Kada čovjek ne bi imao sjećanje, točno bi ga uhvatila nostalgija za devedesetim godinama prošlog vijeka, za tim zlatnim vremenima slobode, blagostanja, nenasilja i prosperiteta.
Vizionari
Ako se po jutru dan poznaje, tandem Gordan Malić
i Miljenko Manjkas uspjet će od Franje
Tuđmana napraviti nešto slično onome što je
Vrdoljak napravio od Ante
Gotovine.
Dok smo u ‘Generalu’ umjesto slavnog ratnika, pustolova i
bonvivana dobili cendravog pizdeka koji ne ispaljuje metke, nego
stihove i mudre sentence, u ‘Predsjedniku’ ćemo, izgleda, umjesto
neostvarenog diktatora dobiti bezgrešnog pravednika i vizionara.
Kada čovjek ne bi imao sjećanje, točno bi ga uhvatila nostalgija
za devedesetim godinama prošlog vijeka, za tim zlatnim vremenima
slobode, blagostanja, nenasilja i prosperiteta.
Kako nemamo nikakvog razloga sumnjati u to da će i ostalih devet
epizoda ovog dokumentarno-igranog serijala biti svedeno na
sentimentalne proljeve mahom Tuđmanovih pajdaša i lišeno bilo
kakvog ozbiljnijeg kritičkog promišljanja, naš je skromni dojam
da je od Franje Tuđmana mnogo veći vizionar bio Viktor
Ivančić, koji je u eseju ‘Čuvari grobnice’, još prije
nego što je prva epizoda uopće emitirana, Malićev i Manjkasov
uradak nazvao jednostavno – pizdarijom.
Bez trećeg
Ministar zdravstva Milan Kujundžić uhvatio je
ritam boljih HDZ-ovih ministara, što će reći da
proizvodi barem jednu aferu tjedno.
Nakon prošlotjednih dubioza sa smjenama u Vinogradskoj bolnici,
ovih dana, zahvaljujući novinaru Andreju
Dimitrijeviću, pratimo sumanutu sagu o Kujundžićevim
nekretninama i problemima s imovinskom karticom.
Ili nekretnine nisu upisane u karticu, ili nije jasno njihovo
podrijetlo, ili iz imovinske kartice nije jasno odakle novac
kojim su kupljene, u najkraćem, hiljadu stvari tu ne štima.
Sličan smo film odgledali već bezbroj puta. Daleko od toga da je
Kujundžić prvi koji muku muči s imovinskom karticom. Zbog sličnih
su problema – zbog vila, roštilja od stotinu pedeset kvadrata i
luksuznih apartmana čije podrijetlo nisu mogli objasniti ili su
tek nakon novinarskih istraživanja saznali da ih imaju – iz Vlade
prošlog ljeta morali otići Marić, Kuščević i
Tolušić.
Nikada čovjek ne bi rekao da je popunjavanje imovinske kartice
tako zajeban posao. Evo, recimo, Nataša
Novaković, predsjednica Povjerenstva za odlučivanje o
sukobu interesa, tvrdi upravo suprotno, da je to vrlo
jednostavno.
Što bi onda značilo otprilike sljedeće: ili se naši
cijenjeni ministri svjesno prave grbavi znajući da legalnim
primanjima ne mogu pravdati imovinu koju posjeduju ili imamo
posla s nepismenim maloumnicima koji bi vodili politiku države, a
nisu u stanju popuniti deset kućica na jednom formularu. Trećeg
nema.
Partijsko-demokratska defloracija
Miro Kovač, Davor Ivo Stier i Ivan
Penava čine prvi trijumvirat koji će pokušati skinuti
Plenkovića s partijskog trona. Kovač bi trebao
postati predsjednikom, Penava zamjenikom, a Stier
potpredsjednikom stranke. Namjera im je, kažu, vratiti
HDZ na Tuđmanov kolosijek.
Ovakav potez ne čudi budući da su se u zadnje vrijeme, kada se
govorilo o nezadovoljnicima koji imaju ambiciju preuzeti vođenje
stranke, najčešće spominjala upravo njihova imena. S tom razlikom
što su upućeni smatrali da će kao glavni Plenkovićev
protukandidat biti istaknut Stier. Moguće da je on ipak
procijenio da je Plenković trenutačno prejak pa je glavnu rolu
zasad prepustio Kovaču.
Bit će vrlo zanimljivo vidjeti kako će izgledati ovi
unutarstranački izbori. HDZ-ovci, naime, dosad baš i nisu umirali
od demokratičnosti i mogućnosti izbora između više kandidata.
Šefove su birali na izborima s jednim jedinim kandidatom koji je
uvijek dobivao lukašenkovski postotak glasova. Ovo će im biti
potpuno novo iskustvo. Svojevrsna partijsko-demokratska
defloracija.
Sud vremena
Požeško-slavonski župan Alojz Tomašević
nepravomoćno je osuđen na deset mjeseci zatvora uvjetno, uz rok
kušnje od dvije godine, zbog mlaćenja supruge Mare
Tomašević.
U presudi stoji, između ostalog, kako je u namjeri da je ozlijedi
fizički nasrtao na suprugu, hvatao je rukama za vrat, stiskao,
šamarao, govorio da će je ubiti, izbosti i rasparati joj grkljan.
Tomašević je nakon presude novinarima kratko kazao da se istog
dana vraća na svoje radno mjesto te da će vrijeme pokazati hoće
li presuda utjecati na njegovu političku karijeru.
Sud vremena 2
Da je vrijeme najbolji sudac uvjerio se ovih dana i Andro
Vlahušić, nekadašnji gradonačelnik
Dubrovnika, pravomoćno osuđen zbog zlouporabe
položaja i ovlasti u aferi Šipan.
Njemu je, kako se sam pohvalio, Ministarstvo
branitelja napokon, nakon dvadeset i pet godina,
priznalo status branitelja.
Vlahušić je status branitelja ostvario radom u sanitetu
HV-a, u kojem je proveo dva tjedna, od 4. do 19.
kolovoza 1995.
Ako drugi nisu htjeli priznati istinu, kazao je, tadašnja djeca,
a danas odrasli ljudi uvijek su je znali.
Možemo samo nagađati tko je i zašto sve ovo vrijeme osporavao
Vlahušićev ratni put. Pogotovo ako znamo da je Hrvatska,
zahvaljujući Plenkovićevoj i
Medvedovoj politici, samo u zadnje dvije godine
dobila otprilike tri hiljade novih branitelja.
Što će reći da svakog dana odnekud iskoči u prosjeku pet novih
junaka koji su se četvrt stoljeća nakon što je utihnula zadnja
puška odjednom sjetili svog ratovanja.
Registar već odavno puca po šavovima. U dogledno vrijeme, kako je
krenulo, broj veterana premašit će ukupan broj stanovnika.
Braniteljski status danas imaju svi koji iole drže do sebe.
Da vas mimoiđe rješenje, od ’91. do ’95. trebali ste biti pod a)
vrtićko dijete u jaslicama ili pod b) Vojislav
Šešelj.