Sama ljubav ponekad nije dovoljna.
Ne kaže se uzalud da više ljudi više zna, dakle, dobro je družiti
se s drugim roditeljima, dobro je čitati knjige, ali dobro je i
savjetovati se s obrazovanim odgojiteljima, učiteljima. Za
razliku od uvriježenog mišljenja, odgojitelji i učitelji nisu
neprijatelji roditeljima, oni su stručnjaci koji žele i mogu
pomoći u odgoju djeteta. Pa ma koliko se nekome ne sviđalo to što
oni imaju za reći.
Ja znam sve roditelj
Nema tome davno pročitah jednu vrlo samouvjerenu izjavu koja je
glasila: ‘Ja sam pročitala puno knjiga o odgoju i moje dijete
neće zastraniti’. Naiva na kub.
E mi učitelji najvolimo takve roditelje koji dođu u školu na
razgovor puni sebe, oni ‘znaju’ da njihovo dijete nije nešto
skrivilo, nema šanse da se njihovo dijete ponaša kako ne treba,
jer, eto, oni su pročitali puno knjiga o odgoju i poznaju svoje
dijete. Još su jači kad kažu ‘Pitao sam ga, rekao je da nije to i
to napravio’.
Sjećam se jedne majke koja je pričala kako njezino dijete ne bi
nikada uzelo cigaretu u ruke, kako se to njezinom djetetu gadi,
kako ima ‘urođenu’ averziju prema cigaretama. Na svoje sam oči
vidjela to dijete kako uredno puši iza škole, prišla mu i rekla u
što mu je majka uvjerena i pitala dijete kako je uspio tako
preveslati majku. Što je rekao? Rekao je: ‘Jednostavno je. Samo
sam joj rekao ono što je željela čuti. Ako joj velite da pušim
neće vam vjerovati’. I onda ako takvoj majci i kažete da ste
vidjeli njezino zlato kako dimi iza škole još će se naljutiti na
vas i mogli biste imati problema jer pričate loše o njezinom
djetetu. Malac manipulator je bio u pravu.
Roditelji zaista svašta progutaju od svojih nasljednika. Hlebinci
su amateri za neke roditelje.
Lijepo je imati povjerenja u dijete, ali sve ima svoje granice.
Oči tvoje lažu
‘Moj sin je doma miran i povučen.’ Sve stoji, nismo svi mi s njim
doma kako bismo svjedočili je li to istina ili nije. Ali na
izletu je taj miran i povučen malac radio isključivo zabranjene
stvari, dovodio je u opasnost i sebe i drugu djecu, ponašao se,
kako volimo reći, ‘kao da je pušten s lanca’. I kad to kažeš
roditelju on se uvrijedi. Nije istina. Nemoguće. Vi mrzite moje
dijete. Oči tvoje lažu. Ne vjerujem tvojim očima. Moj sin govori
istinu. Pred učiteljicom koja je gledala sva njegova ‘zlodjela’ i
pred brižnom majkom, uz najneviniji pogled pun suza, nježno
nevinašce niječe sve što učiteljica govori. I tako direktno
optužuje učiteljicu da laže.
Google odgoj
Na googlu se o odgoju djece može naći svašta – od igle do
lokomotive. Ima tu i proturječnosti, ima tu i nebuloza, i bajki,
i neutemeljenosti. Nema da nema. Ovisi što se čita. Na googlu i
na internetu je i krenula kampanja protiv cijepljenja djece. Pa
zato se sad sporadično pojavljuju epidemije davno iskorijenjenih
bolesti. Još ako uvrstimo u ‘odgojne skupine’ i pojedine sumnjive
portale i fejsbuk stranice koje u cijepljenju vide najveće zlo
čovječanstva, sreći nema kraja. Ali ne radi se samo o
cijepljenju. Savjeta o odgoju ima na tone.
Na googlu i spornim spomenutim stranicama se dizala i hajka
protiv reformi u obrazovanju šireći patku o pornografiji u
lektiri. Nema, brate, veze što autori tih nebuloza knjige o
kojima su pisali pročitali nisu, važno je da su protiv. Protiv
čega konkretno – nije niti najmanje važno.
I onda se nađe roditelj koji dođe u školu s ‘morskim’ idejama za
koje kad ih pitate od kuda im kažu: ‘pročitao sam na googlu’.
Blago si ga nama i google odgoju.
Kao što ljudi izguglaju simptome bolesti, tako izguglaju i
odgojne metode. Pa ako negdje pogriješe, traže valjda drugo
mišljenje na yahoo.
Fejs odgoj
Prema novom zakonu o zaštiti podataka (GDPR) puno je toga
zabranjeno, a zabranjeno je zato da se ljudi što bolje zaštite.
Zato upada u oči kako na fejsu nadobudne mame naručuju naljepnice
za auto: ‘Tea u autu’, ‘Leon u autu’ i slične. Dušu dalo
neinformiranima da znaju da se u tom autu vozi neko dijete. Još
mu i ime saznaju.
Reklama glasi: ‘Naljepnice za auto sa likom i imenom po Vašoj
želji! Lijepe se izvana i otporne su na sve vremenske prilike i
neprilike!’ Ma bravissimo. Neka cijeli svijet zna ime djeteta
koje vozite u autu. A na svjedodžbama, koje su službeni dokument,
stavljamo samo osnovne podatke u skladu s GDPR. I mame se pale na
te naljepnice pa tako na cesti točno možeš znati koje se dijete
kojeg imena vozi u kojem autu. Pa kad se nešto dogodi svi će
drugi biti krivi. Neoprezni roditelji ne.
Digresija: ako netko ima četvero ili petero djece, bit će mu pola
auta oblijepljeno tim naljepnicama: ‘Lana u autu’, ‘Dino u autu’,
‘Mia u autu’, ‘Lovro u autu’.
Dalo bi se još
Dalo bi se još lamentirati o literaturno – internetskom odgoju,
fejs odgoju, google odgoju, ali ljeto je. Ima dana. Ionako će se
sve do jeseni zaboraviti, a učitelji će i /na/dalje biti
suočavani sa ‘jasveznam’ roditeljima.
Ljeto je, dakle, samo pomalo.