Popisu učinjenog varaždinske gradske vlasti u godini koju ispraćujemo slobodni smo pridodati još poneku stavku...
Običan i normalan velik čovjek
Protekli tjedan prošao je bez posebnih turbulencija na lokalnoj
političkoj sceni. Sedam dana koji su iza nas obilježila su prije
svega blagdanska događanja, no sjenu na opći svečarski ugođaj
bacio je prerani odlazak zapovjednika legendarnih Roda,
general-bojnika Gorana Mihalića.
Ratni zapovjednik Specijalne jedinice policije PU
varaždinske ‘Roda’ preminuo je u ponedjeljak 23.
prosinca, u svojoj 61. godini. Iznenada i prerano. Ispraćaju na
varaždinskom groblju u petak 27. prosinca prisustvovali su, uz
članove njegove obitelji, i brojni suborci, prijatelji…
Posljednji pozdrav uputio je ratni ministar unutarnjih poslova
Ivan Jarnjak.
General-bojnik Goran Mihalić dao
je svoj nemjerljiv doprinos na nizu bojišta
tijekom Domovinskog rata, a istaknuo se i
poslijeratnim aktivnostima u veteranskoj udruzi kojoj je bio na
čelu.
Osim navedenog, Miha ili Meho, kako su ga nazivali
prijatelji, bit će pamćen i kao samozatajan, smiren i tolerantan
čovjek, koji svoje domoljublje nije koristio kao argument u
raspravi s neistomišljenicima, kao što ni svoj ratni
put nije doživljavao kao društveni ili politički kapital.
Uzevši sve to u obzir, možemo reći da je otišao jedan sasvim
običan i normalan velik čovjek. Osobnost kakvima, nažalost,
hrvatsko društvo kronično oskudijeva.
Prava i normalna Hrvatska
U taj isti petak 27. prosinca Kolinda Grabar
Kitarović na predizbornom skupu u Karlovcu pozvala je
birače da u drugom krugu izbora za predsjednika države biraju
‘pravu Hrvatsku’.
Središnji slogan njezina protukandidata Zorana
Milanovića od prvoga dana kampanje glasi ‘Normalno’.
Tako, čini se – bez obzira na gramatičke vratolomije o prilozima
i pridjevima te ‘pravom’ i ‘normalnom’ značenju tih riječi –
u drugom krugu hrvatski građani mogu birati između ‘prave’
Hrvatske i ‘normalne’ Hrvatske. Ako ćemo suditi prema izjavama
kandidata, jedna isključuje drugu.
Stoga biste se 5. siječnja mogli naći u problemima. Ako
zaokružite brojku ispred imena Zorana Milanovića, ispada da niste
‘pravi’ hrvatski građanin. Ako pak zaokružite brojku ispred imena
Kolinde Grabar Kitarović, ispada da niste ‘normalan’ hrvatski
građanin.
Treba li uopće napominjati da oboje pritom, svaki na svoj
osebujan način, pozivaju na zajedništvo?
Čehokove i Čačićeve novogodišnje želje
Tumačenja rezultata prvog kruga izbora za predsjednika
države – i ukupnih, i onih na razini Varaždinske županije ili
grada Varaždina – razlikuju se ovisno o tome koga pitate.
Tako primjerice varaždinski gradonačelnik Ivan
Čehok smatra da je Milanović iskoristio
‘elektorski potencijal’ gotovo u cijelosti. Župan Radimir
Čačić pak smatra da će ’60 posto
Škorinih birača glasovati za Milanovića’.
Nama obje izjave zvuče više kao novogodišnje želje gradonačelnika
i župana nego kao stvarnost.
Čehok kao da zaboravlja da su se glasovi raspršili na čak 11
kandidata, a i da Škorini birači nisu isključivo birači desnice,
kao što se to voli prikazivati.
Čačić pak vjerojatno dobro procjenjuje da će jedan dio Škorinih
glasova otići Milanoviću, ali brojka kojom barata zvuči više nego
smiono.
No ono u čemu Čačić, gotovo smo uvjereni, grdno griješi je
tumačenje lošeg izbornog rezultata Kolinde Grabar
Kitarović u Varaždinu. On, naime, smatra da je ona
završila tek na trećem mjestu zbog toga što je u gradu
HDZ u koaliciji s trostrukim uskočkim
optuženikom Ivanom Čehokom.
Bilo bi, naravno, sasvim lijepo da je to istina. Ali malo je
vjerojatno da građani prilikom odlaska na birališta kada
zaokružuju svog kandidata za šefa države u glavi u jednom
balončiću imaju zajedničku sliku Kolinde Grabar
Kitarović, Andreja Plenkovića, Damira Habijana i
Ivana Čehoka.
Na predsjedničkim izborima osobni favorit se ipak odabire ponešto
drugačijom logikom nego na lokalnim izborima.
Naposljetku, ako je za podbačaj KGK u Varaždinu (s 20% na 16%)
kriva koalicija HDZ-a sa Čehokom, je li onda za podbačaj KGK u
Varažinskoj županiji (s 27% na 22%) kriva koalicija HDZ-a sa
Čačićem?
Sretna nova godina
Kraj prosinca prilika je za podsjetiti se onoga što se radilo u
godini na izmaku. Varaždinska gradska vlast na čelu s
Ivanom Čehokom rekapitulaciju učinjenog već je
napravila u povodu Dana grada početkom mjeseca, kada je prikazan
i video prilog koji je sada dostupan građanima
i putem društvenih mreža.
Poduži je niz onoga što se ističe u tome uratku, ali svakako
nabrojanome valja dati nužnu pažnju.
Na prvo mjesto stavljene su obnove vrtića, izgradnja dvorane VI. osnovne škole i
proširenje Tehnološkog parka.
Odmah zatim garnitura na vlasti koja se rugala primjerice
postavljanju jajomata ističe kao svoje postignuće izgradnju
dječjih igrališta i sadnju
drvoreda. Srećom, zadržana je primjerena razina
pristojnosti pa na popisu učinjenog nema košnje
trave, čišćenja ulica ili postavljanja cvjetnih košarica.
Grad posebno izdvaja asfaltiranje ulica širom grada. No nigdje ni
jedne slike iz višekratno opjevane Anine.
Slijedi nabrajanje POS stanova i
stanova za liječnike. Pa skate park. Tu je i dravska šetnica, čak i dravski bazeni. Istina,
oni su obnovljeni godinu ranije, ali zašto se ponovno ne
pohvaliti istim projektom.
Obnovljena je, prikazuje se dalje, atletska staza na Slobodi, ali i kotlovnica u Ulici Miroslava Krleže. Problem s tim
projektom je da stanari već negoduju zbog viših računa, čini se
kao da je ono što je trebalo rezultirati uštedama negdje pošlo
ukrivo.
Na izmaku 2019. godine gradska vlast hvali se i novom knjižnicom i obnovljenom sinagogom, iako ni jedan ni drugi projekt ne postoje
završeni u stvarnosti. Očekujemo ih ponovno u video prilogu za
2020.
Da popis ne bi ostao kratak, nastavlja se nabrajanjem redovitih
aktivnosti gradske administracije kao što su podjela stipendija, potpore udrugama i slično.
Priča se privodi kraju nabrajanjem redovitih kulturnih ili
turističkih događanja poput Špancirfesta
i Varaždinskih baroknih večeri, a posebno
je istaknuta izvedba kantate Carmina burana, za
što zasluge snosi Glazbena škola u Varaždinu.
Na samome završetku sramežljivo je spomenut
Aquacity, prilikom čije je obnove jedna
sezona propuštena, a pregled se zaokružuje projektom
bremenitim operativnim problemima, a to je famozna
Aglomeracija.
– Ako netko zna grad u kojem je ove godine više napravljeno,
slobodno javi – poručuje gradonačelnik.
Mi ćemo obrnuto. Dopunit ćemo listu. Ovom popisu slobodni smo
dodati još poneku aktivnost gradske vlasti u godini koju
ispraćujemo.
Tako primjerice Grad još uvijek oblikuje odgovor na pitanje zašto
je Čistoća pisala
poslodavcu Roberta Borovića i koje je
podatke o njemu tražila. Podsjetimo, riječ je o pokretaču
građanske inicijative Varaždinsko
smeće, koji se nakon pritiska na njega povukao
u anonimnost.
U nabrajanju učinjenog nema ni slova o dopisu koji je Grad uputio poslodavcu aktivista
Matije Mikca, također pokušavajući utjecati na
njegovo javno djelovanje, kao ni o tužbi Čistoće protiv njega teškoj 30.000 kuna.
Ne spominje se ni utjecaj na poslodavca aktivista
Damira Šileca, koji je, kako je posvjedočio
nacionalnoj televiziji, na kraju sporazumno bio primoran
napustiti poduzeće u kojem je radio.
Nema ni slova o načinu na koji se gradonačelnik Ivan
Čehok javno obračunavao s neistomišljenicima, nazivajući
ih najprije patuljcima i bezveznjacima, a kasnije i dilerima,
narkomanima…
Nema slova ni o onoj sramotnoj tribini vezanoj uz klizalište na
Starome gradu, gdje je gradonačelnik pokazao svu raskoš svoje
arogancije.
Ni ono što se radilo iza zidova Gradske vijećnice nije našlo
mjesta u propagandnom filmiću Čehokove vlasti.
Uradak je snimljen prerano pa tako nije bilo prilike prikladno ga
završiti s najavljenim zaduživanjem građana za 160 milijuna kuna.
U oko tri i pol minute nije stalo ni spominjanje izgubljenog sudskog spora s Ekos Holdingom teškog
30 milijuna kuna, koji je promptno dobio pravomoćni epilog
jer se Grad na presudu nije žalio.
Ne spominje se ni lutanje u rješavanju problema baliranog
otpada. Naime, još u veljači donijeta je odluka kojom se
poništava koncesija C.I.O.S.-grupe iz 2013.
godine te raskine ugovor s VIS-om iz 2008.
godine. Zamjenik gradonačelnika Zlatan Avar
odrješito i samouvjereno tada je najavljivao: ‘Hoćemo li
presijeći ovo? Hoćemo!’ Ništa se nije presjeklo, Grad se kao
pokisli miš vratio na početne pozicije i sada novim zaduživanjem
pokušava zadovoljiti apetite svih upletenih u ovu priču.
Nema ni slova o pokušaju podmetanja Gradskome vijeću prijedloga nagodbe između Grada i T&H
Investa, a vezano uz zamjenu zemljišta zbog koje su
gradonačelnik Ivan Čehok i gradski vijećnik
Davor Patafta nepravomoćno osuđeni na zatvorske kazne.
Naposljetku – zaustavimo se ovdje jer nabrajanje bi moglo
potrajati – nigdje nije istaknuto da gradom upravlja čovjek koji
je zbog zlouporabe položaja nepravomoćno osuđen na dvije godine
zatvora, dok u Gradskom vijeću sjedi osoba koja je zbog poticanja
na zlouporabu položaja nepravomoćno osuđena na godinu i osam
mjeseci zatvora.
Detalji su to koji se, u sagledavanju cjelovite slike godine od
koje se opraštamo, ne čine baš toliko nevažni.