Hoće li 'pokret' #ijasamfranjo na ovom prosvjedu stati, hoće li prosvjed Za sigurnu školu dati nekakve rezultate? Sumnjamo. Tresla se brda, rodio se miš. Gdje ima volje ima i načina, ali volje nema pa se ništa promijeniti neće. Možda uleti kakav 'akcijski plan' i to bi bilo to. Rekli bi: uzalud vam trud, svirači. Živimo u Kroejši.
Lavina pokrenuta pod heštegom #ijasamfranjo otkotrljala se i
dalje od ogorčenog pisanja i javnog otkrivanja učeničkog
zlostavljanja prosvjetara po fejsbuk grupama. Da je učiteljima i
profesorima zaista zadnja kap prelila čašu pokazao je i odaziv na
skup pod nazivom Za sigurnu školu koju su organizirale
nastavničke FB grupe Nastavnici organizirano i Školska
zbornica.
Kad se male ruke slože
Učitelji i profesori u tim grupama, na inicijativu
nekolicine hrabrih i požrtvovnih kolega, dogovorili su da će
se u subotu u podne naći na glavnom zagrebačkom trgu i izraziti
svoje nezadovoljstvo stanjem u školama, stanjem u kojem su i
učitelji / profesori i pristojni i dobro odgojeni učenici žrtve
zlostavljanja učenika devijantnog ponašanja kojima nitko ništa ne
može. I skupili su se. Njih preko tisuću, njih nekoliko stotina,
iz svih krajeva Lijepe naše. Doputovali su u Zagreb po nemogućim
vremenskim uvjetima i digli svoj glas. Za sigurnu školu. Čak ni
borba za veće plaće ne može tako ujediniti prosvjetare kao što ih
je ujedinila želja da rade u miru i na miru, bez
zlostavljanja.
Sindikat i ‘sindikati’
Svakako treba pohvaliti sindikat Preporod, koji je sam, ničim
izazvan, ponudio svoju pomoć u organizaciji, što je bilo i više
nego dobro došlo obzirom na to da sindikalisti imaju iskustva u
organiziranju takvih skupova. I dok su se ostala dva sindikata
prosvjetara (SHU i NSZSSH) pravili kao da su vidjeli medvjeda –
mrtvi, ni bu ni be, ni mali prst (što mali prst, ni nokat malog
prsta) od pomoći, ni ‘bravo čestitamo na uspjelom skup’,
manjinski, ‘nereprezantativni’ sindikat pružio je punu
podršku prosvjetarima, od kojih većina niti nije njihovih
članova. Preporod nije dijelio prosvjetare na ‘vaše i
naše’ već je bio tu kad se ga je trebalo.
SHU se nije želio “petljati” jer na skupu nisu sudjelovali samo
članovi tog sindikata. NSZSSH ima zavjet šutnje pa se ne
oglašava. Da su i oni ponudili pomoć, naravno da bi bila
prihvaćena, jer u takvoj masi nezadovoljnih ljudi svaka je pomoć
bila dobro došla. Ali, ego je čudo.
No dosta o sindikatima, ima ona pjesma ‘sad se vidi, sad se
zna…’ pa se sad, na gorućem primjeru pokazalo kojem je
sindikatu stalo do prosvjetara, svojeg vjernog članstva (da ne
kažemo ‘podanika’), koje plaća uredno sindikalnu članarinu i
očekuje podršku tih istih sindikata, a kojem do vlastitih
pozicija, sigurne lijepe plaće i ostalih beneficija, gledajući s
trona na svoje podani… pardon, članove. Sindikat postoji zbog
učitelja i profesora, a ne učitelji i profesori zbog
sindikata.
Što je to okupilo tolike prosvjetare
I dok svekolika javnost zna pljuckati po prosvjeti da se
prosvjetari znaju samo buniti kad se radi o njihovim mizernim
plaćama i pravima, redovno pod nos gurajući realno nepostojeća
tri mjeseca godišnjeg i par sati dnevnog rada, sad su se svi
mogli uvjeriti da prosvjetarima ne teče med i mlijeko, da se mogu
ujediniti i masovno dići svoj glas samo za stvaranje normalnih
radnih uvjeta.
I dok se nikada nije nekoliko stotina prosvjetara skupilo na
glavnom ‘državnom’ trgu radi prosvjeda zbog malih plaća,
skupili su se zbog svojih prava na neometan rad.
Učenici (i roditelji) koji zlostavljaju nastavnike ne snose
nikakve sankcije zbog prijetnji, oštećivanja privatne
nastavničke imovine (probušene gume, izgrebani auti),
ometanja nastave, pljuvanja i psovanja učitelja i ostalih
gnjusnih stvari koje rade.
Kad roditelj dođe u školu i urla, dere se na učitelja i vrijeđa
ga, ovaj se nema kome potužiti niti ga ima tko zaštititi. Učenik
je uvijek u pravu (rubrika: “pitaj pravobraniteljicu za djecu”),
on može izmisliti stotinu čuda i optužiti učitelja, a ovaj nema
instrumenata kojima bi se obranio. Malodobnom se djetetu vjeruje
sve, učitelju ništa.
Prosvjetari traže promjenu važećeg pravilnika o pedagoškim
mjerama za koji je kamilica u rangu ruske votke. Traže da se
napad na učitelja / profesora smatra napadom na službenu osobu,
traže da se napokon nađu instrumenti za priznavanje autoriteta
nastavnika.
Očekivati od ovog društva priznavanje rada i truda prosvjetarima
isto je kao i očekivati da će medvjed otplesati Labuđe jezero.
Roditelji učenika s poremećajem u ponašanju su mahom oni
polupismeni koji najviše vrište po nastavnicima po društvenim
mrežama, osuđuju ih i omalovažavaju. Oni ne razumiju ni onu
‘Ne sudi onoga u čijim cipelama nisi hodao’.
Reakcije
Javila se i jedna djevojčica, petnaestogodišnjakinja, učenica
prvog razreda srednje škole s pismom, ali krivo adresiranim. Piše
kao nastavnicima, a u pismu kaže ‘školski sustave’ Žali se
što mora učiti, što ima dnevno sedam predmeta i sedam zadaća, što
je cijelo popodne u školi.
(Zlato, promijeni školu ako ti je ova odabrana preteška.) Žali se
i da ne može ići piškiti kad želi (čak ni usred nastavnog sata)
jer joj to školski sustav ne dozvoljava. Žali se na puno toga,
uglavnom adresiranog na krivu adresu, jer nisu nastavnici ti koji
određuju koliko će tko predmeta u kojem razredu imati i kakvih će
programa imati. Kaže da mora ići pješice u školu.
Strašno. Mi nekada nismo bili cijele dane u školi, nismo imali
zadaće i nismo morali učiti, a redovno nas je taxi vozio u školu.
Ovo je užasno što radimo današnjim generacijama. Oni su socijalno
anksiozni. Njih nitko ne razumije. Nastavnici najmanje.
Jer nikada nisu bili u njihovoj koži i nisu prošli što danas
mladi prolaze. (Kaže djevojčica: ‘Ali, recite mi, koliko vas se
uistinu zapita kroz što naša generacija zaista prolazi?’. Ma
nitko zlato naše, fućka se svima za vas. Oj pubertetu težak li
si.)
Javila se i pravobraniteljica za djecu. Ona po službenoj dužnosti
opet tjera vodu na mlin učenika zlostavljača, u principu priča
sve ono što joj njezina pozicija pravobraniteljice za djecu
nalaže da priča. Kad bi pričala drugačije, učas bi bila
smijenjena. Tko joj može zamjeriti?
Idemo li dalje?
Hoće li ‘pokret’ #ijasamfranjo na ovom prosvjedu stati, hoće
li prosvjed Za sigurnu školu dati nekakve rezultate? Sumnjamo.
Tresla se brda, rodio se miš. Gdje ima volje ima i načina, ali
volje nema pa se ništa promijeniti neće. Možda uleti kakav
‘akcijski plan’ i to bi bilo to. Rekli bi: uzalud vam
trud, svirači. Živimo u Kroejši.