'A dok štrajk traje, dok se pregovori i dalje nastavljaju, dok je jasno što prosvjetari traže a što Vlada nudi, ministrica se bavi nadoknadama. Iako se ne zna koliko će još štrajk trajati, hoće li biti plaćen, ministrica javnost zastrašuje nadoknadama i na taj način pokušava okrenuti roditelje protiv učitelja.'

Očekivalo se petnaestak tisuća ljudi. Skupilo ih se između 40 i 50 tisuća. Prosvjednika. Prosvjetara i onih koji im daju podršku. Trg bana Jelačića u Zagrebu bio je tog ponedjeljka premalen za sve koji su došli iskazati svoje nezadovoljstvo stanjem u prosvjeti, za sve koji su ogorčeni ponašanjem Vlade i premijera prema najobrazovanijoj skupini zaposlenih - prosvjetarima.

I sami vođe sindikata bili su iznenađeni odazivom na prosvjed. No, oni su ionako već prestali voditi ljude. Ljude već neko vrijeme vode i pokreću društvene mreže i nastavničke grupe na njima. Sindikalisti su samo legalni predstavnici šezdesetak tisuća zaposlenih u sustavu odgoja i obrazovanja. 

Transparenti

Jelačić plac šarenio se od kreativnih i maštovitih prosvjetarskih transparenata. Na njima su bile ispisane jasne poruke Vladi, ministrici obrazovanja i samom premijeru. Unisono se tražilo povećanje od 6,11 % na koeficijente. Samo to. I ništa više. Povećanje koeficijenta učiteljima i profesorima koštalo bi godišnje Vladu točno onoliko koliko košta transfer jednog Dinamovog nogometaša u drugi klub u Europi. (izvor podatka: Večernji list, 29. studenog 2019.)

A što je sve pisalo na transparentima? Izdvojit ćemo neke poruke. 'Vi nama prihode, mi vama ishode', 'Kad ti Vlada pokaže jezik, ti joj pokaži zube', 'Sveta Kata štrajk na vrata', 'Ovo nije štrajk, ovo je reforma', 'Štrajk za život', 'Reforma smo mi', 'Tko tebe osnovicom, ti njega koeficijentom', 'Čekamo buđenje Trnoružice', 'Štrajk za OBRAZovanje', '25.11 Sv. Kata - dostojanstvo na vrata', 'Platite znanje, ne naoružanje!!!', 'Moj obraz nije na prodaju', 'Kako je Plenki ukrao praznike', 'Moja učiteljica ima tako nizak koeficijent da kad prođe kraj jezera patkice dobacuju mrvice njoj' i mnoštvo drugih. 

Govornici

Na bini su se, tijekom jednosatnog prosvjeda, redali govornici. I niti jedan od govornika nije rekao i jednu krivu riječ. Sve je bilo vjerodostojno i dostojanstveno. Međutim, po sistemu 'zavadi pa vladaj' digla se je dreka zbog kontroverznog vjeroučitelja iz Rijeke koji je govorio na skupu. Nekima je bio problem što je vjeroučitelj, nekima su bili problem 'repovi' koji se vuku za njim, neki njegovi prijašnji postupci.

Čak se i dio crkvenih krugova ogradio od njegovog istupa. U trenutcima kakvi su bili, u trenutcima velikog zajedništva prosvjetara i snage koju su iskazali, možda i nije bilo vrijeme prebrojavati 'krvna zrnca' govornika na prosvjedu. Već samim tim što je sve izrečeno bilo 'na mjestu'. 

S govornice su se odaslale jasne i glasne poruke premijeru. I sve su u zaključku imale jedno: traži se povećanje koeficijenta složenosti poslova za 6,11 %. 

U međuvremenu

U međuvremenu, u demokratskoj državi Republici Hrvatskoj gdje je štrajk zakonit i legalan, u Zagorju je policija upadala u škole i popisivala koji su učitelji otišli na prosvjed. Na taj postupak policije i njihovih nalogodavaca je bespotrebno trošiti riječi. Pametnom je dosta. 

Svi pjevaju, on ne čuje

Premijer je u komentaru prosvjeda kao pokvarena ploča mantrao istu priču 'Vlada je povećala blablabla plaće će rasti blablabla' uglavnom nije rekao ništa novo što već i vrapci na grani nisu iz njegovog ponavljanja zapamtili. Uglavnom, svaka druga rečenica u izjavi mu je počinjala sa 'JA'. Za njega su sve što se zbivalo, i dugotrajan štrajk i prosvjed, pretjerani. 

Premijer je nakon impresivnog prosvjeda prvo poslao predstojnika svog ureda na razgovore sa predstavnicima sindikata, a sam je odlepršao na proslavu HDZ-a u Osijek. Toliko o tome koliko je ozbiljno shvatio 50 tisuća prosvjednika. Nakon sedmosatnih pregovora dogovoreno je ništa.

Drugog se dana premijer udostojio doći pregovarati. I kao da je gluh, kao da nije čuo gromoglasno 6,11% na koeficijente on 'velikodušno' nudi nekakve imaginarne dodatke na plaću i započinje novu mantru kako je Vlada ponudila povišicu od 10,4%.  I to je kao više i povoljnije za prosvjetare.

Ako je 6,11,% koliko prosvjetari traže  lošije od 10,4 % koliko Vlada nudi zašto se onda ne poveća taj famozni koeficijent? Koliko moraš biti glup da vjeruješ Vladi?
U situaciji ponude dodataka i osnovice, a ignoriranjem koeficijenata, premijer podsjeća na prvašića kojem baš ne ide čitanje. Kruži internetom vic o tome.

Učiteljica: 'Hajde, Andrej, napiši slovo K. Onda napiši O, pa E, onda F, pa I, pa C, pa I, pa onda J, pa E, pa N i na kraju T. Bravo, lijepo si to napisao. Hajde, sad pročitaj što si napisao.'
Andrej: 'DO-DA-TAK'
Učiteljica: 'Polako - razmisli malo i probaj još jednom pročitati.'
Andrej: 'Ahaaa - OSNOVICA!'

I poslan je prijedlog Vlade na izjašnjavanje prosvjetarima. Već drugi put Vlada je dobila devedeset i nešto postotno NE. Prosvjetari traže izjednačavanje koeficijenata, a ne nekakve dodatke na plaću. Izgleda da je to ovima u Vladi jako teško za shvatiti. Pregovori se nastavljaju.

Selo gori, a… 

A dok štrajk traje, dok se pregovori i dalje nastavljaju, dok je jasno što prosvjetari traže a što Vlada nudi, ministrica se bavi nadoknadama. Iako se ne zna koliko će još štrajk trajati, hoće li biti plaćen, ministrica javnost zastrašuje nadoknadama i na taj način pokušava okrenuti roditelje protiv učitelja.

Reakcije su naravno 'moje dijete neće ići na nadoknade', 'nećete djeci oduzeti praznike' i slično. Još kad bi roditelji bili svjesni da nadoknade određuje ministrica, a ne učitelji bilo bi lijepo. Možda bi se smanjila količina pljuvanja po učiteljima. Jer sad ispada da su učitelji ti koji određuju da će djeca imati skraćene praznike i produljenu nastavnu godinu (kada će napokon i ministrica i dio medija naučiti razliku između nastavne i školske godine? – op. a.)

A podrška javnosti?

I dok većina u javnosti podržava štrajk i zahtjeve prosvjetara, nađe se i onih glasnih koji prosvjetare nazivaju vucibatinama koje ništa ne rade i zazivaju zabranu štrajka i radnu obvezu. To su oni iz vica o Hrvatima u paklu.

Umre čovjek i dospije u pakao. Čim je ušao, u paklu vidi mnoštvo velikih kotlova u kojima se nešto krčka. Nad svakim kotlom stoji vrag s ostima. Samo nad jednim kotlom nema vraga. Upita čovjek vraga: 'Što ti kotlovi predstavljaju?' Vrag odgovara: 'U svakom kotlu se krčka po jedan narod i ako netko izviri van, mi ga piknemo s ostima da se vrati unutra.'

'Dobro, zašto na onom jednom kotlu nema vraga?'

'U tom kotlu su Hrvati. Kad netko njihov ispliva na površinu, oni ga sami povuku natrag u kotao.'