Popisu učinjenog varaždinske gradske vlasti u godini koju ispraćujemo slobodni smo pridodati još poneku stavku...

Običan i normalan velik čovjek

Protekli tjedan prošao je bez posebnih turbulencija na lokalnoj političkoj sceni. Sedam dana koji su iza nas obilježila su prije svega blagdanska događanja, no sjenu na opći svečarski ugođaj bacio je prerani odlazak zapovjednika legendarnih Roda, general-bojnika Gorana Mihalića.

Ratni zapovjednik Specijalne jedinice policije PU varaždinske 'Roda' preminuo je u ponedjeljak 23. prosinca, u svojoj 61. godini. Iznenada i prerano. Ispraćaju na varaždinskom groblju u petak 27. prosinca prisustvovali su, uz članove njegove obitelji, i brojni suborci, prijatelji... Posljednji pozdrav uputio je ratni ministar unutarnjih poslova Ivan Jarnjak.

General-bojnik Goran Mihalić dao je svoj nemjerljiv doprinos na nizu bojišta tijekom Domovinskog rata, a istaknuo se i poslijeratnim aktivnostima u veteranskoj udruzi kojoj je bio na čelu.

Osim navedenog, Miha ili Meho, kako su ga nazivali prijatelji, bit će pamćen i kao samozatajan, smiren i tolerantan čovjek, koji svoje domoljublje nije koristio kao argument u raspravi s neistomišljenicima, kao što ni svoj ratni put nije doživljavao kao društveni ili politički kapital.

Uzevši sve to u obzir, možemo reći da je otišao jedan sasvim običan i normalan velik čovjek. Osobnost kakvima, nažalost, hrvatsko društvo kronično oskudijeva.

Prava i normalna Hrvatska

U taj isti petak 27. prosinca Kolinda Grabar Kitarović na predizbornom skupu u Karlovcu pozvala je birače da u drugom krugu izbora za predsjednika države biraju 'pravu Hrvatsku'.

Središnji slogan njezina protukandidata Zorana Milanovića od prvoga dana kampanje glasi 'Normalno'.

Tako, čini se - bez obzira na gramatičke vratolomije o prilozima i pridjevima te 'pravom' i 'normalnom' značenju tih riječi - u drugom krugu hrvatski građani mogu birati između 'prave' Hrvatske i 'normalne' Hrvatske. Ako ćemo suditi prema izjavama kandidata, jedna isključuje drugu.

Stoga biste se 5. siječnja mogli naći u problemima. Ako zaokružite brojku ispred imena Zorana Milanovića, ispada da niste 'pravi' hrvatski građanin. Ako pak zaokružite brojku ispred imena Kolinde Grabar Kitarović, ispada da niste 'normalan' hrvatski građanin.

Treba li uopće napominjati da oboje pritom, svaki na svoj osebujan način, pozivaju na zajedništvo?

Čehokove i Čačićeve novogodišnje želje

Tumačenja rezultata prvog kruga izbora za predsjednika države - i ukupnih, i onih na razini Varaždinske županije ili grada Varaždina - razlikuju se ovisno o tome koga pitate.

Tako primjerice varaždinski gradonačelnik Ivan Čehok smatra da je Milanović iskoristio 'elektorski potencijal' gotovo u cijelosti. Župan Radimir Čačić pak smatra da će '60 posto Škorinih birača glasovati za Milanovića'.

Nama obje izjave zvuče više kao novogodišnje želje gradonačelnika i župana nego kao stvarnost.

Čehok kao da zaboravlja da su se glasovi raspršili na čak 11 kandidata, a i da Škorini birači nisu isključivo birači desnice, kao što se to voli prikazivati.

Čačić pak vjerojatno dobro procjenjuje da će jedan dio Škorinih glasova otići Milanoviću, ali brojka kojom barata zvuči više nego smiono.

No ono u čemu Čačić, gotovo smo uvjereni, grdno griješi je tumačenje lošeg izbornog rezultata Kolinde Grabar Kitarović u Varaždinu. On, naime, smatra da je ona završila tek na trećem mjestu zbog toga što je u gradu HDZ u koaliciji s trostrukim uskočkim optuženikom Ivanom Čehokom.

Bilo bi, naravno, sasvim lijepo da je to istina. Ali malo je vjerojatno da građani prilikom odlaska na birališta kada zaokružuju svog kandidata za šefa države u glavi u jednom balončiću imaju zajedničku sliku Kolinde Grabar Kitarović, Andreja Plenkovića, Damira Habijana i Ivana Čehoka.

Na predsjedničkim izborima osobni favorit se ipak odabire ponešto drugačijom logikom nego na lokalnim izborima.

Naposljetku, ako je za podbačaj KGK u Varaždinu (s 20% na 16%) kriva koalicija HDZ-a sa Čehokom, je li onda za podbačaj KGK u Varažinskoj županiji (s 27% na 22%) kriva koalicija HDZ-a sa Čačićem?

Sretna nova godina

Kraj prosinca prilika je za podsjetiti se onoga što se radilo u godini na izmaku. Varaždinska gradska vlast na čelu s Ivanom Čehokom rekapitulaciju učinjenog već je napravila u povodu Dana grada početkom mjeseca, kada je prikazan i video prilog koji je sada dostupan građanima i putem društvenih mreža.

Poduži je niz onoga što se ističe u tome uratku, ali svakako nabrojanome valja dati nužnu pažnju.

Na prvo mjesto stavljene su obnove vrtića, izgradnja dvorane VI. osnovne škole i proširenje Tehnološkog parka. 

Odmah zatim garnitura na vlasti koja se rugala primjerice postavljanju jajomata ističe kao svoje postignuće izgradnju dječjih igrališta i sadnju drvoreda. Srećom, zadržana je primjerena razina pristojnosti pa na popisu učinjenog nema košnje trave, čišćenja ulica ili postavljanja cvjetnih košarica.

Grad posebno izdvaja asfaltiranje ulica širom grada. No nigdje ni jedne slike iz višekratno opjevane Anine.

Slijedi nabrajanje POS stanova i stanova za liječnike. Pa skate park. Tu je i dravska šetnica, čak i dravski bazeni. Istina, oni su obnovljeni godinu ranije, ali zašto se ponovno ne pohvaliti istim projektom.

Obnovljena je, prikazuje se dalje, atletska staza na Slobodi, ali i kotlovnica u Ulici Miroslava Krleže. Problem s tim projektom je da stanari već negoduju zbog viših računa, čini se kao da je ono što je trebalo rezultirati uštedama negdje pošlo ukrivo.

Na izmaku 2019. godine gradska vlast hvali se i novom knjižnicom i obnovljenom sinagogom, iako ni jedan ni drugi projekt ne postoje završeni u stvarnosti. Očekujemo ih ponovno u video prilogu za 2020.

Da popis ne bi ostao kratak, nastavlja se nabrajanjem redovitih aktivnosti gradske administracije kao što su podjela stipendija, potpore udrugama i slično.

Priča se privodi kraju nabrajanjem redovitih kulturnih ili turističkih događanja poput Špancirfesta i Varaždinskih baroknih večeri, a posebno je istaknuta izvedba kantate Carmina burana, za što zasluge snosi Glazbena škola u Varaždinu.

Na samome završetku sramežljivo je spomenut Aquacity, prilikom čije je obnove jedna sezona propuštena, a pregled se zaokružuje projektom bremenitim operativnim problemima, a to je famozna Aglomeracija.

- Ako netko zna grad u kojem je ove godine više napravljeno, slobodno javi - poručuje gradonačelnik.

Mi ćemo obrnuto. Dopunit ćemo listu. Ovom popisu slobodni smo dodati još poneku aktivnost gradske vlasti u godini koju ispraćujemo.

Tako primjerice Grad još uvijek oblikuje odgovor na pitanje zašto je Čistoća pisala poslodavcu Roberta Borovića i koje je podatke o njemu tražila. Podsjetimo, riječ je o pokretaču građanske inicijative Varaždinsko smeće, koji se nakon pritiska na njega povukao u anonimnost.

U nabrajanju učinjenog nema ni slova o dopisu koji je Grad uputio poslodavcu aktivista Matije Mikca, također pokušavajući utjecati na njegovo javno djelovanje, kao ni o tužbi Čistoće protiv njega teškoj 30.000 kuna.

Ne spominje se ni utjecaj na poslodavca aktivista Damira Šileca, koji je, kako je posvjedočio nacionalnoj televiziji, na kraju sporazumno bio primoran napustiti poduzeće u kojem je radio.

Nema ni slova o načinu na koji se gradonačelnik Ivan Čehok javno obračunavao s neistomišljenicima, nazivajući ih najprije patuljcima i bezveznjacima, a kasnije i dilerima, narkomanima...

Nema slova ni o onoj sramotnoj tribini vezanoj uz klizalište na Starome gradu, gdje je gradonačelnik pokazao svu raskoš svoje arogancije.

Ni ono što se radilo iza zidova Gradske vijećnice nije našlo mjesta u propagandnom filmiću Čehokove vlasti.

Uradak je snimljen prerano pa tako nije bilo prilike prikladno ga završiti s najavljenim zaduživanjem građana za 160 milijuna kuna.

U oko tri i pol minute nije stalo ni spominjanje izgubljenog sudskog spora s Ekos Holdingom teškog 30 milijuna kuna, koji je promptno dobio pravomoćni epilog jer se Grad na presudu nije žalio.

Ne spominje se ni lutanje u rješavanju problema baliranog otpada. Naime, još u veljači donijeta je odluka kojom se poništava koncesija C.I.O.S.-grupe iz 2013. godine te raskine ugovor s VIS-om iz 2008. godine. Zamjenik gradonačelnika Zlatan Avar odrješito i samouvjereno tada je najavljivao: 'Hoćemo li presijeći ovo? Hoćemo!' Ništa se nije presjeklo, Grad se kao pokisli miš vratio na početne pozicije i sada novim zaduživanjem pokušava zadovoljiti apetite svih upletenih u ovu priču.

Nema ni slova o pokušaju podmetanja Gradskome vijeću prijedloga nagodbe između Grada i T&H Investa, a vezano uz zamjenu zemljišta zbog koje su gradonačelnik Ivan Čehok i gradski vijećnik Davor Patafta nepravomoćno osuđeni na zatvorske kazne.

Naposljetku - zaustavimo se ovdje jer nabrajanje bi moglo potrajati - nigdje nije istaknuto da gradom upravlja čovjek koji je zbog zlouporabe položaja nepravomoćno osuđen na dvije godine zatvora, dok u Gradskom vijeću sjedi osoba koja je zbog poticanja na zlouporabu položaja nepravomoćno osuđena na godinu i osam mjeseci zatvora.

Detalji su to koji se, u sagledavanju cjelovite slike godine od koje se opraštamo, ne čine baš toliko nevažni.