PIŠE: GORDANA FODER

Mali Englezi

'Sad je, najsvježije, isplivalo zgražanje nad slikovnicom 'Hrabrica' jer su nekoga ilustracije u slikovnici podsjetile na muški spolni organ. U principu, svatko vidi ono što mu nedostaje.'

Već dugi niz godina učenici od prvog razreda osnovne škole u
školi uče pod obavezno jedan strani jezik. Najčešće je to
engleski jezik, a u ponekim školama uči se kao prvi strani jezik
i njemački ili neki drugi jezik. To je dobro, to je odlično.
Djeci (i odraslima) treba znanje što više stranih jezika u
životu. Nikad se ne zna gdje će završiti, kamo se odseliti.

Meni bolje ide engleski nego hrvatski

Međutim, događaju se i situacije kao što smo je ova koja slijedi.
Naime, skupina učenika na početku četvrtog razreda bila je na
terenskoj nastavi i u jednom trenutku ugledali su lijepe školjke
u izlogu jedne trgovine suvenirima.

Jedna djevojčica pokaže prstom na školjke i uzvikne: ‘Gle,
shell!’. Pa nastavi: ‘Joj, kako se ono to na hrvatskom zove?’,
pogleda učiteljicu u pratnji pa joj objasni: ‘Meni bolje ide
engleski nego hrvatski.’ Mala mrdnula iz svog rodnog
hrvatskog mjesta u životu nije, mama i tata beknuti engleski ne
znaju. 

Što reći? Dijete od deset godine, a već se pravi Englezicom.
Ovakvo dječje pretvaranje se još i može probaviti, ali pitanje je
od kud vjetar puše, dijete nije samo došlo do izjave kako joj
bolje ide engleski nego hrvatski.

Vjerojatno se mama pred susjedom hvalila kako njezinoj djevojčici
bolje ide engleski nego hrvatski jer engleski ima pet, a hrvatski
jedva jedvice neki nategnuti vrlo dobar.
Lijepo je kad roditelji hvale svoju djecu.

Lijepo je i kad su djeca svjesna svojih kvaliteta. No, ipak bi
ponekad trebalo pripaziti da se ne ide u krajnost s izjavama pa
se izgubi realna slika o vlastitoj vrijednosti, što kod djece
često može prijeći u pretvaranje i gledanje ostale djece
svisoka.  

Psihosomatske bolesti kod djece

Dobro je i kad je dijete samosvjesno, sigurno. Onda
vjerojatno neće imati psihosomatskih tegoba u školi kao što
su glavobolje i trbuhobolje. Roditelji nerijetko odlaze liječniku
s djetetom kad se ono žali na glavobolju ili bol u trbuhu prije
odlaska u školu.

Međutim, ukoliko liječnik ne otkrije tjelesne uzroke bolova,
vjerojatno dijete ima stres od škole. Možda su roditelji pred
dijete postavili prevelika očekivanja, možda se dijete boji
neuspjeha, škola mu je veliko opterećenje da ne razočara
roditelje ili da ne dobije kaznu ako doživi neuspjeh.

‘Ako se dijete i nakon negativnih rezultata testiranja i dalje
žali na bol u želucu ili na glavobolju, uzrok možda nije
fiziološke prirode, već je riječ o psihosomatskom problemu
najčešće uzrokovanom emocionalnom reakcijom na stres’, kažu
stručnjaci. 

Stručnjaci preporučuju i: ‘Umjesto da se fokusiraju na bol,
roditelji bi trebali pokušati odvratiti djetetove misli, pružiti
mu moralnu potporu te nastojati ustanoviti postoji li nešto zbog
čega je dijete preplašeno, tjeskobno ili pod stresom. Kada se
ustanovi izvor straha ili anksioznosti, trbobolja najčešće
prestaje.’

Dijete može i glumiti probleme s vidom koristeći tu slabovidnost
kao izgovor za neuspjeh. To izgovaranje na slab vid ponekad može
potrajati toliko dugo da ni samo dijete više ne zna što je
istina.

Na psihosomatski uzrok valja posumnjati kada liječnik ne
otkrije nikakvo oštećenje vida ni očnu bolest.

Neobjašnjivi napadaji kašlja također mogu imati psihološke
uzroke.

‘Neki bolovi su kratkotrajni, no ako se dijete žali na bolove
kroz period od dva do tri mjeseca te ako ne postoji nikakav
fiziološki uzročnik tih bolova, riječ je najčešće o
psihosomatskim tegobama’, kaže dr. Kentner – Figura.

Uglavnom, s djecom treba razgovarati, ne treba ih pritiskati niti
od njih zahtijevati nemoguće jer ih na taj način, pritiscima
možemo odvesti u neku psihosomatsku bolest. To što su mali ne
znači da nisu pod stresom. 

Nepoćudna lektira – po tko zna koji put

Prvo je počela hajka na lektirni naslov Bum Tomica zbog seksualno
neprihvatljivih sadržaja u tom romanu za djecu. Nema veze što
devedeset posto onih koji su kritizirali roman taj isti roman
nisu pročitali, ali pročitali su negdje iščupane dijelove romana
pa su mislili da znaju sve (kako to obično i biva s najvećim
kritizerima).

Zatim je proganjan kao pedofilsko štivo Ferićev Anđeo u
ofsajdu. Onda se opet našlo neko djelo po kojem se dizala hajka.
Sve zbog nekih fantomskih seksualnih sadržaja koji bi mogli
otrovati dječje znanje o tome da su ih donijele rode ili su
pronađeni u kupusu.

Sad je, najsvježije, isplivalo zgražanje nad slikovnicom
‘Hrabrica’ jer su nekoga ilustracije u slikovnici podsjetile na
muški spolni organ. U principu, svatko vidi ono što mu nedostaje.
Hrabrica je u lektiri za prvi razred osnovne škole već više od
dvadeset godina, postoji ta jedna slikovnica s uvijek istim
ilustracijama i navodni ‘spolni organi’ još nikome nisu
upali u oko.

Međutim, kako zaista svatko vidi ono što želi vidjeti, u zadnje
vrijeme haraju internetom fotografije tih spornih ilustracija uz
sveopće zgražanje moralno pravocrtnih žena i ponekih muškaraca
pokvarene mašte i prljavih strasti. Kao da dijete u prvom razredu
osnovne škole nešto asocira na spolne ili neke druge organe.
Mislim, stvarno, ljudska je glupost neograničena.

Car je gol

Postoji jedna udruga učitelja. Udruga je neprofitna, ali ako
želiš biti član, platit ćeš godišnju članarinu 100 kuna. Udruga
organizira prilično zanimljive, korisne i kvalitetne tečajeve.
Interes je za te tečajeve velik. I članova i nečlanova Udruge.

Pa su u Udruzi odlučili da naprave anketu kome da tečajevi
budu namijenjeni, svima ili samo članovima. Reklo bi se ‘Ni kod
babe nema džabe’. Pa je anketa sročena tako da indirektnom
ucjenom (ili ćeš biti član Udruge ili zaboravi na tečajeve)
prisili sve zainteresirane nečlanove Udruge da se učlane u
Udrugu.

Računica je jednostavna. Sto članova jednako deset tisuća kuna.
Dvjesto članova jednako dvadeset tisuća kuna. I tako dalje.
Totalno neprofitno. I kad je dijete povikalo ‘Car je gol!’,
odnosno halo ljudi ovom anketom nabijate broj članova, dobilo je
batina, vritnjak  i zatvorena vrata ispred nosa.

Jer je dijete naljutilo upravni odbor Udruge. A kad se kritizira
one koji ne znaju komunicirati, onda ti oni demonstrativno okrenu
leđa ili ti odvale šamar. Kao djeca u vrtiću. 

Ako nekome zazvoni u uhu koja bi to Udruga bila nisam odgovorna,
svakom asocijacije idu na njegovu dušu. 

Živjeli učitelji. Učitelj je učitelju vuk. 

Imate zanimljivu priču, fotografiju ili video?
Pošaljite nam na mail info@varazdinski.hr ili putem forme Pošalji vijest
Komentari
Najnovije