Ponašanje predsjednice u Rusiji nije simpatično ni zabavno, kako nas ovih dana pokušavaju uvjeriti tuđim uspjehom opijeni komentatori navijači – simpatično i zabavno zapravo su jedine dvije riječi koje se ni u primisli ne bi smjele koristiti u tom kontekstu – nego je prije svega skandalozno.
Činjenica da ga tijekom polufinalne utakmice svjetskog nogometnog
prvenstva u Rusiji između Hrvatske i Engleske kamere ni jednom
nisu uhvatile u kadar i da nakon trijumfa
Dalićevih pulena nije postao predmetom
histerične sprdnje na društvenim mrežama, sugerira zaključak da
se premijer Andrej Plenković u VIP loži
moskovskog stadiona Lužnjiki ponašao kudikamo pristojnije od
svoje kolegice Kolinde Grabar-Kitarović koja je
svojim prisustvom, hm, uveličala slavlje na prethodne dvije
utakmice.
Znači li to da premijer domovinu voli manje nego što je voli
predsjednica? Da mu je samim time manje stalo do uspjeha
nogometne reprezentacije? Ne bih rekao. Prije će biti da premijer
Plenković nema u planu kandidaturu na predsjedničkim izborima
koji bi se trebali održati dogodine.
Kako je i bilo za očekivati, Kolinda Grabar-Kitarović sve je
karte bacila na petparački populizam, lukavo računajući kako će
se sve kritike na njeno neprimjereno ponašanje automatski
tumačiti kao nedostatak domoljubnog zanosa i nezadovoljstvo
uzrokovano uspjehom nacionalne nogometne vrste.
Unatoč tome, valja reći da njeno ponašanje u Rusiji nije
simpatično ni zabavno, kako nas ovih dana pokušavaju uvjeriti
tuđim uspjehom opijeni komentatori navijači – simpatično i
zabavno zapravo su jedine dvije riječi koje se ni u primisli ne
bi smjele koristiti u tom kontekstu – nego je prije svega
skandalozno.
Njeni obrazi možda jesu obrazi seljanke, ali njeni načini nipošto
nisu načini gospođe, da se poslužim rječnikom velikog
Arsena Dedića. Njeni su načini lišeni lijepih
manira i elementarne kulture. Pokušavajući nas uvjeriti u to da
je upravo ona sastavni dio neponovljivog uspjeha nogometne
reprezentacije, Kolinda Grabar-Kitarović potpuno je prihvatila
manire jednog odmetnika od hrvatskih zakona i siledžije koji joj
je svojedobno organizirao rođendanske terevenke.
Kako to objasniti da bude jasnije? Pristojan čovjek dostojanstven
je u pobjedi i u porazu. Zna kontrolirati emocije i smatra to
rezultatom lijepog kućnog odgoja. Pristojan čovjek drži vilicu u
lijevoj, a nož u desnoj ruci, ne prdi i ne podriguje u društvu,
niti briše masnu bradu stolnjakom. Isto tako, pristojan čovjek ne
upada u svlačionicu prepunu polugolih i oznojenih fudbalera. Ne
unosi se drugima u lice i ne skače poput jopca po svečanoj loži
kada momčad za koju navija zabije gol, dok jedna polovica
prisutnih u nelagodi okreće glavu, a druga vadi mobitele i snima
cijeli taj cirkus dobro znajući da prisustvuje povijesnom
trenutku i da se nešto slično teško može ponoviti.
Ponašanje hrvatske predsjednice može biti zabavno, primjerice,
tek nekim imperijalistima s Otoka, koji sve nas ovdje, na
brdovitom Balkanu, doživljuju kao necivilizirano dinarsko pleme.
Ako ste ovih dana bacili oko na engleske novine, bit će vam
jasnije o čemu govorim. Njena ruska odiseja ogledni je primjer
kako se tuđi uspjesi vrlo efektno mogu upregnuti u jaram vlastite
promocije.
Čak i kada fizički ne može nazočiti mečevima u Rusiji,
predsjednica ne ispada iz štosa, pa je tako i summit NATO-a u
Bruxellesu iskoristila za dilanje nacionalnih dresova, od kojih
je jedan pripao Donaldu Trumpu, čovjeku koji,
sva je prilika, na karti svijeta ne zna pronaći Kaliforniju, a
kamoli Hrvatsku.
Što li će tek biti ako kapetan hrvatske nogometne reprezentacije
Luka Modrić u nedjelju nakon utakmice podigne
trofej Julesa Rimeta namijenjen pobjedniku
mundijala.
Jedno je sigurno, najava Kolindina dolaska na finale u Moskvu
svakoga tko iole drži do dostojanstva i lijepih običaja ponašanja
mora ispuniti latentnom tjeskobom.