'A dok štrajk traje, dok se pregovori i dalje nastavljaju, dok je jasno što prosvjetari traže a što Vlada nudi, ministrica se bavi nadoknadama. Iako se ne zna koliko će još štrajk trajati, hoće li biti plaćen, ministrica javnost zastrašuje nadoknadama i na taj način pokušava okrenuti roditelje protiv učitelja.'
Očekivalo se petnaestak tisuća ljudi. Skupilo ih se između 40 i
50 tisuća. Prosvjednika. Prosvjetara i onih koji im daju podršku.
Trg bana Jelačića u Zagrebu bio je tog ponedjeljka premalen za
sve koji su došli iskazati svoje nezadovoljstvo stanjem u
prosvjeti, za sve koji su ogorčeni ponašanjem Vlade i premijera
prema najobrazovanijoj skupini zaposlenih – prosvjetarima.
I sami vođe sindikata bili su iznenađeni odazivom na prosvjed.
No, oni su ionako već prestali voditi ljude. Ljude već neko
vrijeme vode i pokreću društvene mreže i nastavničke grupe na
njima. Sindikalisti su samo legalni predstavnici šezdesetak
tisuća zaposlenih u sustavu odgoja i obrazovanja.
Transparenti
Jelačić plac šarenio se od kreativnih i maštovitih prosvjetarskih
transparenata. Na njima su bile ispisane jasne poruke Vladi,
ministrici obrazovanja i samom premijeru. Unisono se tražilo
povećanje od 6,11 % na koeficijente. Samo to. I ništa više.
Povećanje koeficijenta učiteljima i profesorima koštalo bi
godišnje Vladu točno onoliko koliko košta transfer jednog
Dinamovog nogometaša u drugi klub u Europi. (izvor podatka:
Večernji list, 29. studenog 2019.)
A što je sve pisalo na transparentima? Izdvojit ćemo neke poruke.
‘Vi nama prihode, mi vama ishode’, ‘Kad ti Vlada pokaže jezik, ti
joj pokaži zube’, ‘Sveta Kata štrajk na vrata’, ‘Ovo nije štrajk,
ovo je reforma’, ‘Štrajk za život’, ‘Reforma smo mi’, ‘Tko tebe
osnovicom, ti njega koeficijentom’, ‘Čekamo buđenje Trnoružice’,
‘Štrajk za OBRAZovanje’, ‘25.11 Sv. Kata – dostojanstvo na
vrata’, ‘Platite znanje, ne naoružanje!!!’, ‘Moj obraz nije na
prodaju’, ‘Kako je Plenki ukrao praznike’, ‘Moja učiteljica ima
tako nizak koeficijent da kad prođe kraj jezera patkice dobacuju
mrvice njoj’ i mnoštvo drugih.
Govornici
Na bini su se, tijekom jednosatnog prosvjeda, redali govornici. I
niti jedan od govornika nije rekao i jednu krivu riječ. Sve je
bilo vjerodostojno i dostojanstveno. Međutim, po sistemu ‘zavadi
pa vladaj’ digla se je dreka zbog kontroverznog
vjeroučitelja iz Rijeke koji je govorio na skupu. Nekima je bio
problem što je vjeroučitelj, nekima su bili problem
‘repovi’ koji se vuku za njim, neki njegovi prijašnji
postupci.
Čak se i dio crkvenih krugova ogradio od njegovog istupa. U
trenutcima kakvi su bili, u trenutcima velikog zajedništva
prosvjetara i snage koju su iskazali, možda i nije bilo vrijeme
prebrojavati ‘krvna zrnca’ govornika na prosvjedu. Već samim
tim što je sve izrečeno bilo ‘na mjestu’.
S govornice su se odaslale jasne i glasne poruke premijeru. I sve
su u zaključku imale jedno: traži se povećanje koeficijenta
složenosti poslova za 6,11 %.
U međuvremenu
U međuvremenu, u demokratskoj državi Republici Hrvatskoj gdje je
štrajk zakonit i legalan, u Zagorju je policija upadala u škole i
popisivala koji su učitelji otišli na prosvjed. Na taj postupak
policije i njihovih nalogodavaca je bespotrebno trošiti riječi.
Pametnom je dosta.
Svi pjevaju, on ne čuje
Premijer je u komentaru prosvjeda kao pokvarena ploča mantrao
istu priču ‘Vlada je povećala blablabla plaće će rasti
blablabla’ uglavnom nije rekao ništa novo što već i vrapci
na grani nisu iz njegovog ponavljanja zapamtili. Uglavnom, svaka
druga rečenica u izjavi mu je počinjala sa ‘JA’. Za njega su sve
što se zbivalo, i dugotrajan štrajk i prosvjed, pretjerani.
Premijer je nakon impresivnog prosvjeda prvo poslao predstojnika
svog ureda na razgovore sa predstavnicima sindikata, a sam je
odlepršao na proslavu HDZ-a u Osijek. Toliko o tome koliko je
ozbiljno shvatio 50 tisuća prosvjednika. Nakon sedmosatnih
pregovora dogovoreno je ništa.
Drugog se dana premijer udostojio doći pregovarati. I kao da
je gluh, kao da nije čuo gromoglasno 6,11% na koeficijente on
‘velikodušno’ nudi nekakve imaginarne dodatke na plaću i
započinje novu mantru kako je Vlada ponudila povišicu od
10,4%. I to je kao više i povoljnije za prosvjetare.
Ako je 6,11,% koliko prosvjetari traže lošije od 10,4 %
koliko Vlada nudi zašto se onda ne poveća taj famozni
koeficijent? Koliko moraš biti glup da vjeruješ Vladi?
U situaciji ponude dodataka i osnovice, a ignoriranjem
koeficijenata, premijer podsjeća na prvašića kojem baš ne ide
čitanje. Kruži internetom vic o tome.
Učiteljica: ‘Hajde, Andrej, napiši slovo K. Onda napiši O, pa E,
onda F, pa I, pa C, pa I, pa onda J, pa E, pa N i na kraju T.
Bravo, lijepo si to napisao. Hajde, sad pročitaj što si
napisao.’
Andrej: ‘DO-DA-TAK’
Učiteljica: ‘Polako – razmisli malo i probaj još jednom
pročitati.’
Andrej: ‘Ahaaa – OSNOVICA!’
I poslan je prijedlog Vlade na izjašnjavanje prosvjetarima. Već
drugi put Vlada je dobila devedeset i nešto postotno NE.
Prosvjetari traže izjednačavanje koeficijenata, a ne nekakve
dodatke na plaću. Izgleda da je to ovima u Vladi jako teško za
shvatiti. Pregovori se nastavljaju.
Selo gori, a…
A dok štrajk traje, dok se pregovori i dalje nastavljaju, dok je
jasno što prosvjetari traže a što Vlada nudi, ministrica se bavi
nadoknadama. Iako se ne zna koliko će još štrajk trajati, hoće li
biti plaćen, ministrica javnost zastrašuje nadoknadama i na taj
način pokušava okrenuti roditelje protiv učitelja.
Reakcije su naravno ‘moje dijete neće ići na nadoknade’, ‘nećete
djeci oduzeti praznike’ i slično. Još kad bi roditelji bili
svjesni da nadoknade određuje ministrica, a ne učitelji bilo bi
lijepo. Možda bi se smanjila količina pljuvanja po učiteljima.
Jer sad ispada da su učitelji ti koji određuju da će djeca imati
skraćene praznike i produljenu nastavnu godinu (kada će napokon i
ministrica i dio medija naučiti razliku između nastavne i školske
godine? – op. a.)
A podrška javnosti?
I dok većina u javnosti podržava štrajk i zahtjeve prosvjetara,
nađe se i onih glasnih koji prosvjetare nazivaju vucibatinama
koje ništa ne rade i zazivaju zabranu štrajka i radnu obvezu. To
su oni iz vica o Hrvatima u paklu.
Umre čovjek i dospije u pakao. Čim je ušao, u paklu vidi mnoštvo
velikih kotlova u kojima se nešto krčka. Nad svakim kotlom stoji
vrag s ostima. Samo nad jednim kotlom nema vraga. Upita čovjek
vraga: ‘Što ti kotlovi predstavljaju?’ Vrag odgovara: ‘U
svakom kotlu se krčka po jedan narod i ako netko izviri van,
mi ga piknemo s ostima da se vrati unutra.’
‘Dobro, zašto na onom jednom kotlu nema vraga?’
‘U tom kotlu su Hrvati. Kad netko njihov ispliva na površinu, oni
ga sami povuku natrag u kotao.’